Piše: Goran Jurišić Tinolovka-news
Kako vlastodršci Republike Hrvatske, a radi se u pravilu o bivšim komunistima i udbaškim doušnicima, i njihovim tajkunima, pljačkaju narod, i u čiju korist?
Što znači demokracija? Imenica ‘demokracija’ dolazi iz starogrčkog, i znači ‘vladavina naroda’, isto kao i imenica ‘republika’. Nezavisnost ili souverainitet pripada narodu, i nikome drugome na svijetu. Iznad naroda je samo Bog. Prije su kraljevi, kneževi i carevi bili nezavisni, danas su u demokracijama narodni predstavnici branitelji nezavisnosti političke nacije. Tako bi trebalo biti u političkoj praksi, iako često nije. Primjer da tako nije jest Republika Hrvatska, jer je ona postupno gubila svoju nezavisnost stječenu dankom u krvi hrvatskog naroda u Domovinskom ratu početkom 90-ih godina 20. stoljeća (u velikosrpskoj agresiji i hrvatskom ratu za nezavisnost 1991.)
Što znači imenica ‘država’? Država jest pojam državnog prava i društvene znanosti. Država predstavlja politički red u kojoj vlastodršci vrše političku moć, izvršnu ili egzekutivnu, zakonodavno ili legislativnu, i sudsku ili jurisdikcijsku. Kad vlastodršci vrše političku moć u ime naroda, jer su od naroda izabrani na demokratskim, tajnim i višestranačkim izborima, onda je država demokratska i pravna država. Kad vlastodršci vrše političku moć ‘u ime naroda’, a nisu birani od naroda na višestranačkim izborima, ili potvrđeni na narodnom referendumu ili plebiscitu, onda je država autoritarna. Takva je, npr. bila Nezavisna Država Hrvatska u kojoj su vladali ustaše. U svakom slučaju u državi vlastodršci drže monopol na vlasti.
Kada u državi vlastodršci tlače narod oduzimanjem imovine, nacionalizacijom, i poreznom politikom, kada nad njim vrše sveobuhvatni nadzor, i stavljaju narod u položaj straha i šok-situaciju, te ga ucjenjuje i vrši nad njim ubojstvo ili genocid, onda je država totalitarna, kao bivši Sovjetski Savez ili komunistička Jugoslavija, a njeni vlastodršci su diktatori; kada država poput bivše Titove Jugoslavije proganja politički nepodobne osobe u inozemstvu, onda njeni vlastodršci vrše ‘državni terorizam’, što je potvrdila presuda kaznenog suda u Münchenu, u predmetu suđenja i osuđujuće presude Titovim i udbašima Franje Tuđmana. Kada u državi vlastodršci vrše sveobuhvatni nadzor nad narodom kroz tajnu policiju i režimski tisak i neslobodne medije općenito, i kada narod tlači kroz kamatarsku i ovršnu politiku i visoke poreze, onda je država autoritarna, bez obzira radili to vlastodršci u demokraciji, ili autoritarnoj državi. Kada vlastodršci u državi steknu monopol na vlast kroz državni udar ili ‘vojni puč’, ili samo kroz jedan jedini izborni proces i eventualno kroz potvrdu na referendumu, onda se radi o autoritarnoj državi u kojoj takovi vlastodršci ne moraju nužno tlačiti narod nego naprotiv, oslobode ga od ‘krvopija’ bivše liberalno-demokratske vlasti. Takva autoritarna država u tom slučaju nije demokracija, ali ne treba značiti da nije pravna država, jer i u demokraciji pravna država jest često smokvin list, kao što se vidi na primjeru Republike Hrvatske. Primjer autoritarne države s pravnim poredkom jesu Sjedinjene Američke Države koje imaju neizravnu demokraciju, jer predsjednika ili šefa države i vlade, kao i predstavnike u savezni parlament u posebnom pokrugu Washington biraju savezne države, a ne američki narod na izravnim izborima. Isto tako je i s Europskom unijom, EU je autoritarna, ali ne država nego nad-državna tvorevina ili entitet, koja nema međunarodni legitimitet jer nije međunarodno priznata niti je dio Organizacije Ujedinjenih naroda. Svejedno EU upravlja s europskim državama-članicama koje u stvarnosti više nisu države nego obične zemlje u kojoj se ne priznaje narode nego samo ‘građane’ s kojima se autoritarno vlada putem Europske komisije. EU ima pravni poredak, ali je autoritarna, a ne demokratska. Euro-zastupnici u Europskom parlamentu nisu predstavnici naroda nego ideoloških političkih klubova, i ne podnose račun narodu kao ni komesari Europske komisije, slično kao u bivšem totalitarnom Sovjetskom Savezu u kojem su u vojsci i državom vladali politički komesari komunističke partije.
