U četvrtak 27. listopada 2016. u 60-oj godini života, nakon duge i teške bolesti preminula je Eleonora Apostolova, tekstilna umjetnica, dugogodišnja i aktivna članica ULUPUH-a (u više mandata predsjednica ULUPUH-ove Sekcije za tekstilno stvaralaštvo te članica Upravnog odbora ULUPUH-a)
Pogreb pokojnice biti će u srijedu 2. studenog 2016. godine u 13:20 na groblju Miroševac, Sveta misa zadušnica služit će se nakon pogreba u 14:15 u crkvu Sv. Leopolda Mandića
Eleonora Apostolova rođena je 1957. godine u Negotinu kraj Vardara, u Makedoniji. Maturirala je na Odjelu tekstila zagrebačke Škole primijenjenih umjetnosti 1978. godine a diplomirala smjer tekstila na Visokoj školi za dizajn tekstila i odjeće u Zagrebu 1983. godine. Od 1985. godine članica je ULUPUH-a, LIKUM-a od 1986. godine i HZSU-a od 1997. godine. Bila je aktivna članica Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti, u više navrata članica Upravnog odbora udruge te predsjednica ULUPUH-ove Sekcije za tekstilno stvaralaštvo.
Izrađivala je tekstilne radove-dekorativna tkanja, štofove od čiste runske vune, prekrivače, zastore, stoljnjake, šalove i sl. Tkala ih je ručno, koristeći prirodne materijale (prirodna, nepredena vuna, viskoza, lan, pamuk), a inspiraciju je pronalazila u tradicionalnom stvaralaštvu i geometrijskim oblicima.
U povodu samostalne izložbe 1986. u Zagrebu Eleonora Apostolova je izjavila: “Okolina u kojoj sam živjela u djetinjstvu vrlo je bogata lijepom narodnom nošnjom. Kao djevojčica uvijek sam rado obraćala pažnju na te odjevne predmete. Zanimalo me kako su tkane te široko nabrane suknje, bogato ukrašene košulje, marame itd. Na kraju studija Više škole za tekstil i odjeću u Zagrebu, mislim da sam stekla toliko znanja da mogu proučavati čar folklora u Negotinu i u okolnim selima, da nađem odgovor na pitanje kako očuvati to bogatstvo ručno tkanih materijala i da li se to bogatstvo narodnog dizajna može danas primijeniti u izradi odjeće suvremenog čovjeka.” (preuzeto iz knjige „Preobražen pogled“ autora Guide Quiena, izdavač ULUPUH, Zagreb, 2012.)
„Bitna odrednica izraza Eleonore Apostolove je istodobno tradicionalnost i suvremenost. Apostolova je duboko ukorijenjena u tkalačko umijeće rodnoga Negotina u Makedoniji, gdje su joj od najranijeg djetinjstva ne samo pred očima, nego i pod rukama bila vunena i lanena tkanja, sa svojim dekorativnim šarama i živim strukturama. Učeći i radeći u Zagrebu, nije se odmakla od izvornih materijala i zahtjevnoga rada na tkalačkom stanu. No, osobnom tankoćutnošću i smislenom fitracijom oblika urbane ponude, reducirala je kako ekspresivnu dekorativnost folklora, tako i otklonila zavodljivost obećavajuće pomodnosti. U svom trešnjevačkom potkrovlju rana sjećanja, kao i dnevne utiske, povjerava tkalačkom stanu. Taj dijalog oblikuje vrlo proživljena, ali i vrlo odmjerena djela.“ (Guido Quien, uz samostalnu izložbu autorice u Galeriji ULUPUH, Zagreb, 2000. godine)
“Eleonora Apostolova uspjela je u svojim izvornim i unikatnim rukotvorinama sačuvati povezanost između utilitarnog i maštovitog. (…) Apostolova sa strašću i predanošću tka ponjavu do ponjave, šal do šala, stolnjak, tkaninu ili bilo što drugo, a pritom niti jedan taj rad nije nastao kao prijepis mogućeg i poznatog. Oslonjen na logiku tkanja, tradiciju, pa i dostupnost boja, oblika i vrsta (koje su sve udaljenije od Hrvatske), sadrži u sebi sve elemente autorskog izraza, umjetničkog nadahnuća, te dane i sate mukotrpnoga rada, bez kojeg nema svih tih veličanstvenih rezultata. K tomu, treba napomenuti, da je Eleonora Apostolova jedna od rijetkih znalaca i pregalaca, ona, koja usprkos novom vremenu jake konkurencije tvorničkih kopija kineskih i indijskih tekstilnih rukotvornina, (mnogoljudnih zemalja jake tkalačke tradicije) ostaje u tom nezahvalnom i gotovo napuštenom likovnom stvaralaštvu. Povezujući obiteljsko makedonsko tkalačko nasljeđe i hrvatski suvremeni likovni senzibilitet Eleonora Apostolova zauzima u području unikatnog tkanja važno i nezaobilazno mjesto. (Branka Hlevnjak, u povodu samostalne izložbe autorice u Gradskom muzeju Varaždin 2012. godine)
Odlazak Eleonore Apostolove nenadoknadiv je gubitak za hrvatsku umjetničku scenu tekstila.
