{youtube}XgswzeZyQrw|500|400|0{/youtube}
Život nas uči da kapitalisti nisu oni koji dobiše tvrtke za jednu kunu, već oni poslovni vizionari koji svojim vizijama i radom stvore iz ničega uspješnu kompaniju. Oni prvi će se prema radnicima ponašati kao prema robovima, a oni drugi cjeniti će i pošteno platiti radnike znajući da bez zadovoljnog radnika nema uspješne kompanije
I kao takvi uspješni biznismeni su i nerjetko veliki donatori društvu-bolnicama, znanosti, sveučilištima, slobodnim malim portalima, umjetnicima i humanitarnim udrugama. Kao što reče Warren Buffett, pošteno je od mene da za vrijeme i na kraju života vratim društvu ono što mi je i dalo, a ako djeca nisu zadovoljna s 500 milijuna dolara, to je 500 puta više nego što sam ja imao na početku poslovnog puta, e onda ih nisam dobro odgojio.
Izvještaj za 2009 godinu – ZET je godinu završio sa 127 milijuna kuna gubitka
2013. godina 211 milujuna kuna gubitka, 2014 godina 90 milijuna kuna dobitka itd…. I tko plaća te gubitke pita se porezni obveznika. Možda dioničari? Ne! Jer ZET nije u vlasništvu dioničarskog društva već Zagrebačkog Holdinga, a koji je u vlasništvu gradskog poglavarstva, a koji je u vlasništvu pozatnog nam soc. kom. kameleona Bandića, a taj isti Bandić u vlasništvo je što mislite, građana ili raznoraznih horvantinčića?….
Dakle, vrtimo se u đavoljem krugu iz kojeg nema izlaza. Vlasnik nepoznat gubici poznati. Ovaj primjer odraz je cjelokupnog sustava u državi Hrvatskoj. Stoga i nije čudo da se iznad divne zemlje Hrvatske vije, poput šišmiša u izmaglici, narodna dvojba; živimo li mi u demokratskoj državi Hrvatskoj ili u socijalističkoj republici Hrvatskoj?
Zar gore naveden činjenice nisu dokaz da je Hrvatska daleko od kapitalizma 20 stoljeća, a da ne govorimo 21. stoljeća? Meni dragi profesor u mirovini tužno govori: “Hrvatska je i dalje u okovama komunističkog mentaliteta koji se skriva iza maske kapitalizma.”
Zar Agrokor nije dokaz?
Iako je Agrokor privatna kompanija Vlada šalje poruku medijima da se ne smije dopustiti bankrot kompanije u vlasništvu megalomana Todorića? (Pa u razvijenim kapitalističkim društvima, zaboravimo na globalne depresije i recesije, normalno je da bankrotiraju vlasnici koji ne znaju upravljati, koji ne cijene i ne plaćaju radnike, koji ne poštuju ugovore s dobavljačima, koji ne plaćaju porez državi, koji poslovanje baziraju na vezi s korumpiranim političarima a ne slobodnim tržištem – i nakon bankrota kompaniju preuzimaju sposobniji i kreativniji dioničari drugih kompanija i tako opstaje kapitalizam …)
Todorić nije produkt kapitalizma već sumnjive “privatizacije”, koju naravno nisu osmislili i sproveli kapitalisti iz Amerike već oni isti komunistički direktori partijsci iz komunisitčke Jugoslavije&Socijalističke republike Hrvatske.
Pogledajmo tko su i što bili očevi u komunizmu današnje poslovne kreme i sve će vam biti jasnije
Stoga i nije čudno da je nakon 1991. Todorić širio svoje “carstvo” kupujući javna poduzeća za jednu kunu, a država se kao riješavala gubitaša? Svi znamo o kriminalnoj “privatizaciji” koja je od nekadašnjih komunističkih aparčika i direktora stvorila tajkune. I to sve u jeku agresije srbočetničkih barabarskih hordi i srpske JNA. Raznorazne hijene, kojoti i lešinari bijaše smrtonsnija pošast za gospodarstvo i narod od kuge i kolere. Ima tu i bešćudno pohlepnih likova koji po preporuci Gojka Šuška stigoše siromašni ko crkveni miševi iz svijeta da bi se u trenu besramno obogatili opet naravno na račun nesretnog naroda.
