Lovorka Lukani:
VIZUALIZACIJE STANJA
samostalan fotografski izložbeni projekt
Gradska galerija Fonticus Grožnjan
od 4. 3. 2017., u 19.00 sati
Predgovor katalogu:
Vizualizacije stanja
U današnjem, grubom vremenu krize duhovnog i materijalnog, skoro da postaje neukusno predstavljati umjetničke radove koje karakterizira poetska motivacija. Radovi Lovorke Lukani nude lirske doživljaje izvedene fotografskom tehnologijom. Umjetnica kadrove bilježi tehničkim pomagalom da bi kasnijom razradom oblikovala neuobičajenu prezentaciju sličnu slikarskom pristupu. Primijećen odnos boja i sjena dobio je autorstvo kadriranjem. Detalji, primijećeni u uobičajenom okruženju, pred nama se pojavljuju kao nove likovne činjenice. Sve fotografije, svaka za sebe, imaju osmišljenu likovnu komponentu. Često raspršena, ali stabilna kompozicija, plemeniti kolor, solidno uvećanje, bitne su karakteristike izložbenog projekta.
Lovorka Lukani nudi niz radova koji proizlaze iz sličnih premisa. Ponekad ju zadovoljava usmjeravanje objektiva prema detalju interijera, a ponekad istražuje motiv kao moguću pejzažnu situaciju. Na svim su radovima uhvaćene vizure kao posljedice mijene svjetla koje izazivaju kolorističke efekte. Mijena i kretanje srodni su pojmovi iako ne moraju biti uvjetovani jedni drugim. Mijena kao dio tijeka u vremenu i prostoru ne znači nužno i kretanje. Pitanje sudjelovanja u mijeni izaziva više odgovora. Neko sudjelovanje želimo, neko ne. Ponekad želimo inicirati mijenu, a ponekad nam mijena predstavlja opterećenje. Lovorka Lukani, nižući svjetlosne promjene, problematizira mijenu kao vizualni događaj.
Likovni zapisi Lovorke Lukani razlikuju se odnosima intenziteta tonova. Atmosfera svake pojedine fotografije odaje autoricu koja je zabilježeno snažno doživjela. Nejasni obrisi printova na zidovima unose pojam sumnje. Sumnja je oznaka tijeka. Dok ne sumnjamo, stvari su zaustavljene. Onog časa kad se rodi sumnja, pokrećemo misao ka promjeni, bez obzira oslanjamo li se na doživljaj, mišljenje ili na fizičku analizu situacije. Tijek stalnih promjena, opisan u teoriji organiziranog kaosa i dokazan na području kvantne fizike, utječe na percepciju svijeta oko nas. Lovorka Lukani sumnja, rastačući scene okruženja u fleke, nejasne linije, rastere. Doživljaji postaju senzibilne vizualne nakupine.
Radeći na ovom projektu, autorica kao da se kontrolira, primiruje gradeći objekte i zgušnjavajući motiviku unutar ideje. Kao da ritual oblikovanja pretapa u propitivanje osobnog stava. Jer sjena na zidu ili zavjesi označava ritual moguće promjene svjetla između dana i noći, jutra i podneva. Ali, nose i ideju vremena inicijacije. Tako je ovaj postav zapravo ispovjedni. Spoznaja putem odraza. Umjetnica si daje oduška ekstravagantnim plasmanom: prostornim radovima. Tako pomiruje energetski kreativni naboj, decentni promišljeni rad i recentnost problematike kojom se bavi.
Ovi nas radovi nakon približnog dešifriranja usmjeruju sebi samima. Vraćaju nas u trenutke provedene osjećanjem prolaznosti bez znatnog učešća. Stečena percepcija tijeka zgusnuta je unutar trenutaka. Oko bilježi ovlaš skiciranu okolinu koja nas u isto vrijeme prima i ostavlja. Radovi zahtijevaju doživljajno iščitavanje. Uklapanje iskustva potrebno je pri promatranju ovih radova. Tako umjetnica aktivira promatrača. Ona mu ne daje čistu situaciju, već mu nudi svoj doživljaj tijeka. Fotografska tehnologija pokazuje se idealnim medijem. Nakana autorice ostvarena je tehnološkim mogućnostima objektiva.
Osmišljavajući prezentaciju, autorica gradi ambijent unutar kojeg gubimo realnost. Ona oblikuje prostor kako bi promatraču pokrenula misao. Kompozicija interijera, postava raspršena je fragmentima: radovima u prostoru i radovima na zidu. Bijela kocka služi joj kao poprište prezentacije problema. Njeni prostorni triptisi, mogući mobili, imaju mogućnost za pokretanje, ali se ne kreću. Potrebna je energija, snaga za pokretanje ili ono što je najvažnije: želja. Promatrač se mora odlučiti što doživljava krečući se kroz ili mimo radova. Doživljava li predmet ili događaj. Lovorka se oslanja na naš senzibilitet i uvodi nas u poziciju su-aktera. Ona nudi promišljanje o prevrednovanju stvari po obliku i po smislu.
Autorica je svjesna problematike fotografskog medija. Već su davno, Valter Benjamin i/ili Susan Sontag ukazali kako je fotografski medij u povijest oblika unio dramatične promjene kreacije i recepcije. Danas svatko može napraviti korektan fotografski rad. Često smo svjedoci fotografskih izložbi koje plasiraju već viđene motive. Autori se trude biti začudni ili dekorativni. Oponašaju se Bresonovski modeli. Insinuira se arheologija viđenog kroz crno-bijele ili u sepiju kamuflirane radove. Cijeni se atraktivan dokument. Voli se fotografija koja prikazuje. No, pred nama nije ništa od toga. Ovo je izložba na kojoj je fotografska tehnologija samo medij za izgovor osobne impresije stanjem stalnih promjena, opisanim u teoriji organiziranog kaosa i dokazanim na području kvantne fizike. Svjedočenje tog stanja u premisi je ovog likovnog projekta. Ovdje prikazane promjene, efekti emanacija svjetla, uvlače nas u promišljanje o tome.
Autorica ne definira ni vrijeme niti mjesto događanja. Ukazuje nam na nesigurnost prihvaćene zbilje. Ovim nizom radova upozorava nas kako svijet nije jednoznačan i da u svemu oko nas, ali i u nama samima, postoje mnogi oblici postojanja koje je neophodno iščitati izvan okvira uvriježene realnosti. Stalne promjene događaju se na svim područjima. Ponekad su inicirane prirodnim fenomenima, a ponekad artificijelnom igrom. Primorani smo da svijet pogledamo i iz drugog ugla.
Eugen Borkovsky, II. 2017.
Lovorka Lukani, rodena je 1982. godine u Kopru. Završila je smjer slikarskog dizajna 2000. godine u Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli. Diplomirala je 2005. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Veneciji. Tečaj za izradu umjetničke knjige na Međunarodnoj školi grafike u Veneciji završava 2005. godine. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre i od 2012. član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Sudjelovala je na preko 20 skupnih i 15 samostalnih izložbi u hrvatskoj i inozemstvu. Bavi se grafikom, fotografijom i keramikom. Živi i radi u Bujama.