U četvrtak, 16. ožujka 2017. u 19:00 sati u Domu HDLU – Meštrovićev paviljon, u Galeriji Prsten, otvaramo samostalne izložbe troje mladih autora – Radovana Kunića, Ive Habus i Igora Taritaša. Istovremeno u Galeriji PM otvorit će se samostalna izložba Maje Rožman, koja je likovni dio njezinog doktorskog rada
Maja Rožman
“A Canvas is Never Empty”
Likovni dio doktorskog rada
“POMICANJE GRANICA: Pozicija grafike u suvremenoj umjetnosti”
16.- 26. 3. 2017.
Galerija PM
Izložba Maje Rožman – A Canvas is Never Empty, likovni je dio doktorskog rada “POMICANJE GRANICA: Pozicija grafike u suvremenoj umjetnosti” pod mentorstvom izv. prof. art. Mirjane Vodopije i dr. sc. Ivane Mance.
Rad kojim će se Rožman predstaviti u Galeriji PM (Galerija Proširenih medija) želi ostvariti doprinos pozicioniranju grafike u suvremenoj umjetnosti te identificirati i demonstrirati na koji je način moguće proširiti, odnosno mijenjati tradicionalno shvaćanje grafičkog medija u kontekstu multimedijalnog umjetničkog izražavanja.
Radovan Kunić
PRIKUPLJANJE VREMENA
16.3. – 26.3.2017.
Program Galerije Karas u Galeriji Prsten
Krajnji doseg drskosti kod Radovana Kunića jest kada svoje slike izloži. Daleko ispod, na toj zamišljenoj vertikali bezobrazluka, je unošenje ljubičaste boje. To je „urbano“ ljubičasta, vrlo agresivna i miriše na Inat. Možda i on negdje na obzoru budućnosti vidi svoju Veliku sliku „Smeđa šuma na tmurni dan“”, koja će kroz Skoro Ništa reći Skoro Sve, o svemu o čemu bi ljudi mogli uopće poželjeti razmišljati. Prizor bež i siv, jednolična mirna šuma uvelog lišća, bez dalekih planova i bez kontrapunkta. Blijedo i jednoobrazno, najdosadniji šumski prizor što se može zamisliti, a pršti od silne pojavnosti, titra i teče u bujicama prhke materije nabite postojanjem i sl. Samo po sebi, to je mjesto i vrijeme u šumi gdje bi SVI DRUGI LJUDI NA SVIJETU rekli: „Ali tamo nema ničega. Zašto bi to htio naslikati?“ Strah ga je te slike, osjeća da nije spreman pa se okušava o izvedijivije ideje, manje idejno, a više likovno pompozne.
Iz teksta predgovora Brune Velčića