Saborski zastupnik Mosta Nikola Grmoja u petak je ponovno u Saboru upozorio na korupciju u HT-u, rekavši kako time želi dati vjetar u leđa državi da gradi infrastrukturu novcem iz EU fondova. “Nakon prodaje Hrvatskih telekomunikacija došlo je do izvlačenja novca preko izmišljenih intelektualnih usluga koje je predvodio tadašnji predsjednik Uprave HT-a Ivica Mudrinić”, rekao je Grmoja nakon stanke koju je po toj temi zatražio u Saboru. U ljeto ’99. kazao je, nezavisna je savjetnička kompanija, neprosredno prije prodaje 35 posto dionica HT-a DT-u snimila sve poslovne procese u HT-u u okviru projekta reorganizacije. U dokumentu je, kaže, jasno opisan i poslovni proces optimizacije mreže za mobilne komunikacije te je utvrđen način kojim država štiti svoj interes kroz zakonom i koncesijskim ugovorom definirane gubitke u sustavu koje ne smiju biti veći od 5 posto.
“Početkom listopada ’99. HT nakon prodaje 35 posto dionica DT-u odmah se potpisuje 60 milijuna kuna težak ugovor tehničke pomoći HT-u kroz nedefinirane intelektualne usluge. To je nezakonito jer je očit primjer izvlačenja novca”, istaknuo je Grmoja. HT je, podsjetio je, bio u većinskom državnom vlasništvu i takvu je akviziciju mogao izvršiti samo kao javnu nabavu, a ne kupovati takve usluge od manjinskog vlasnika.
Mogli bi takve primjere nabrajati do sutra. Pod krinkom “pomirdbe” (pomirdba komunista i antikomunista) stvorena je bezbožna politička tajkunska kasta koja je prevarila i pokrala vlastiti narod. Dragi profesor u mirovini mi kaže u povjerenju: “Eh sinko, kakva je to paklenska “pomirdba” u režiji lukavih komunista bila… komunisitčka aristrokracija zauzela je čelna mjesta u medijima, biznisu, komunistički agenti Boljkovac, Manolić član zloglasne OZNE dokazani krvnik građanske Hrvatske, Perković i ekipa iz pakla zauzela je čelna mjesta represivnog aparata, a antikomuniste iz domovine i dijaspore poslaše na bojišnice. Nakon rata komunistička aristrokracija dobiše tvornice a takozvani desničari kolica i torbe lijekova.
Od samostalnosti države Hrvatske nema kapitalizma u Hrvatskoj već vlada mješavina feudalizma i cocijalkomunizma
Svjetski politički eksperti pišu da je Hrvatska u startu neovinsoti pogriješila što nije provela lustraciju. Nažalost ta tvdnja je netočna, jer i tada je već bilo kasno, samim činom “pomirdbe” lustracija je bila nemoguća, pošto su sve instiucije zauzeli oni koje je trebalo lustrirati. (I danas je naivno očekivati Lustraciju od njih samih ili njihove djece?) Da, činjenice govore da su pripadnici komunističke elite i bivši SKOJ-evci bivše komunisitičke diktatorske tvorevine Jugoslavije&Socijalističke republike Hrvatske zauzeli većinu čelnih mjesta u svim institucijama, stoga i nije čudno da raznorazni bandićevci bezbrižno mantraju: “Nek’ institucije rade svoj posao”. Kada imate tvrdi sockomunisitčki mentalitet u politici, pravosuđu, (U Ustavnom sudu imamo sutkinju “pipl mast trast as” koja je u Saboru pjevala komunističke parole), gspodarstvu, fakultetima, vodećim medijima i stotinama udruga koje se kao bore za ljudska prava e onda ne možete očekivati ništa drugo do egozdusa mladih iz zemlje blagoslovljene prirodom i klimom. Zar to nije najveći šamar svim sockomunističkim političkim elitama, dok milijuni turista iz cjelog svijeta dolaze u Hrvatsku da uživaju i prirodi i klimi istovremeno deseci tisuća mladih napuštaju tu istu zemlju?!
