Tatiana Radulescu, ugledna rumunjska pjesnikinja i kritičarka o Bilosnićevom „Tigru“

„Tigar“ Tomislava Marijana Bilosnića tijekom 2016. godine naišao je na vrlo uspješnu svjetsku recepciju, pa je tako o ovoj Bilosnićevoj zbirci govoreno i pisano u Španjolskoj, Sjedinjenim Američkim Državama, Austriji, Čileu, Venecueli, Kolumbiji, Kubi, Albaniji, Portugalu, i ovih dana u Rumunjskoj.

Najnoviji broj međunarodnoga časopisa Orizont Literar Contemporan (56.) koji u Bukureštu (Rumunjska) izlazi na rumunjskom i španjolskom jeziku objavio je iz pera ugledne rumunjske pjesnikinje i kritičarke Tatiane Radulescu recenziju o zbirci „Tigar“. Tekst o tigru objavljen je na rumunjskom i španjolskom jeziku. Radulescu piše o poetici Tigra kao edenskom prostoru i dionizijevskoj tajnovitosti, koja se „nameće se kao heraldička slika s plemićkim grbom koja pripada kasti posvećenoj otkrivanju tajni“.

TIGAR TOMISLAVA MARIJANA BILOSNIĆA KAO HERALDIČKA SLIKA S PLEMIĆKIM GRBOM KOJA PRIPADA KASTI POSVEĆENOJ OTKRIVANJU TAJNI

Piše: Tatiana Radulescu, Rumunjska

U poetici ovoga hrvatskoga književnika tigar uživa posebnu povlasticu. Svaki dio njegove poeme zamišljen je kao figura u inicijaciji zagonetne igre koja vodi do osobnog mita o umjetniku. Tigar čiji korijeni potječu iz „Knjige o džungli“ Rudyarda Kiplinga, uz izvorni je zanos preseljen u edenski prostor, u poeziju, u dionizijske tajnovitosti i nameće se kao heraldička slika s plemićkim grbom koja pripada kasti posvećenoj otkrivanju tajni.

Zapravo, autor ga prati koliko u njegovome svakodnevnom životnom prostoru, toliko i kao utjelovljenje totemske životinje. Oponaša njegove pokrete, ritam trčanja i teksturu tigrova prugastoga, u početku tvrdog i čvrstog krzna (a poslije, pri kraju, natopljenoga taninom i bojama).

Magična funkcija poistovjećivanja čovjeka s totemskom životinjom podudara se sa sudjelovanjem u obredu lova. Prelazak iz mladenaštva u odraslo doba (lovac i borac) u primitivnim plemenskim društvima uvjetuje otpor. Vrednujući estetsku dimenziju ovoga teksta punog simbola zaključujemo da strofe od devet stihova hrvatskome pjesniku omogućuju savršeni, čudesan, zanosni ritam. Tehnika ponavljanja, retorička zazivanja te personifikacija pretpostavljaju kroćenje divlje zvijeri i njezino uzdizanje u potpuno oprečne kategorije. Tako sam tigar sjaji kao sunce u sjemenkama, u slovima, u pjesmi, u hladnim zvijezdama, u ljubavnome pozivu, u nervozi iščekivanja, u nečijem nedostajanju. Sve to se ne mjeri vremenom jer radi se o stoljećima i tisućljećima.

Naravno, nije moguće potvrditi da je čovjek tigar nego samo to da se tigrova obilježja uspoređuju s očaravajućim intelektom, osjećajnošću i maštom pjesnika. On estetski procjenjuje otvorenu igru pruga na živome tijelu egzotične zvijeri i preko njih zamjećuje beskrajni i savršeni ples elemenata koji omogućuje da svijet i dalje postoji, neprestano se i beskrajno preobražavajući.

Nameću se začaranost i erotizam – i jedno i drugo je izuzetno značajno, a budući da smo, zajedno s hrvatskim autorom, započeli „Knjigom o džungli“ koja opisuje svijet indijske prašume, motivirani smo zazvati ples boga Šive čije postojanje uvjetuje održavanje svijeta, njegovu raznolikost, promjene, ali također i smrt (koja, zapravo, predstavlja izgubljenost na gotovo nevidljivom putu onoga što nismo zamijetili), što se pojavljuje hic et nunc. *

Španjolska inačica sadrži lirsku poruku hrvatskoga jezika izraženu djelotvornim riječima koje zvuče lirično i muževno, ali također i iluziju o vrtlogu flamenca, šuštavog poput svile. Budući da je hrvatski romantičan jezik, on se iznenađujuće usuglašava s obilježjima plemenite zvijeri što je vidljivo u naslovima: Tigar od svile, Tigar i ljubav, Tigar i vatra.

Kratke rečenice pojačavaju zapovjedni ton, a govor hrvatskoga književnika koji nas je javnim čitanjem uvjerio u činjenicu da jezik vješto prilagođava putenim tonovima svoga glasa prepunog lirike, naprosto nas očarava.

*Lat. – sada i ovdje (op. prev.).

Sa španjolskoga prevela Željka Lovrenčić