Krešimir Sokol: NASTALO U GARAŽI BR. 11

Sokol Kresimir 01

Gradska galerija Fonticus Grožnjan
samostalna izložba / mostra personale
otvorenje: 19. 11. 2016. u 19.00 sati

Sokol Kresimir 01Sokol Kresimir 05Krešimir Sokol: NASTALO U GARAŽI BR. 11

Novom kolekcijom vizualnih razmišljanja predstavlja se Krešimir Sokol. Ovaj umjetnik uvijek je radoznao, maštovit i iskren. Njegov pristup materijalima, tehnikama, oblicima uvijek je spontan. Potrebu za oblikovanjem podlaže eksperimentu, promjeni, nedosljednosti, propitivanju smisla i oblika. On napušta odrađeno da bi se uputio u neko novo istraživanje. Ovog puta oblikuje osebujne predmete koji asociraju na (prometne) znakove. Pojedinačno gledano, radi se o objektima/skulpturama ili reljefima postavljenim na tanke nosače. Postav, skup radova nudi kategoriju ambijentalne instalacije.

Umjetnik kreće od izbora materijala. Ovaj puta je to drvo. Na dnu nalazimo oslonac, statički element. Na drvenu letvu, stapku, okomicom, postavlja plošni oblik. Ovaj grubi, s gornje strane često ušiljeni dio drvene daske, nosi kolorirane i/ili gestualne intervencije bojom ili nekim crtaćim sredstvom. Često nalazimo potez ili urez: trodimenzionalnom obliku dopuštena je linija koja definira detalj i koja tako postaje nosilac izražajnosti. Nevjerojatan je kreativni naboj koji se manifestira izborom jarkih, skoro divljih boja. Suradnja materijala, reljefnih ploča s gestualnim urezima i obojenih područja pokazuje se kao izuzetno skladna. Razapetih misli između materije i oblika, autor ritualno gradi niz.

Pred nama su kompozicije nefigurativnih formi. Iako su oblici stilski i tehnički slično građeni, umjetnik uspijeva svakome iznjedriti šarmantnu posebnost. Bogatstvo intervencija rađa izniman raspon grafičkih i kolorističkih tragova te naglašava dinamiku. Očitavamo grafizme slične nekom znakovnom pismu. Neke plohe odražava ideja kubističkog raslojavanja perspektivnih odrednica mogućeg prostora. Tekstura je ponekad naglašena ostavljanjem dijela oblika podloge (daske) ili njenom hrapavošću. Iz rada je moguće iščitati odmak k enformelu, jer autor materijal tretira istovrijedno obliku. Niz, serija radova sličnih oblikovnih karakteristika, ali različito kolorističkih razigranih, daje specifičan doživljaj projektu. Gruba površina i iskreno gestualno interveniranje karakterizira rukopis koji se približava dječjem, spontanom zapisu.

Već na ulasku u postav nude nam se dvije situacije: doživljaj „šume“ radova u galeriji, „Bijeloj kocki“ ili pojedinačno razgledavanje svakog pojedinog objekta. Osmišljavajući prezentaciju, umjetnik gradi nadrealni ambijent. Kompozicija interijera, postava raspršena je fragmentima. Nemamo oslonac za pogled. Pred nama je serija snažno obojanih objekata postavljenih u prostor. Možemo ih doživjeti i kao unisone bez obzira na njihovu različitost. Mogućnosti serijala su beskonačne.

