DORICA MATJAN

Centar za kulturu Čakovec
Izložbeni prostor – otvorenje izložbe u četvrtak 8.12.2016.
Od 8.12.2016. (u 19.00 sati) do 10.1.2017.

Dorica Matjan
Darovi djetinjstva

Dorica Matjan rođena je 1973. godine u Zagrebu. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1997. godine u klasi profesora Vasilija Josipa Jordana. Bavila se pedagoškim radom, ilustracijom i organiziranjem izložbi (Svjetske vojne igre, časnički dom “Petar Zrinski”, “lGRE”). lzlagala je na tridesetak samostalnih i preko trideset skupnih izložbi. Dobitnica je 1. nagrade na izložbi “Kunst in der Stadt” u Mainzu 2003. godine. Članica je HZSU, HDLU i LIKUM-a. Živi i radi u Zagrebu.

DORICA MATJAN darovi djetinjstva 5 a

Stvoriti energiju slikarske površine sa silnicama boje opredmećenih gestom osnovno je slikarsko htjenje Dorice Matjan. S dojmljivim dosezima prepoznatim u pojedinim djelima, ali i čitavim ciklusima. Dorica se i najčešće izražava u zaokruženim ciklusima, nastalim u koncentratu vremena. Varijacije na temu, ili odabrani slikarski koncept i u relativno malim pomacima pokazuju maštovitost izraza proisteklog iz niti kreativnog naboja. Njeno umjetničko predanje izrasta i na sabiranju iskustva, bolje rečeno kumuliranju svih iskri u promišljaju i doživljaju mogućnosti vitaliteta slike, i spontaniteta trenutka, obrata koji se nude i u slučajevima jasno postavljene strukture slike. U dijalogu apstraktne plohe i asocijativnosti predmetnog u Doričinom opusu nastaju ostvarenja likovne uzbudljivosti, utkane u red i ritam slikarskog polja. Takav vrijednosni sustav postavljen je i na izložbi „Glazba na vodi“ pred neku godinu u zagrebačkoj galeriji Filakovac, na kojoj je koloristička blistavost odredila karakter svojevrsnog izložbenog poliptiha.
Na sličan način, ali i s mnogo razlika u gradnji samog tkiva površine, Dorica Matjan osmislila je novi ciklus, „Darovi djetinjstva“. Takovo imenovanje nije slučajno jer Dorica nenametljivo neka načela dječje logike i senzibiliteta u tvorbi slike primjenjuje i u dinamici svojih ostvarenja. Za takovu optiku slike nužan je prepjev od čistog oka ka pojavnosti slike iskustva. Neka radosna pomirba darova djetinjstva i vlastitih saznanja. S istovremenim promatranjem (ali i predznacima sjećanja) ishodišta, i povećalom, i prigušenošću prvih „razgovora“ sa čudesnošću slike. Osvojiti slobodu koje i dijete ne zna da je osvojilo. Jednostavno sve spirale i „spletke“ oblika nastaju u neopterećenosti zadatkom. Za njih nema oblikovnih tajni, i sve je tajna. I na takovom se terenu svjesno na našla Dorica. U situaciji gdje je birala i negirala citate bliske adresi dječje čednosti. Preuzela je šarm igre, zanesenost pretvorenu u rukavce prikaza. Ne nedostaje niti nota sanjarskog, put ka slobodi gradivne bujice. Bogatstvom imaginacije Dorica pokreće oblikovne nasade, sa pravilima da nema pravila. Istina postaji potka slika, sloj njezine dubine građen adiranjem jednolikih traveja, gotovo u nekom ornamentalnom slijedu. Blage su reljefnosti, metodičnosti u naznačenoj taktilnosti, provedenoj i u prvom planu slike. Dorica Matjan u tom sloju likovne scene razigrava sastavnice, relativizira značenje jezgre spram drugih izdanaka, kombinirajući svoj repertoar oblika promjenama u konkavno konveksnom ritmu slike. Oblici se zgušnjavaju u jednom djelu slikarskog polja, ali su i skladani u ravnomjernosti rasporeda. Izmjena naglasaka od praska do reda, sa stamenošću oblika i profinjenim nijansama stvara niz umjetničke uzbudljivosti, brazde i ispunjenja plohe, osjećaj izobilja ali i kadrove razložnih praznina. Grupiranja do grotla intenziviraju stanja likovne dramatike kojoj je egzistiranje likovne „ravnice“ nasušna potreba. Ponajbolje se u tom kontekstu razumije i lomnost kompozicije u crtežima srca i duše malenih. Dorica je to dakako podigla na višu razinu ekspresionističkog strujanja u zahvaćanju i najsitnijeg saća slikarskih „rebusa“. U kojem i pod kojim dominira bjelina. Plemenita bjelina, koja samo što nije postala boja. A tkivo slike sadrži pruge mozaika, otiske monotipije, elemente frotaža, fragmente mrežaste strukture, valovita nanošenja boja. Pri tome raskoš palete istinski živi. U ostvarenjima stvarnog, stješnjenog prostora. Sa središtima koja su svugdje. U slikama apstraktnog karaktera u kojima se Dorica Matjan ne odriče asocijativnosti predmetnog. U složenosti i jednostavnosti svojih slika visokih umjetničkih standarda.

Stanko Špoljarić

dorica matjan DAROVI DJETINJSTVA 7

DORICA MATJAN Darovi djetinjstva a

DORICA MATJAN darovi djetinjstva 6

DORICA MATJAN NASLOVNA

Leave a Reply

Your email address will not be published.