Tisja Kljakovic Braic POZIVNICA web

Moderato cantabile

Slikarstvo Tisje Kljaković Braić oduvijek je imalo naglašenu intimističku i sinestezijsku kvalitetu, no s vremenom se poetsko polje njezinih slika u potpunosti otvorilo prema poeziji i stopilo sa pjesničkim slikama. Prizori iz života dvoje ljudi, teme osamljenog šetača ili letača, ribara, biciklista koji svi hvataju svoje snove – ili putnika kroz snove i vrijeme – često su bili povezani s podtemom ljudskog akta, ljubavnog zagrljaja, simboličke težnje za prevladavanjem svakodnevnih trica. Zagrljaj koji nas spašava od samoće, prolaznosti i smrti, tiha simbioza prirode, životinja i ljudi; ljubavnici koji se nadaju sreći i spokoju iako se cijeli svijet oko njih ruši – sve su to motivi modernističke lirike, koji su kod Tisje transponirani u slike.

Povezujući u novom ciklusu slika svoj umjetnički senzibilitet s Arsenovim stihovima jedne od najljepših pjesama suvremene hrvatske lirike, Tisja Kljaković Braić uspostavila je iznimno logičnu dijalektičku relaciju između sebe i pjesnika. Nemojmo zaboraviti kako su oboje kulturološki proizašli iz karakteristične melankolije, sjete i nježnosti Juga, prirodne konfiguracije gdje se beskraj i nedokučivost mora spaja s nebeskim horizontom koji zove u daljine. Stoga ćemo u Tisjinim novim slikama trenutačno prepoznati Arsenov stih „čitav svijet bit će tvoj novi dom“, gdje zagrljaj mladog para reflektira česti osjećaj ljubavnika da su „siročad svijeta“.

I sami često kontempliramo kako bismo mogli „prizemljiti“ oblake, kao metafore naših nedosanjanih ili neispunjenih snova i nadanja, ali i povećati stvarni prostor zemaljske / fizičke / materijalne slobode. Ne postoji u Tisjinim slikama slučajno tako veliki „prazni“ prostor neba, zraka, odnosno, horizonta; kao metafora osobne slobode na svim razinama, gdje tek kao slobodan pojedinac možemo uspješno balansirati i uspostavljati emotivnu i psihičku ravnotežu s drugim segmentima i ljudskim relacijama u životu.

Ipak, prostor Tisjinih slika sve je samo ne bezbrižan, dopadljiv, zaigran ili čak – bezopasan. Neka nas ne zavara njezin prividno jednostavan crtež i suzdržan tonski raspon slika, reducirana slikarska gesta. U njezinim slikama postoji ona skrivena, pomalo krvožedna dimenzija ljubavnih odnosa, gdje se obiteljski sklad u trenutku može transformirati u otvoreni rat za vrijeme ručka, ravnoteža balasiranja na žici / ljestvama / klaviru otkriti u punini vlastita pada u emotivne ponore, a letač ili skakač mogu tresnuti na zemlju ili više nikada ne izroniti iz mora. Temi slobode suprotstavljena je tema osamljenosti i propalih čežnji, jednako kao što nam se često u životu pas otkriva kao jedini najodaniji i najlojalniji pratitelj.

U novoj seriji slika, odnosno, slikoreljefa u kombiniranoj tehnici, Tisjino je slikarstvo dotaklo razinu emotivne i duhovne zrelosti koja nije uobičajena u njezinoj generaciji. Na rubu slikarstva snova, ali još uvijek tako čvrsto vezana uz ljepotu naših malih intimnih zemaljskih cirkusa, Tisja je ostala radikalno posvećena principu da sve velike i važne teme budu prezentirane jednostavno, bez ikakve velike geste, patetike, naracije, drame i naturalizma. To je rijetko svojstvo, i stoga nije slučajno da promatrajući njezine slike zaista možemo čuti stihove Arsena, Sabola, Šoljana i Britvića.

Iva Körbler

Leave a Reply

Your email address will not be published.