Riječ je o još jednom obliku kulturološkoga povezivanja dvaju sabora kulture – Kajkavskoga spravišča (spravišče = sabor) i Čakavskoga sabora s brojnim mu katedrama, osobito onom u Roču
Gostovanjem Tribine Kajkavskoga spravišča iz Zagreba na susretu PULI UGNJIŠĆI V ROČE – u utorak, 8. studenoga 2016. u Glagoljskoj tiskari Juri žakan u Roču – bit će predstavljene dvije znanstvene monografije u izdanju te kulturno-znanstvene udruge: knjiga Frane Para NEVIDLJIVA TIPOGRAFIJA, II. (iz Biblioteke Artistica, knj. 2) i KULTURNOANIMALISTIČKI ASPEKTI SUVREMENOGA KAJKAVSKOGA PJESNIŠTVA Božice Pažur (Mala biblioteka Ignac Kristijanović, knj. 43). Riječ je o još jednom obliku višedesetljetne kulturne suradnje dvaju sabora kulture – kajkavskoga i čakavskoga, započete još 1973. – osobito s Katedrom Čakavskoga sabora Roč koja je i domaćin susreta. Kajkavsko spravišče (spravišče = sabor), društvo za širenje i unapređivanje znanosti i umjetnosti, ujedno i nakladnik časopisu Kaj (koji već 49. godinu redovito izlazi u Zagrebu) – pod predsjedanjem uglednog arhitekta dr. sc. Tomislava Premerla, s 250-ak znanstvenika i umjetnika i 10-ak programa godišnje – djeluje na cjelokupnom i opsežnom hrvatskom kajkavskom govornom području. U prilog jezično-umjetničkom identitetu i dostojanstvu povijesti i suvremenosti svih kajkavskih krajeva, Spravišče i Kaj objavili su 400-ak redovitih i posebnih izdanja, od kojih su mnoga monografskog i antologijskoga tipa. U knjižnom predstavljanju uz domaćine ročke katedre – književnika Vladimira Pernića i Mirjanu Pavletić, prof., predsjednicu – sudjeluju: redaktorica knjige Frane Para, prevoditeljica i voditeljica Galerije Kaj Marija Roščić Paro, prof., te autori (akademski slikar grafičar prof. Frane Paro i dr. sc. Božica Pažur, gl. i odg. urednica časopisa Kaj).
Kratke informacije o knjigama:
Frane Paro
NEVIDLJIVA TIPOGRAFIJA, II.
(Kajkavsko spravišče, Biblioteka Artistica, knj. 2, Zagreb 2016., 148 str.)
Znanstvena knjiga Nevidljiva tipografija, II. autora Frane Para – red prof. u m., dugogodišnjeg profesora na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, akad. slikara-grafičara, renomiranog umjetnika i znanstvenika – nastavak je njegove knjige ”Nevidljiva tipografija”( nakladnik: Katedra Čakavskog sabora Roč, 2012.). Obje knjige rezultat su multidisciplinarnog projekta istraživanja hrvatske glagoljske tiskarske baštine pokrenutog 2000. godine s ciljem izrade replike Gutenbergovog knjigotiskarskog tijeska, i to prema nacrtima autora Frane Para (unutar Katedre Čakavskog sabora Roč).
Drugi samostalni svezak u znanstvenom nizu uspio je naglasiti i vrednovati sudioništvo Hrvata u stvaranju temelja svjetske povijesti tiskarstva, i to konkretnim knjižnim i tipografskim rezultatima trajne vrijednosti, u prilog identiteta hrvatske kulture.
Kao i u prvoj knjizi, Paro je kompletan autor knjige: autor teksta, autor 66 originalnih crteža – geometrijskih analiza i dekompozicija – tiskarskih znakova, autor dizajna, izbora ilustracija… a takvi kompletni autori danas su rijetkost ne samo u Hrvatskoj već i u svijetu.
Božica Pažur
KULTURNOANIMALISTIČKI ASPEKTI SUVREMENOGA KAJKAVSKOGA PJESNIŠTVA
(KAJKAVSKO SPRAVIŠČE, Mala biblioteka „Ignac Kristijanović“, knj. 43, Zagreb 2015., 232 str.; naslovnica: Frane Paro, akad. slikar-grafičar)
Riječ je o prvoj znanstvenoj monografiji (objavljenoj disertaciji) s područja kulturne zoologije na primjeru suvremene kajkavske književnosti. Na predlošku kajkavskoga pjesništva od 50-ih godina 20. stoljeća nadalje razmatraju se raznoliki aspekti životinjstva kao književne činjenice.
Iz 900-ak kajkavskih pjesama predmetnoga razdoblja, antologija i panorama suvremenoga kajkavskoga pjesništva, autorica je (interpretacijama i analizama prijenosa značenja) ponudila sustav kulturnoanimalističkih aspekata toga pjesništva u 10 osnovnih grupa, uočavajući njegovu naglašenu animalistično simbolsku, filozofijsku, a manje motivsku, razinu. Među ostalim rezultatima analize u knjizi, uz brojne kvantifikacijske pokazatelje i obilje kontekstnih primjera, izdvojena je i mala kajkavska animalistična antologija kao prinos korpusu matičnoga suvremenoga hrvatskoga pjesništva.
I sa stajališta književne (kulturne) animalistike, kao suvremene discipline (ili teorije, metode, pokreta) dodatno se dokazuje kako u području umjetnosti riječi, u estetskoj, dakle, bîti kajkavština potvrđuje ravnopravnost svoga jezika kao uvjet cjelovitosti hrvatske književnosti i kulture.