Osnovno je pitanje na svakim nominalno demokratskim izborima u Republici Hrvatskoj: Želite li, da vas se pljačka, DA ili NE?
Tko pljačka narod? Demokratski predstavnici republike, bivše države Hrvatske, danas zemlje-članice Europske unije, pljačkaju političke Hrvate.
Kako vlastodršci Republike Hrvatske, a radi se u pravilu o bivšim komunistima i udbaškim doušnicima, i njihovim tajkunima, pljačkaju narod, i u čiju korist?
Pljačkaju narod kroz pretvorbu i privatizaciju, ali i kroz visoku stopu poreza PDV. (U ‘mračnom’ srednjem vijeku je porez Crkvena desetina iznosio 10 posto prihoda, u republici PDV iznosi 25%. Pametnom dosta!) Zatim, kroz sudske ovrhe se pljačka narod, kroz djelomičnu ili potpunu privatizaciju zdravstva i školastva, kao i kroz politiku lihvarskih kamata na državni dug koji je nastao bez narodne volje, što povlači za sobom opet silno povećanje porezne tlake, zatim, kroz mnoštvo drugih poreza i tako zvanih prireza, poput npr. troška komunalne naknade i kroz trošak legalizacije stambenog objekta i drugo, koji su ništa drugo nego dodatno opterećenje i isisavanje novca od poreznih obveznika i posloprimaca, kao i kroz porez na dohodak s kojim se pljačka radnika, seljaka (farmera) i općenito posloprimce. Najnepravedniji porez jest porez na dohodak, on je neljudski, i pljačkaški. U normalnoj državi porez na dohodan ne bi smio postojati. Nadalje, republikanci žele pljačkati hrvatski narod i kroz porez na nekretnine, i to doslovno i onog najsiromašnijega građanina s najskromnijom nekretninom žele opljačkati do gole kože. Pozor i oprez! Nadalje, vlastodršci republike tlače narod kroz sustavne laži koje šire putem režmskih medija koje nazivaju javnim medijima i privatnim medijima, iako su svi režimski i trube istu priču. Zatim, vlastodršci Republike Hrvatske tlače narod kroz nepravedne sudske presude u građanskim parnicama i pred kaznenim sudovima, pri čemu je sudstvo korumpirano kao i vlada i Hrvatski sabor, dok se javno deklarira da je sudstvo kao i državno odvjetništvo navodno ‘neovisno’, što je velika laž. Narod se tlači i nepravednim optužnicama državnog odvjetništva, ali i neoptuživanjem stvarnih de facto kriminalaca, i poštedom udbaša koji se nalaze pod državnom zaštitom, što je sve dokazano na tužnom primjeru Republike Hrvatske. No, vlastodršci Republike Hrvatske najviše pljačkaju hrvatski politički narod kroz zaduživanje Republike Hrvatske kod stranih banaka koje se lažno zovu ‘domaće banke’ samo zato što pravno imaju sjedište i predstavništvo u Hrvatskoj, kao i kroz monetarnu politiku Hrvatske narodne banke koja nije hrvatska nego strana, jer izvršava politiku iz inozemstva, i to iz svjetskih financijskih središta i centara moći, iz drugih središnjih banaka, i to za interese korporacija i velikih banaka odnosno njihove vlasnike koji su krvopije, paraziti i štetočine, jer poput biblijskih skakavaca skaču s jedne zemlje na svijetu na drugu, i isisavaju svo bogatstvo iz nje, sve prirodne resurse i iskorištavaju radnu snagu naroda kao i njegovu ušteđevinu i nekretnine, te javno ili državno vlasništvo i privatno vlasništvo građana, pripadnika naroda.
