Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar Zorislav Drempetić Hrčić (rođen je u Donjoj Stubici 1934. g., diplomirao je na zagrebačkoj ALU u klasi prof. Babića, izlagao na mnogim samostalnim izložbama u domovini i svijetu) autor je osebujna, kompleksna, tajnovito višeslojna ciklusa krajobraza po kome je je i poznat i nadasve cijenjen, kako od publike tako i od kritike

Zorislav Drempetić Hrčić 1Zorislav Drempetić Hrčić 2Drempetrić se služio svim poznatim tehnikama u svome radu, no svakako najveći odjek izazivale su njegove jajčane tempere i ulja na malom ili srednjem formatu s izrazitom istaknutom atmosferom posvemašnje tišine, muka, u ranim jutarnjim i večernjim satima, kada je priroda još posve neprobuđena i kada se sve pretvara u smiraj, nepomak sjena koje su još do prije nekoliko trenutaka izvodile svoju obijesnu igru pored čudesno sačuvanih dvoraca iz tko zna kojeg vremena, na obali rječice koja neprestano mijenja svoj tijek, prikazujući vrlo otvoreno svoj nepomirljivi ženski karakter, ispod neba, koje je sasma nepomično, čini se, kako su i sunčevevi zraci otvrdnuli, ali ispod svjetla koje se škrto propstire na volumen ispod sebe, ispresijecan raslinjem i brežuljcima.

Čovjek je iscrpljen ,izmučen stalnim i grubim mijenama, dok prostor ostaje nedirnut, lijep, izvoran, nepromijenjen, nepromjenljiv, prekriven i protkan prozračnim maglama, sivkastim koprenama prirode, kojima se sama štiti, zaštićuje.

Drempetić ne slika, ne bilježi na svojim slikama, umrtvljene prostore, ne, njegovi su krajobrazi itekako živi, no ipak nekako su pritajeni, utišani, ponegdje i bez glasa, bez traga o vlastitom življenju, u volumene koji na trenutke izgleda poput nedosezive Arkadije ( koju svatko nosi od nas u prikrivenim mislima) i koja je ovoga puta smještena u umjetnikov životni okoliš.

Na Drempetićevim slikama nedvojbeno je prisutna glazba, pokatkad isprekidana, no harmonična, sjetna ali ne opuštajuća, dovoljno glasna kako ne bi pomisli da je posve tiha, poticajna je, samosvojna.

Drempetić je na svojim brojnim uljima stvorio zasebni svijet nesvakidašnjeg krajolika, koji na trenutke sliči prostorima u kojima živimo i kroz koje se na raznolike načine krećemo, ali je slikarev krajolik istodobno i posve nov, originalan, izrazite ljepote, tamnih tonova, prigušenih nenametljivih boja s tek ponekim svijetlim krugom, izvorom svijetla koje lagano klizi s jutarnjeg neba prema orošenoj zemlji i travi na kojoj svjetlucaju biseri od rose i čuje se glazba.

Zorislav Drempetić Hrčić 3Je li to svijet kome težimo, koji zamišljamo i u kojem ćemo ipak jednom osjetiti apsolutnu slobodu ljubavi, je li to zamišljaj nesputanog, čistog samo jednom za sva vremena doživljenog i proživljenog života?

Mistično svjetlo na uljima Zorislava Drempetića mitskog je karaktera, stalno, čvrsto, postojano, vječno, svjetlo je ona zadnja nada koju skrivajući često nevješto nosimo u srcu.

Drempetićev opus krajobraza koji je decenijima rastao i poleka se uvećavao, ali pomno i brižljivo slikan, jedna je od onih točaka suvremene umjetnosti, uvjerljiva i sigurna u svoj izričaj i način.

Drempetićevo slikarstvo rezultat je kontinuiranog i predanog rada samozatajnog umjetnika u atelijeru u ambijentu u kojem je slikar rođen i živi cijeli svoj život, upijajući zvukove i mirise, netremice promatrajući svijet oko sebe, slikajući uz suptilno izraženu strast.

Raznobojnost i raznovrsnost motiva što ih Drempetić pronalazi u Hrvatskom zagorju, neiscrpnom vrelu , teku jednakom snagom, mirno i stabilno već nekoliko desetljeća, ostavljajući u proteklom vremenu duboke tragove u obličju slika, promišljanja i zapisa o neprolaznoj i jedinstvenoj ljepoti krajolika.

Ovdje valja spomenuti kako je bogata europska tradicija na fini i odmjereni način našla svoje mjesto i u atelijeru Zorislava Drempetića, koji je ustrajnim i pažljivim pristupom cijeloj paleti okružujućih motiva, realizirao izniman opus krajolika u tehnici ulja i jajčanoj temperi.

Zorislav Drempetić Hrčić 4

Zorislav Drempetić Hrčić 5

Leave a Reply

Your email address will not be published.