Eto nam jeda primjer – Vrdoljaka, iako je to lik na čelu strankice s 1% podrške građana stalno je u medijima ponajviše državnoj HTV, čovjek bi rekao, pa sve bi bilo u redu da se radi o nekoj stranci novih ljudi koji su se u svijetu dokazali znanjem, vizijama, poštenjem, ali ne, nažalost radi se o stranci koja već 20 godina egzistira nepotizmom, uhljebljivanjem i pohlepom, a koje je kulminiralo za vrijeme haračanje kukurikovaca. I nikom ništa? Možeš milijune prebaciti na neki svoj tajni račun i dovoljno ej reći, pa dobro što želite dao sam ostavku.
Zar slično nije i sa Hribarom i Havcom-om? Iako je redateljice Ivona Jukić na HTV pokazala javnosti pa i DORH-u dokumente koji jasno pokazuju o dokazuju korupciju u pravnom odobru i u HAVC-u, i otuđivanje milijuna i miljuna kuna poreznih obveznika opet ista mantra, predsjednik HAVC-a daje ostavku i još pljuje poreznim obveznicima u lice kriveći medije kao što su se uopće usudili prikazivati javnosti izvješće revizije. A osoba koja je sijedila u upravnom odboru tog istog HAVC-a, dok su članovi i članice upravnog odbora dijelile novac poreznih obveznika, naravno sami sebi, danas je eto čuda postavljena za, niti manje niti više, nego ministricu kulture-zbogom savjesti! Premijer je u ovom slučaju položio svepartijsku zakletvu – “snađi se druže”. Naravno to je velikim medijima posve normalno. Zar to nije očiti primjer da su mediji u rukama sockomunističke oligarhije. (Pa vlasnik najveće privatne medijske kuće EPH je u narodu omrznuti “kralj ovrha” ,koji se besramno obogatio na nesreći pokradenih i prevarenih 330.000 obitelji BLOKIRANI.)
Oni koji tvrde da od samostalno Hrvatskom vladaju ljevičari (socijaldemokrati SDP) i konzervativci (demokršćani HDZ) griješe!
Jer u Hrvatskoj nema socijaldemokrata, a niti demokršćana, a još manje konezervativaca kakav poznaje slobodni zapadni svijet sa stoljetnom demokratskog tradicijom. Zašto? Jer su se 1990. oni lukavi bivši komunisti ubacili u HDZ i SDP, a oni koji nisu mogli upasti u dvije najveće stranke ubacile su se u male stranke velikih financijskih apetita (HNS-IDS-HSS-SDSS…) Stoga govoriti o nekoj ofenzivi konzervatizma u Hrvatskoj je potpuno promašeno, amaterski ili planski širenje laži kako bi se narod i dalje držao u mraku.
Treba jasno i glasno reći: nema tu nikakvih ideoloških borbi, u pitanju je samo borba za vlast i novac! Mladi drug Bernardić morao bi malo politički evoluirati, jer ponavljanje jedne te iste mantre čini te neozbiljnim političare, Da, druže Bernanrdiću, Vrdoljaku, Beljaku zvani radiokazetofon i ekipo politkombiznismena, nema tu nikakvih kršenja prava manjinama, jer etnobiznismenu Pipiju i ekipi uhljeba vlastita manjina služi samo kao moneta za potkusurivanje. Nažalost, crna je istina da upravo etnobiznismen Pupi i društvo zbog vlastohleplja i neutažive gladi za novcem najviše štete srpskoj manjini u Hrvatskoj.
