Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski kipar Josip Marinović, pripadnik malobrojne skupine najistaknutijih autora (rođen je 1937.g., diplomirao na ALU u klasi prof. Kršinića, kod istog umjetnika polazio i specijalku za monumentalnu plastiku, izlagao je na mnogim samostalnim izložbama, njegova djela postavljena su širom Hrvatske i Bosne i Hercegovine) i danas je iznimno aktivan, svakodnevno radeći u atelijeru, lijevaonici
Intervju vodio: Miroslav Pelikan
Ovdje u Vašem atelijeru, više niti nema mjesta za nove radove.Unatoč Vaših godina imam dojam da radite kao mladić.
Znate, atelijer nije prevelik, pa se i stoga brzo napuni. Ja sam nedavno, na druge adrese, prenio jedan broj mojih radova, kako bih ipak imao više mjesta ovdje. Iskreno, ovaj se prostor napuni za par mjeseci.
Što je novo u atelijeru?
U posljednje vrijeme sam se prebacio na stari, klasični materijal, na drvo. Lakše mi je raditi u drvu, kamen je vrlo naporan. U zadnju godinu dana imam tri, četiri stvari u drvu, radim u orahu, hrastu, u višnji.
Koje je drvo najbolje za oblikovanje?
Meni su savjetovali da uzmem voćke. Uz navedene, dobra je divlja višnja, jabuka, to su kompaktna, gusta drva. Pedeset posto je lakše raditi u drvu od kamena.
U posljednje vrijeme radite animalistiku. Također vidimo novu skulpturu u drvu Majke Terezije, lavlju glavu također u drvu…
Da, dosta sam vremena posvetio animalistici, od motiva konja, goveda, lovačkih pasa, konja u trku. Namjeravam taj ciklus izliti i u bronci.
Ipak, Vi ste najpoznatiji kao autor niza skulptura sakralnog karaktera.
Vjerujem da je više od pedeset posto moje ukupne kiparske produkcije posvećeno sakralnom.
Kako se pojavila želja za radom na animalistici? Što Vam pruža rad na tome ciklusu?
Nalazim u novome ciklusu sve ono što sam nalazio i u ranijim ciklusima. Volim tu snagu koja se osjeti u animalistici, to je stroj koji se očituje, posebno me privlači taj mehanizam kod životinja. Što se tiče izbora, svejedno mi je, koji je motiv, s jednakim ću žarom raditi i kokoš, raditi ću i radim sve ono što sam u svom životu gledao i opažao.
Kada se autor okreće novome ciklusu, je li uvijek i u pitanju radoznalost? Odnosno, je li riječ o istraživanju nove forme?
Svakako, radoznalost na prvom mjestu i naravno istraživanje. Svaki motiv je izazov.
Rekli ste mi da ste se malo umorili od kamena ali koliko vidim nikako se niste umorili od kiparstva?
Ne bi mogao živjeti bez kiparstva, to me i drži na životu.
Radite cijeli dan, prijepodne i poslijepodne?
Da, imam jedino pauzu za ručak između.
Nedavno smo vidjeli Vašu izložbu u Galeriji Hrvatskog slova, kada ćemo vidjeti jednu Vašu veliku izložbu?
Spremam jednu izložbu za jesen ove godine, koja će imati pedesetak radova, u raznim materijalima, nastalih u posljednjih dvadesetak godina, izložiti ću od portreta, akta, sakralnih motiva, animalistiku do reljefa.
A retrospektiva?
Gledajte, najveći broj mojih radova je postavljen širom Hrvatske i Bosne i Hercegovine u prostoru. Možete napraviti neke modele, odljeve koji bi ih na takvoj izložbi zamjenjivali.
Monografija?
Radim na prikupljanju građe, fotografiraju se radovi, užasano je puno posla preda mnome. Počeli smo ove godine.
Radite u atelijeru samo na jednom ili istodobno na više skulptura?
Radim uvijek paralelno na dvije, tri stvari. Zamorite ako ste dugo fokusirani na jedan problem.
Planovi?
Planiram raditi akt u naravnoj veličini, tako metar i osamdeset u kamenu. Zatim namjeravam raditi i nešto veće skulpture životinja. Uvijek me nešto zaintrigira da poželim to i kiparski realizirati.
