MMC galerija Umag,, Pučko otvoreno učilište Ante Babić Umag (Gradska galerija Umag)
od 4. svibnja, u 20.00 sati
Blaž Pirnat
I WALK THE LINE
Samostalna izložba / Mostra personale
(slyde show, izložba crteža, demonstracija vještine)
Poziv na aktivnu suradnju u projektu:
– Blaž Pirnat izvesti će performans I WALK THE LINE, uz izvedbu hodanja po gumenoj traci.
– Mjesto na teritoriju grada Umaga te vrijeme događanja biti će objavljeno na oglasu u galeriji.
– Pozivamo vas na dolazak i aktivno učešće!
Predgovor katalogu:
TRANSKRIPTI KONCENTRACIJE
Blaž Pirnat predstavlja izložbu/projekt koja problematizira pojam kretanja. U premisi istraživanja je gibanje i koncentracija, svojevrsno premašivanje osobnih mogućnosti gdje instinkt mora zamijeniti racio. Umjetnik sam sebi postavlja izazov. Zadatak instinktivno izvodi tražeći značenja izvan sebe i u sebi. Tijek i elementi zahtjevnog hoda evidentiraju se. Slijedi izabiranje, obrada, osmišljavanje prezentacije. Tijek autorovih performativnih i likovnih promišljanja rezultira akcijom, serijom fotografija i nizom crtačkih radova.
Proces počinje umjetnikovim koračanjem i balansiranjem na razapetoj gumenoj liniji. Oboružan tako stečenim iskustvom, činjenje nastavlja gradeći crteže. Pokreta pretvara u niz krokija. Pored toga, događanje bilježi fotografskom kamerom te kasnije realizira promišljeni dodatak, video-rad. U svim medijima koncentrira motiviku unutar samozadane ideje. Kao da ritual izvedbe hodanja i oblikovanja pretapa u osobnu mijenu stava. Tako je ovaj postav zapravo ispovjedni – spoznaja putem iskustva i interpretacije. Tako umjetnik pomiruje energetski kreativni naboj, promišljeni rad i recentnost problematike kojom se bavi. Blaž Pirnat nudi stav kako skrivanje u ekonomičnost izbora zadovoljava samo trenutno. Vrijeme ostaje prevareno. Kolebljivost uzima danak. Nesigurnost odlaže odluku. Kovitlac egzistencije otima nam Ja. Tek ponekad ga prepoznajemo kao slutnju identiteta. Kao znak da ćemo se možda jednom zaustaviti negdje, sretni. Sagledavanje i pronalaženje samog sebe dugačak je i trnovit put. Mnogi od nas pamte burno vrijeme odrastanja. Naporno je prihvatiti oblik kojeg od mlade osobe očekuje okolina. Cijeli odgoj, dobrih ili loših roditelja, svodi se na zabrane i poučke o kompromisima. Umjetnik poziva na prijelaz barijera. Upozoreni smo da nam je život dramatično određen društvenim konvencijama i konformizmom.
Blaž Pirnat osobno „Ja“ izlaže introspektivnom fizikalnom i likovnom propitivanju. Umjetnik evocira povezanosti, nastojanja, osobnog stanja i sumnje. Varijacijama radova progovara o proživljenom uz intenciju čišćenja prostora budućnosti. Poput stripa nižu se sekvence. Teatarski, Blaž ih predstavlja u trenucima zapleta, prije vrhunca, a daleko od raspleta. U cijeloj priči umjetnik glumi samog sebe. Drugi akteri, mi, promatrači koji postajemo svjedoci, ostajemo u svojim ustaljenim glumačkim odorama i maskama. Umjetnik podstiče sjećanja i na naše vlastite potisnute životne pokušaje.
Ovi zapisi niza odmjerenih pokreta ne ostavljaju nas ravnodušnim. Serija radova unosi socijalne konotacije. Pitanje suvremenog trenutka, prosječnom čovjeku sliči na održavanje ravnoteže hoda po žici. Podivljali kapital sveo je čak i stanovnike zapadnih demokracija na uslužnu poslugu mašinama uz minimalnu plaću i ukidanje socijalnih prava. Bezidejnost i grubost potrošačkog društva, ponuda lažnih ugoda, bespomoćnost pojedinaca i slične situacije koje profit sakriva pod tepih demokracije, mora rezultirati nezadovoljstvom većine. Čini se da socijalističke revolucije nisu uspjele ili su izbrisane rovarenjem kapitala, nacionalizama, vjera. No, još se nije dogodila svjetska socijalna revolucija. Danas se solidariziramo s onim slojem društva kojeg, opijeni konzumerizmom, nismo htjeli primijetiti. Pogled na osobu koja kopa po smeću ili sakuplja plastičnu ambalažu izaziva solidarnost. Više ne postoji baš nikakva sigurnost da nas naše vlade neće uvesti u neki rat, ostaviti bez posla ili optužiti kao neprijatelje, teroriste jer smo prozreli laži urušenog kapitalizma.