Uostalom, Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u slobodnom svijetu koja manjinama garantira 8 mjesta u Saboru, zar to nije dokaz da su raznorazni izvještaji političkih svjetskih birokrata pisana u kuhinjama onih kojima najviše odgovaraju podijele u društvu-korumpiranih pohlepnih politčara. (Ako jeste, a jesu stotine časnih domoljuba mladića u odori HOS-a žrtvovalo svoje mlade živote za slobodu države Hrvatske, u kojoj danas najviše uživaju oni koji ne poštuju mrtve heroje, e tko onda ima moralno i pravno pravo braniti njihovom živim suborcima da u čast ubijenih heroja postave spomen ploču na mjestu gdje su poginuli heroji ratnici HOS-a i to u državi Hrvatskoj?!! Pa nisu oni ratovali u NDH, nego su ratovali u časnom Domovinskom ratu 1990.-1995. godine protiv srbočetničkih agresora ili to drugovi i drugarice misle da su oni poginuli od 1990.-1995. godine? Pa nisu oni išli ratovati u Srbiju ili to drugovi i drugarice misle da je Jasenovac, Vukovar, Škabrnja, Banija, Kordun, Lika u Srbiji? )
Hrvatskoj treba kapitalizam, ali ne lažni kapitalizam, već pravi kapitalizam koji pokreće najbogatije i najdemoratskije države svijeta, Kanadu, Australiju, S.A.D. Njemačku, Irsku, Norvešku, Finsku…
Hrvatskoj trebaju ljudi koji su se dokazali znanjem, marljivošću, vizijama u biznisu, znanosti i politici u razvijenim kapitalističkim društvima, sve ostalo vodi u propast, kaos i anarhiju. Hrvatski narod niti sam nije svjestan koliko je sretan što se nalazi u tako divnoj zemlji bogatoj prirodnim resursima i blagoj klimi, i nema se tu što kriviti zemlja već ljudi moraju sami sebe preispitati duhovno i moralno.
U svakoj demokratskoj državi političari su odraz naroda. Država je narod a narod je država. Zemlja je izvan te jednadžbe. Jer zemlju stvori Bog a državu čovjek. Država će uvijek biti onakva kakvom je stvara čovjek. Zemlja je zelena cvjetna dolina koja rađa ljubav, bistro azurno more koje rađa vizije, gorske jedre šume koje rađaju strasti, plodne zlaćane ravnice koje hrane čovjeka, kamen što rađa čvrst karakter – zemlja je kost naših kostiju, sjena našeg postojanja, meso našeg mesa. Od pamtivijeka se o zemlji najbolje skrbio čovjek kao slobni pojedinac, a svaki slobodni čovjek je kapitalista. Jer onaj koji posjeduje slobodu je i najveći kapitalista. Nažalost, u Hrvatskoj se stvara robovlasništvo kojom vlada političko tajkunska soc. kom. kasta.
Nema to nikakakve dodirne veze sa kapitalizmom. Nema tu nikakva konzervatizma. Progresivni konzarvatizam se bori za život( Konzervatizam je opisan u članku objavljenom na portalu Akademija Art – “Pod krinkom slobode izbora zatire sa pravo na život.) konzervatizam se bori za zaštitu slobode tržišta (kapitalizam), obiteljske vrijednosti, slobodu govora i pisanja, vizije, znanost (Povijest nas uči da najveći znanstveni, filozofski i umjentički umovi bijahu religiozni), slobodu vjere svakom čovjeku jer Bog je jedan i On stvori čovjeka da čovjek čovjeku bude bratom i sestrom.
Da bi shvatili da u Hrvatskoj nije na djelu kapitalizam već miš-maš feudalizam i soc.komunizma eto najbolje je sjeti u vremeplov da nas vrati u prošlost. U vrijeme kada je ZET poslovao sa dobitkom
Ako pažljivo čitate shvatiti ćete da su prije sto i pedeset godina u Hrvatskoj dioničari mudro i pravedno upravljali ZET-om, dakle, puno prije nego što je, na žalost čovječanstva i stvoren komunizam.
Tramvaj konjskim pogonom izgrađen je u Zagrebu u vrijeme, kad se na zapadu već svuda uvađao električni tramvaj, koji je izumljen još godine 1879. U Zagrebu se predviđao istodobno eventualni prelaz sa konjskog pogona na pogon parnim strojem, kao i na prelaz na električni pogon pomoću akumulatora. Uza sve ove prijedloge vozio je tramvaj konjskim pogonom sve do godine 1910.
