Neko vrijeme mogla sam pustiti stvari da teku same od sebe. Uvijek sam bila dobra i prijateljica koja pomaže. Od danas to više nisam…
Naime, prije koji dan u moj grad je stigla prijateljica koju nisam vidjela godinama. Preselila je u drugu državu i rijetko dolazi ovdje.
Došla je posjetiti svog dečka, pa odmah vidjeti i stare prijatelje.
Par dana od kako je stigla, poslala mi je strašnu poruku.
Dođi po mene, moram zbrisati dok spava!!
Šta?? Nisam mogla u tom trenu do nje, ali od druge prijateljice muž pokupio ju je za 15 min. Dok sam ja stigla, znala se cijela priča. On je imao u mobitelu neke fotografije koje nije trebao imati, blabla… Ništa drame vrijedno, jer on je poslije zvao, molio itd i po svemu sudeći, nije bio ništa kriv. Ona je došla kod mene, pričale smo i s mojim dragim, on kaže da su to gluposti i da se pomiri s njim.
Nakon što je moj dragi otišao na posao, kaže ona da zovem njenog dečka da dođe kod mene i da se pomire. Dakle, ja čovjeka ne znam.
Gospodin dotični je došao, izljubio je, izgrlio. Molio da mu oprosti. I sve je bilo kao u bajci dok ona nije rekla: ako se to opet dogodi, ubit ću te!
A on je tada, ničim izazvan, izvadio pištolj iz svojih havajki, primio ga za cijev i njoj ponudio da ga ubije. Skočila sam 2 metra u zrak, krv mi se sledila u žilama. Prvo sam mu rekla da se ne mora truditi da nas ubija, umrijet ću sama od straha, a drugo da ga lijepo molim da pospremi pištolj jer su mi DOMA DJECA!!!!
Dakle, nije on kriv kaj je lud, nije ona kriva kaj mi nije rekla, kako se poslije utvrdilo, da on UVIJEK ima sa sobom pištolj, nego sam kriva ja, debiluša glupa, koja pušta svakog doma.
Trpila sam dok su bili kod mene, bila najfinija na svijetu jer; ne želiš naljutit takvog čovjeka, ali NIKAD VIŠE!
Dan kasnije, prijateljica me moli da se raspitam nešto o njenom bivšem za kojeg zna da ju je varao. Treba joj jer joj je bitan podatak dal ju je varao 4 godine il 8 godina!!?? Ma daj ajde!!!
Prije par mjeseci, prijateljica mi kaže da joj pomognem prevest stvari, seli se. Prevario ju muž.
Ok, jurim spremna, plačem s njom, vozim vamo tamo, kad eno nje, opet s njim. Sve 5, neka je, al mjesec dana kasnije napada mene jer sam srela nekog njenog davno bivšeg u gradu s društvom i popili smo pivu.
Ja nisam prava prijateljica, kaže ona!!!
E pa, jebite se prave moje prijateljice!
Sad više ni ne pomažem, ni ne odmažem. Zbog vaših gluposti ja gledam pištolj u svom domu!
On nije prijetio nikome, nije bio bezobrazan ni grub. Dovoljno je da je imao pištolj.
Ja sam svoja prijateljstva dugo gradila, imam prijatelje koji ne traže ništa od mene da bi im bila prava prijateljica. Okrenuti ću se samo njima. I ja tako od svojih prijatelja ne tražim ništa. Mene nitko nije selio od bivšeg muža, mene nitko nije štitio kad me udario. Kad bolje razmislim, nitko od njih me nije ni pitao kako sam…
Zbogom, lažni prijatelji…
