Najava otvorenja izložbe Zemaljski raj, u sklopu tjedna događanja pod zajedničkim nazivom Splitski cvit, žena je Žena
Tjedan započinje navedenom izložbom Zemaljski raj, koja se otvara 1. ožujka u 19 h u Staroj gradskoj vijećnici u Splitu te će nam ovom prigodom svima zapjevati ženska klapa Marjanke.
U 8 dana trajanja izložbe, posjetitelji mogu vidjeti recentne radove 27 splitskih slikarica, kiparica, multimedijalnih umjetnica i fotografkinja koje svoje nadahnuće pronalaze u prirodi.
Na izložbi sudjeluju: Ivana Bilić Antičević, Ana Bošković Freund, Ana Marija Botteri Peruzović, Alma Božanić Čače, Nives Čičin-Šain, Branka Dubovac, Karin Grenc, Tonka Jelača, Tisja Kljaković Braić, Petra Kovačić, Daria Lepkova, Tea Morić Šitum, Andrea Musa, Gloria Oreb, Nina Petrović, Ivana Puljić, Danijela Šušak, Sanja Taraš Praničević , Žaklina Antonijević, Maja Gijevski, Anna Hero, Lidija Lolić, Jagoda Mihanović, Ivana Miletić, Bruna Miličić, Lili Zaneta, Anita Živaljić Čotić
Izložbu će otvoriti povjesničar umjetnosti Ivor Igrec čiji tekst će biti objavljen u e-katalogu, a ovdje vam prenosimo jedan izvadak:
Ulazak izložbe „Zemaljski raj“ unutar niza ovogodišnjih aktivnosti koja rezultiraju dodjelom 6. nagrade „Splitski cvit“ utjelovljuje stoljetna nastojanja žena-umjetnica za oslobođenjem od često društveno oktroiranih poimanja njihove uloge koja su ih pratila od nestanka egalitarnih i ponekad matrijarhalnih paleolitičkih i neolitičkih društava.
Proces izlaska iz relativne anonimnosti od vremena, na primjer, svestrane Hildegard iz Bingena do Berthe Morisot bio je, uz određena odstupanja, gotovo pravocrtno ravan, da bi se napokon u XX. stoljeću konačno ubrzao pojavom snažnijeg sufražetskog pokreta, prvi put dovodeći žene do značajnije i masovnije zastupljenosti unutar samih epicentara općeg društvenog djelovanja, pa tako i onog umjetničkog.
Ipak, ulaskom u XXI. stoljeće te formalizacijom jednakosti spolova u zapadnom kulturnom krugu, još uvijek nije postignuta jednaka vidljivost i zastupljenost žena u mnogobrojnim djelatnostima, pa tako i u umjetničkoj praksi. No izlazeći iz „zapadne hemisfere“ trenutnih društvenih te rodnih odnosa, u mnogim azijskim i afričkim državama nailazimo na društvene odnose u kojima žene mogu samo sanjati o spomenutim, makar formalnim pravima, ne stvarajući nikakve opće preduvjete za formiranje umjetnički „žive“ osobe. Naziv izložbe „Zemaljski raj“ evocira nastojanje da se ostvari svojevrsni Eden na našem planetu, u kojem bi Adam i Eva bili stvoreni jednaki i istovremeno bez starozavjetnih, nekada još aktualnih, pitanja o „prvotnom i drugotnoj“ te samoj krivici za progonstvo iz onozemaljskog Edena. Pitanje nejednakosti/nepravde, ili pak izravne opresije nad ženama, predstavlja samo jedan u nizu razloga zašto je trenutni svijet ponekad užasan, paklenski, a ujedno često i prekrasan, rajski. „Paklensko“ je prvenstveno proizvod mračne strane ljudske ličnosti, dok „rajsko“ proizlazi iz prirodnih ljepota različitih zemaljskih „rajskih vrtova“, prenesenih kroz ljudski smisao za lijepo u različite forme umjetnosti, čime nam oboje svima stvara sklonište i mjesto za odmor u trenutcima kada mračni i nepravedni aspekti svijeta postanu ipak preveliko breme.