Tadašnji vlasnici tramvaja osnovali su – u vidu proširenja tramvajske mreže – godine 1893. uz sudjelovanje belgijskog kapitala novo društvo pod imenom Zagrebački tramvaj d. d.
U isto se vrijeme počeo i grad Zagreb snažnije razvijati. Upliv provedenih elektrifikacija tramvaja u inostranstvu sve jače djeluje na građanstvo, koje traži da se i u Zagrebu uvede električni tramvaj. Dioničarsko društvo tramvaja nije sklono tom projektu, jer posjeduje koncesiju na 40 godina. Zato gradsko zastupstvo zaključuje 11. svibnja 1905. da prekida s dioničarskim društvom tramvaja ugovor od 11. lipnja 1889. i nastoji da dobije za Općinu grada Zagreba koncesiju za gradnju i pogon električnog tramvaja. Borba se svršava nagodbom u obliku ugovora od 11. ožujka 1907., kojim belgijski kapital napušta tramvaj konjskim pogonom, a obvezuje se izgraditi električni tramvaj po uslovima koncesije, koju će sebi Gradska općina pribaviti od Ministarstva. Godine 1909. pretvara se Zagrebački tramvaj d. d. u Zagrebački električni tramvaj d. d.
Krajnje je bilo vrijeme, da se prijašnji neugledni i malogradski konjski pogon tramvaja zarnijeni električnim pogonom, što najbolje pokazuju statistički podaci. Broj prevezenih osoba bio je u godini 1892. kod 40.000 stanovnika svega 984.000 osoba, a porasao je do godine 1909. samo na 2,345.000, premda je Zagreb već imao oko 80.000 stanovnika.
Kroz prvih 10 godina pridržaje sebi belgijski kapital pravo iskorišćivanja tramvaja, a nakon toga roka stiče Gradska općina pravo, da može u svako doba otkupiti tramvaj uz djelomice amortizovanu građevnu glavnicu.
Koliko je taj ugovor bio s pravne strane povoljno sastavljen po Gradsku općinu, toliko je sa tehničke strane – obzirom na izvedbu pruga i kola – bio slab. To je zapaženo odmah kod početka gradnje u slabo izvedenim kolosjecima, malim kolima, zastarjelim električnim uređajem itd.
Pogon električnog tramvaja otvoren je 18. kolovoza 1910. godine. Izgrađene su u glavnom iste pruge, koje su bile u pogonu kod konjskog tramvaja, samo što je pruga od Južnog kolodvora do Draškovićeve ulice izgrađena sa dvostrukim kolosjekom, a pruga u gornjoj Ilici produljena do Černomerca. Osim toga sagradena je kružna pruga od Kolodvorske ulice, Jelisavinom (Klaićevom), Kukovićevom (Kraljice Marije), Boškovićevom i Draškovićevom ulicom. Pruge su izgradene sa širinom kolosjeka od 1 m, ali sa preslabim i loše ugrađenim tračnicama. Vozni park sastojao se od 28 motornih kola po 50 KS i 14 otvorenih prikolica, koje su pregrađene od starog tramvaja na širinu kolosjeka od 1 m.
Godine 1911. izgrađena je pruga kroz Novu Ves na Mirogoj, a godine 1912. nabavljeno je za tu prugu sedam novih jačih motornih kola. Uslijed stalnog porasta broja putnika povećan je godine 1916. vozni park nabavkom od 20 novih otvorenih prikolica.
Promet nije davao predviđene rezultate, što se sa sigurnošću moie svesti na tehnički slabo provedenu izgradnju mreže. Zbog takovog stanja traži Gradska općina ponovni izlazak iz neugodne situacije, jer ugovorom nije bila predvidena mogućnost, kojom bi se moglo prisiliti strani kapital, da temeljito preudesi građevno i pogonsko stanje. Dolazi svjetski rat, za vrijeme kojeg uspije Gradskoj Štedionici da sredinom godine 1916. prekupi gotovo sve dionice Zagrebačkog električnog tramvaja d. d. Tim je ona dobila odlučujući upliv na to poduzeće i odmah prionula svim silama da ponajprije spasi poduzeće, koje je trpilo uslijed ratne nestašice elektrotehničkog i ljudskog materijala, a kasnije da ga i dalje razvije.