Sistem normi koje nameće naš kulturni krug rezultira reakcijom koja ima karakter borbe u kojoj se instinktivnoj snazi individualnih stremljenja opire represivna narav društvenih zadatosti. Tako je potrebno očistiti i izoštriti čula da bi se moglo distancirati od pretrpanosti i prepoznati značenja i kvalitete ponuđenog. Svijet mentalne slike (Paul Virilio) u našim percepcijama približio je original i iluziju, ali je udaljio estetičko iskustvo od stvarnosti. Događa se manipulirana vizualno/zvučna ponuda uslijed koje ne zamjećujemo divljanje ekonomske, religijske i političke moći. Problem civilizacije nisu niti vjere, niti državice niti politika, lijevo ili desno usmjerena, već nepravedna raspodjela dobara.
Blaž Pirnat nudi posljedice promišljenog rituala. Matrica zapravo više nije bitna. Mutacija postaje original. Uvjetni simulakrum. Igra s predmetom za tjelesno gibanje, plasirana kao završeno djelo, atribuira činjenicu promjene. Autor komentira: „…Inspiracija je glazba “I Walk the Line”, Johhny Casha. Rad je počeo kao performans hodanja po žici (slack line) i fotografiranja samoga sebe. Važnost se daje kontinuitetu, prolasku do kraja, a koji zapravo ne postoji…“ Kao što se, nakon Duchamp-a, uloga umjetnika više se ne sastoji u tome da radi, već da izabire, tako Blaž Pirnat kombinira bilješke kretanja. Rezultat, niz artefakata jest umjetnički predmet sam po sebi, ali i zato što je umjetnik tako odlučio. Suvremena kreativnost preoblikuje svijet prema ideji autora koji se usudi kreirati. Propitivanje okoline postaje modus oblikovanja, ali i modus percepcije. Uz edukaciju i spoznaju o stalnom tijeku i mijeni svega oko nas i u nama samima prestajemo biti podložni uobičajenom. Postajemo neposlušni istraživači, kreatori.
Umjetnik tjelesnost usklađuje s duhovnim. Transformirajući doživljaj i okruženje u crtež, zanemaruje ambijent. On zna da poznati prostor može označavati mjesto u kojem smo se osjećali sigurni. Vremenom uviđamo da to zapravo nije oblik, već otvoreni okvir ispunjen prazninom jer smo kroz njega već prošli. Tako spoznajemo da osobni prostor postoji svugdje gdje smo mi. Uz ostalo, ovaj projekt simbolično progovara o ideji kretanja, odlaska/dolaska, izbora stalnosti ili nomadskog pristupa pojmu lokacije kao „mjesta pod suncem“. Blaž Pirnat više puta mijenja stanište. Na svim je lokacijama kreativan. No istraživački duh vjerojatno će mu ponovno natovariti kofere u ruke. Možda je dobro sklopiti dogovor s vlastitim nemirom i prihvatiti nomadizam kao oblik funkcioniranja.
Komentar možemo zaustaviti kod najjednostavnije interpretacije: Umjetnik svoja promišljanja izvodi na direktan način, performerski. On ne plasira tijelo nepoznate osobe. Uvijek je to njegovo tijelo. Negdje na rubu kronologije doživljaja postajemo svjedoci, voajeri. Umjetnik plasira postavku da je svjesno i podsvjesno zapravo dio istog života. Jer, vrijeme ne prolazi brojenjem sati i godina. Vrijeme je samo dio promjena. Nemuštost nametnutog, o zadanom koje treba poštovati, pretvorena je u laž. Ljepota je kad nakon borbi, mir zavlada u nama. Ostale asocijacije, koje zasigurno nisu neznatne, ostavljamo senzibilitetu promatrača koji sudjeluje u ovoj igri.
Eugen Borkovsky
Blaž Pirnat rođen je u umjetničkoj obitelji u Sloveniji. Živio je dvadesetak godina u USA. Studirao je na California College of the Arts gdje je diplomirao 2011. godine. Njegovi radovi kreću od slikarstva i crteža prema konceptualnom likovnom izrazu. Na autora utječe i studij tehničkih znanosti i filozofije. U tijeku studija i poslije radi performance, video i interaktivne instalacije. Dodiruje ekološke i socijalne teme. Često, osim klasičnih, radi u neuobičajenim, nelikovnim materijalima. Radio je na mnogim kolektivnim projektima. Živi i radi na više lokacija. Trenutno živi u Umagu.
Izložba ostaje otvorena do 31. svibnja 2017.