Interpretacija ideje ovog niza može se protegnuti na mnoga područja. Svakako, ovi radovi izazivaju ideju vedrosti, otklona od suvremene zbilje. Ova vedrina neproporcionalna je vremenu. Postavlja se pitanje osjeća li umjetnik zaista sadašnjost na ovaj način ili nam nudi radost bez obzira na osobno stanje. Svakako, ne ostavlja nas ravnodušnima. U ovo vrijeme crnila, oskudice i dogmatski uzrokovane krize osobnosti, ovi radovi nude nam otklon ili čak bijeg od svakidašnjice. Pristup i rezultati umjetnikovog djelovanja u materijalu priziva spoznaju o promjeni produktivnog društvenog poretka u potrošački usmjereno reproduktivno društvo. Sokol nas okružuje metaforičnim obilježjem povijesnog trenutka. Jer, estetika podivljalog kapitalizma nije više u mogućnosti odrediti što je ispravno ili lijepo. Nudi nam se sve više informacija, a sve manje značenja. Liječimo se prekomjernom potrošnjom, slaveći hedonizam kao oblik samoispunjenja koji ne donosi istinsko zadovoljstvo. Napadni i sveprisutni znakovi, obavijesti, plakati i poruke stavljaju nam do znanja, zabrane, ograničenja i obveze. Umjetnik kao da želi ublažiti, osporiti zabranu, naredbu, zadatost. Populističko određivanje značenja nacionalnih parcela nešto znači samo neukom puku koji se, unutar nacionalnog zahoda, bez obzira na smrad, osjeća sigurnije. Sokol se na svjesnoj razini igra oblicima, a na podsvjesnoj reagira na situacije koje ga frustriraju. Jer, sve je više zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist neke povlaštene grupe. Grubost potrošačkog društva, nemogućnost otpora jedinke, ponuda sredstava za umirenje i slične situacije koje kapitalizam skriva pod tepih demokracije, pokazuje se ovdje u artističkom propitivanju. Umjetnikova radost igre/borbe s materijalom u dosluhu je s opažanjima nesavršene okoline.

Sokol Kresimir 06Sokol Kresimir 02Sokol tako zapravo postiže apelativnu komunikaciju. On nam ne nameće stav, ali nas igrom uvlači u promišljanje o suvremenom povijesnom trenutku. Ne možemo preskočiti događanja kojima smo okruženi. Primjećujemo da je svakodnevica pretrpana znakovima, stalnim nametanjem slika i zvuka, što predstavlja stalno forsiranje reprezentiranja. Grubost pravila, sistema normi koje nameće određeni kulturni krug rezultira interakcijom koja ima karakter borbe u kojoj se instinktivnoj snazi individualnih stremljenja opire represivna narav društvenih zadatosti. Tako je potrebno očistiti i izoštriti čula da bi se moglo distancirati od pretrpanosti i prepoznati značenja i kvalitete umjetničkog predmeta. Svijet mentalne slike (Paul Virilio) u našim percepcijama približio je original i iluziju, ali je udaljio estetičko iskustvo od stvarnosti. Događa se manipulirano vizualno/zvučno iskustvo uslijed kojega ne zamjećujemo divljanje ekonomske, religijske i političke moći. Problem civilizacije nisu niti vjere, niti državice niti politika, lijevo ili desno usmjerena, već nepravedna preraspodjela dobara, prihoda, ostvarenih vrijednosti.

Samoj biti umjetničkog oblikovanja pripada ideja znaka. Svaki likovni rad je poruka, indicija znakovima. Krešimir Sokol postavlja aktualna pitanja dijaloga znakovima, dijaloga znakova, znakove dijaloga. Oni mogu biti upućeni od strane autora samome sebi i/ili publici/promatraču. Artističkim znakovanjem osobna psihološka stanja povezuju se s realnošću uz preklapanja s pitanjima identiteta i pozicioniranja u prostoru i vremenu. Intenzivno kreirajući ovaj postav, umjetnik je znao zaustaviti trenutak u kojem sačinjeno postaje predmetom nove realnosti, novog značenja. Krešimir održava ravnotežu između premise i spontanosti izvedbe. Ovi su predmeti oslobođeni herojskih, idealnih ili spomeničkih konotacija. Univerzalnost je postignuta iskrenom neambicioznošću. Alter postmodernizam preoblikuje svijet prema ideji autora koji se usudi kreirati. O načinu, materijalu i sredstvima odlučuje idejni tvorac koji više nije Bog, već umjetnik, jedan od nas. Bog izvan nas ne postoji. Sumnja, dovođenje na upit, postaje način percepcije okoline. Uz edukaciju i percepciju stalnog tijeka i mijene svega oko nas i u nama, odustajemo od poslušnosti uobičajenim pravilima. Tako postajemo istovremeno buntovnici i kreatori, makar i u garaži.

Eugen Borkovsky, XI. 2016.

Krešimir Sokol, rođen je 28. III. 1957. godine. Slikar, član HDLU Rijeka, član HZSU Hrvatska, priredio mnogobrojne samostalne, skupne izložbe te primio nekoliko nagrada.