Schneider 106

U četvrtak 13. listopada u Strossmayerovoj galeriji starih majstora Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti otvorena je izložba Tragom baštine: Schneiderov fotografijski arhiv koje su autorice Ivane Gržine i Indire Šamec Flaschar koja je za javnost otvorena do 13. studenog

Govorimo o vrjednom arhivu s više od 2500 negativa razno raznih formata na staklenim pločama i filmu o kojima skrbi Strossmayerova galerija, koji su nastali u okrilju kulturskih djelatnosti Akademije tijekom popisivanja, proučavanja i fotografiranja hrvatskog slikarskog, kiparskog i graditeljskog nasljeđa koju je od 1930. do 1940. provodio Artur Schneider (1879. – 1946.), dugogodišnji upravitelj Galerije, uz stručnu i suradničku podršku fotografa Stanislawa Novoryte, Ljudevita i Đure Griesbacha i povjesničara umjetnosti Željka Jiroušeka.

Predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić otvorajući izložbu podsjetio je na svog prethodnika Gavru Manojlovića koji je kao predsjednik Akademije zajedno s Ljubom Karamanom 1927. započo ovaj projekt projekt inventariziranja hrvatske povijesnoumjetničke baštine. Zahtjevan terenski rad identificiranja umjetničkih objekata odvijao se na dvjestotinjak lokaliteta na prostoru istočne jadranske obale (Hrvatsko primorje, Dalmacija) i dijela kontinentske Hrvatske. „Stručnjaci predvođeni Schneiderom sustavno su dokumentirali našu spomeničku baštinu, među kojoj su bili i spomenici uništeni u kasnijim ratovima. Akademija je i time pokazala da ispunjava svoju misiju čuvara hrvatskog nacionalnog identiteta“, kazao je akademik Kusić. Podsjetio je da je HAZU prije tri godine pokrenula sličan projekt kojem je zadaća izrada popisa cjelokupne hrvatske kulturske baštine.

O životu i djelu Artura Schneidera zapaženo je govorio upravitelj Strossmayerove galerije Borivoj Popovčak koji je istaknuo da se njegova fotodokumentacija prvi put predočena kao cjelina. Autorice izložbe Ivana Gržina i Indira Šamec Flaschar istaknule su da su fotografije iz Schneiderova arhiva bile kroz cijelu povijest postojanja obilato korištene kao jedan od malobrojnih dokumentacijskih izvora za povijesnoumjetnička istraživanja i u konzervatorskoj praksi u svrhu procjene i prilikom rekonstrukcije, konzervacije pa i restauracije objekata.
Negativi iz Schneiderova arhiva nedavno su digitalizirani, čime se rukovanje krhkim izvornicima svelo na najmanju moguću mjeru, a uvrštavanjem digitaliziranog sadržaja u virtualni repozitorij HAZU snimke su postale javno dostupne.

Na izložbi su uz izvorni i sekundarni fotografski materijal predstavljena i obavijesna pomagala, pozamašna popratna registraturna dokumentacija pa i srodno arhivsko gradivo. Predočena su i materijalna svojstva negativa, povijest vidova pohrane i zaštite ali i uzroci i posljedice njihove mjestimično prisutne deterioracije. Izložena je i fotooprema srodna izloženom fotografskom materijalu, a kontekstualizaciju eksponata omogućuje potanka rekonstrukcija začetaka i tijeka Schneiderove kampanje, uz biografije najbitnijih sudionika u projektu. Dodatnu ilustraciju pruža atraktivan vizualni materijal: uvećanja tematski grupiranih izvornih snimaka kao i niz usporednih prikaza svojedobnog i današnjeg izgleda odabranih objekata, temeljenih na fotodokumentaciji Hrvatskog restauratorskog zavoda i zagrebačkog Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture.

Leave a Reply

Your email address will not be published.