Dne 1. rujna 1917. imenovan je ravnateljem tramvaja dotadašnji inženjer Gradske općine g. Adolf Košak, koji i danas upravlja poduzećem.
Godine 1919. likvidira Zagrebački električni tramvaj kao dioničarsko društvo, a Gradska Štedionica sporazumno sa Gradskom općinom preuzima tramvaj posvema u svoje ruke. Rat, kao i poratno doba je prošlo, a s njime i poteškoće radi nestašice materijala.
Promet tramvaja konjskim pogonom od godine 1891. do 1910. raste vrlo polagano. Od 984.000 prevezenih osoba u godini 1892. popeo se samo na 2.602.983 u godini 1910. Prvi porast nastupa godine 1911. uslijed elektrifikacije, kad je prevezeno 4.120.829 putnika. Nakon toga nastupa stagnacija do godine 1914. Drugi znatniji porast nastupa godine 1915. na 8.024.290 putnika, te dolazi u godini 1918. do prve kulminacije – preko 20 milijuna putnika – da se nakon toga, a radi potpunog materijalnog istrošenja prometnih sredstava, spusti u godini 1919. na jedan minimum od 13 milijuna putnika.
Od tog momenta započinje snažan uspon. Svake godine vlasnik (Gradska Štedionica) ZET-a posluje sa velikim dobitkom za dobro dioničara i grada Zagreba. (Podaci iz knjige 25 GODINA RADA GRADSKE ŠTEDIONICE OPĆINE SLOB. I KR. GLAVNOG GRADA ZAGREBA U ZAGREBU. Gradska štedionica utemeljena je 16. 3. 1914., a rečena je godišnjica bila, dakle, 1939. kad je i tiskana ova knjiga.)
A danas je ZET u sustavu Zagrebačkog holdinga. Pogledajmo kako to djeca komunizma upravljaju Zagrebačkim holdingom?
Revizija otkrila: U Zagrebačkom Holdingu zaposlili čak 306 lažnih inženjera, vozača i – pravnicu. Od 306 radnika te gradske tvrtke koliko ih je uhvaćeno prilikom unutarnje revizije provjere diploma i svjedodžbi s krivotvorenom dokumentacijom, njih čak 98 lažno je maturiralo u Školi za cestovni promet, dok je 29 krivotvorenih dokumenata nađeno s pečatom Elektrostrojarske obrtničke škole Zagreb.Među 306 krivotvorenih dokumenata, pronađeno je i sedam diploma s Pravnog fakulteta, Prehrambeno biotehnološkog fakulteta, Prometnog fakulteta, Građevinskog fakulteta te Fakulteta elektrotehnike i računarstva, a svi ovi radnici kojima je zbog krivotvorenih dokumenata isplaćivana veća plaća Holding su oštetili za više od 88 milijuna kuna.
Pametnom dosta ili?… Ovo nema veze sa kapitalizmom, a još manje za slobodnim tržištem.
Život nas uči da kapitalisti nisu oni koji dobiše tvrtke za jednu kunu, već oni poslovni vizionari koji svojim vizijama i radom stvore iz ničega uspješnu kompaniju
Oni prvi će se prema radnicima ponašati kao prema robovima a oni drugi cjeniti će i pošteno platiti radnike zanjući da bez zadovoljnog radnika nema uspješne kompanije. I kao takvi uspješni biznismeni su i nerjetko veliki donatori društvu-bolnicama, znanosti, sveučilištima, umjetnicima i humanitarnim udrugama. Kao što reče Warren Buffett, pošteno je od mene da na kraju života vratim društvu ono što mi je i dalo, a ako djeca nisu zadovoljna s 500 milijuna dolara, to je 500 puta više nego što sam ja imao na početku poslovnog puta, e onda ih nisam dobro odgojio.
Tek kada u Hrvatskoj ljudi shvate da samo slobodne tržište može biti filter uspješnosti i neuspješnosti poduzetnika pokrenuti će se gospodrastvo na isti način kao što su i dioničari “Gradske štedionice” pokrenuli ZET prije više od stotinu godina.
