Sergije Mihić – razgovor u povodu

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar Sergije Mihić (rođen je 1942.g. u Rijeci, 1966.g. diplomirao je na zagrebačkoj ALU u klasi prof. Mezdjića, izlagao je na brojnim samostalnim izložbama, dobitnik je više domaćih i međunarodnih nagrada, 2003. osniva Otvoreni atelijer u Karlobagu), umjetnik, širokog interesa iskustva i dalje je kontinuiranio aktivan

Razgovor vodio: Miroslav Pelikan

Gospodine Mihić, trenutno izlažete u Kninu, u Muzeju grada, 33 liste iz poznate mape linoreza Panoptikum iz 1984.g. Koliko je društveni aspekt mape i danas aktulan?
Grafička mapa linoreza pod nazivom Panoptikum prvi puta je izložena 1984.g u Galeriji Školske knjige u Zagrebu. Nastala je kao refleksija na tadašnja dtruštvena zbivanja. Njena se prava vrijednost očituje i u današnjioj aktualnosti. Jedan od njenjih listova prikazuje razapetog Čovjeka na Markovom trgu u Zagrebu, simbolu vjekovnog stradanja našeg čovjeka, aktualno posebno danas s 320.000 blokiranih građana. Ili Carevo novo ruho i tako 33 grafička lista.

Do prije koji dan bili ste ozbiljno angažirani na izradi mozaika.
Vrlo mi je bliska tehnika mozaika, likovnog izraza koji nastaje strpljivim slaganjem kockica kamena ili stakla ili keramičkih ulomaka. To je naporna, skupa i rijetka tehnika za koju se odlučuje vrlo mali broj umjetnika. Mrtvom materijom izraziti dinamiku energije koja nas okružuje u prostoru, njen ritam i vrijeme iziskuju znanje, talent, vrijeme, čaroliju…to je za mene mozaik.
Radio sam:
– Nedavna izložba mozaika uz promociju knjige Marije Buzov
– Međunarodni likovni simpozij Karlobag
– Izradio sam nekoliko mozaika na osnovnoj školi Karlobag
– Održao sam najveću Izložbu recentnog mozaika na Mediteranskom vrtu
Kava u Karlobagu
– Uvršten sam u Atlas mosaica kao jedini živući slikar iz Hrvatske

Koliko je Vaš Otvoreni atelijer u Karlobagu saživio kao umjetničko središte?
Otvoreni atelijer predstavlja središte kulture i umjretnosti u ovom podvelebitskom kraju. Sama općina Kartlobag ima više obale nego cijela Slovenija. Udruga djeluje već više od šesnaest godina. Svake godine u prostorima Mediteranskog vrta Kava održavaju se kazališne predstave, baletni performansi, koncerti, recitali, večeri poezije… U tom čarobnom vrtu, jedinstvenom u ovoj regiji, sastaju se ljudi od kulture, umjetnici, znanstvenici, učitelji, studenti i prijatelji i tu u okružju prijateljske atmosfere, rađaju se i nastaju novi projekti. Ideja karlobaškog suvenira takozvana „Karlobaška kitica“, rođena je također u mom inspirativnom vrtu.

Sada živite u Gospiću, dugo ste vremena proveli u Zagrebu. Je li se što promijenilo kada govorimo o stvaralaštvu?

Gospić mi pruža sjajne mogućnosti za rad i stvaranje na svim planovima. Lika je otvorena za mene na svim planovima. Od sjajnih uvjeta za rad u okviru mog stana, do Salona, male galerije u samom središtu grada. Prelijepa rijeka Novčica, koja protiče u blizini moga stana a gdje je grad Gospić upravo napravio prekrasnu šetnicu, do Katedrale s druge strane, pa do ljudi s kojima odavno surađujem. Ne tako davno mom likovnom radu bio je posvećen Lički likovni anale u Gospiću, gdje sam ličkoj publici predstavio presjek moga umjetničkog rada. S gospićke adrese i moj karlobaški mozaički atelier je značajno bliže, što mi olakšava realizaciju projekata vezanih uz Otvoreni atelijer u Mediteranskom vrtu Kava.

Dugo ste u umjetnosti, nemam dojam da ste se umorili?
O umoru ne razmišljam. Godine nešto uzimaju ali puno više daju. Za mene je rad oblik življenja, kada me jedan posao umori, ja se odmaram radeći nešto drugo.

Što je ključno u Vašem umjetničkom pristupu?
Ključno je u mome umjetničkom pristupu jest unutarnja potreba izražavanja. Svijet i ljudi koji me okružuju, situacije i zbivanja,život, ne ostavlja me ravnodušnim i neiscrpno su vrelo mojih nadahnuća.

Kako danas sagledavate osobni doprinos suvremenoj umjetnosti?
Iza mene ostaju tragovi kroz mnoge cikluse izrađenih različitim tehnikama. Od lirskih opisa ljubavi, žena, mojih gradova u kojima sam živio i radio, do kritike društva i odnosa u društvu, do mojih mozaičkih, kamenih tragova u Karlobagu, u mom Mediteranskom vrtu do mozaika na Osnovnoj školi u Karlobagu, velikog mozaika na Košljunu. Za svoj rad mnogo sam puta nagrađivan, počevši od davne otkupne nagrade kao mladog umjetnika, upravo ovdje u Gospiću na mom prvom sudjelovanju na Lika analu, pa do Pariza, bugarske vlade za moj doprinos kulturnoj suradnji dviju zemalja, pa zadnje priznanje za moj rad grada Karlobaga. Moje vrijeme i analiza svega što sam napravio, svakako tek dolazi.

Ne mogu ne spomenuti Vaš iznimni ciklus „Na kavici“.
Na Kavici ( bez predsjednika ) ciklus je uljanih slika, njih šezdesetak, nastao kao neposredan doživljaj prijepodnevnih druženja u suvremenim zagrebačkim kavanama u mom neposrednom susjedstvu. Prepoznati su „žanr“ motivi svakodnevnih susreta uz pijenje „kavica“.

Što je aktualno, trenutno u atelijeru?
Trenutno, u mom novom atelijeru živi moja Lisa, pronađeni napušteni štenac. Prihvatili smo je s puno ljubavi i moja supruga i ja. Eto, sada dijelimo prostor atelijera i nadam se mnogim „zajedničkim“ ostvarenjima.

Planovi?
Svi moji planovi, uvijek se i ponovno vežu za Mediteranski vrt Kava u Karlobagu. Kava je moj životni projekt. Mediteranski vrt Kava danas je obnovljen, pun je ljekovitog i začinskog bilja, a ono najvažnije, to je i vrt kulture, umjetnosti i ljubavi. U vrtu je galerija na otvorenom u kojoj je smještena jedna od najvećih izložbi mozaika u našoj regiji a vrlo vjerojatno i mnogo šire. To je mjesto vezano za umjetnost i kulturu, gdje objedinjujem znanje, kreativnost, duh i sve potencijale kojima naš kraj neosporno obiluje. Nastavljam se radom na Dječjim likovnim radionicama, tako da možemo reći da Karlobag predstavlja likovnu destinaciju kreativnog i edukativnog rada s djecom.