Sve vodeće i najveće vladajuće političke stranke u Hrvatskoj, nalazile se trenutno na vlasti ili u hinjenoj oporbi, zalažu se za pederluk, što podmeću narodu pod tako zvana ljudska prava, zalažu se za homoseksualna životna partnerstva i tzv. brakove, čime se otima i krade brak između jedne žene i jednoga muškarca, a i inače se tako promovira i širi nemoral u društvu, zatim, zalažu se za genetski-modificirane organizme, (GMO), zatim, za feminizam, zatim, za cijepiva i cijepljenje, kao i za pravo žene na abortus i korištenje kontracepcijskih kemijskih i tehničkih sredstava poput kondoma i pilula protiv začeća kao i za usmrćivanje ljudskoga ploda u majčinoj utrobi, te za kamatarsku i monetarnu politiku vođenu izvan Hrvatske, zatim, za migrantsku politiku useljavanja stranaca druge rase i posebno islamske religije iz arapsko-afričkog kulturnoga kruga, ili drugim riječima, vođe stranaka zalažu se za sve ono za što se zalažu i najbogatiji ljudi i najbogatije obitelji ovoga svijeta, za što se zalaže tzv. svjetska elita ili globalisti, internacionalne hijene. Zar to nije čudno?
Kakva je to podudarnost, da se liberalni mediji i vladajući domaći političari i njihove stranke zalažu za isto za što se zalažu Bill Gates, Mark Zuckerberg, David Rockefeller, Jacob Rothschild, George Soros i drugi internacionalisti ili globalisti? Domaći vladajući političari su njihove marionete, kako god da su se zvali ili se zovu.
U tome jest poanta. Tako domaći korumpirani političari pljačkaju narod, stavljajući opljačkano u svoje džepove, džepove svojih tajkuna, kao i u ruke međunarodnih bankara, globalista, članova tzv. svjetske ‘elite’ koja je ništa drugo nego jedna perverzna, moralno posrnula nemoralna šaka jada. Oni koji su uvjereni da je to ‘teorija zavjere’ neka si pogledaju što je režim predsjednika Busha juniora tvrdio u Vijeću sigurnosti UN, da je Sadamov Irak navodno imao biološko-kemijsko oružje – koje nakon invazije US američke vojske 2003. tamo nikada nije pronađeno, ne bi li upravo kroz teoriju zavjere stvorio uvjete za vojnu intervenciju, i pljačku Iraka.
Što je globalistima važno? Je li globalistima važno da je Hrvatska demokratska država? Nije. Bilo bi im svejedno i da je Hrvatska autoritarna država ili čak i diktatura. Globalistima je svejedno je li neka država autoritarna, demokratska, diktatura ili totalitarna. Njima je glavno pitanje samo jedno: Je li narod u nekoj državi voljan da ga se pljačka, DA ili NE?
Pogledajmo tužne primjere po svijetu: Irak. U Iraku je vladao diktator Sadam Hussein i njegova socijalistička partija. Liberalni tisak na Zapadu označio ga je kao ‘bad guy’ ili ‘lošega dečka’. On je silom uklonjen s vlasti u krvavoj ratnoj agresiji protiv Iraka, i Arapska Republika Irak je sravnjen sa zemljom, u zračnim bombardiranjima radi uvođenja ‘demokracije’ pobijeno 1,5 milijuna Iračana, a zemlja opljačkana kao da je cijeli roj skakavaca prešao preko nje, u jednom tornadu. Iračani su opljačkani do gole kože, zaraženi streljivom obogaćano uranom, i genetski modificiranim organizmima, tako da je uništena kolijevka poljoprivredne proizvodnje žitarica. Zašto je Sadam Hussein bio ‘loš’? Nije dao da Irak bude opljačkan kroz prodaju iračke nafte u petro-dolarima. Danas je Irak uništen, i pod djelomičnom okupacijom džihadista iz kalifata tako zvane ‘Islamske države’.
Nadalje, zašto je revolucionarni vođa Gadafi bio ‘loš’? Također nije dao da se Libiju pljačka. Gadafija više nema, svirepo je mučen i ubijen kao pas na ulici od strane marioneta Zapadnih vlada koje su bombardirale Libiju i pretvorile je u prah i pepeo, te je nakon toga kreditiraju da se obnovi infrastruktura uništena u zračnim bombardiranjima. Danas je Libija opljačkana, a njome de facto vladaju džihadističke bande.
Zašto je Bašar al-Asad ‘loš dečko, krvavi diktator koji vlastito stanovništvo ubija plinom’? Zato što je vladao autoritarno u autoritarnoj sirijskoj državi? Ne! U međuvremenu je Arapska Republika Sirija i dalje nezavisna država i članica Ujedinjenih naroda, ali je postala višestranačka demokracija, na čelu s predsjednikom Asadom koji je također demokratski izabran za šefa države. Međutim, Asad je i dalje ‘loš’, iako je u međuvremenu dokazano, da nije ubijao vlastiti narod s plinom odnosno napao s kemijskim oružjem, suprotno, branio ga je i brani od džihadističkih koljača i njihovih terorističkih organizacija koje uživaju potporu liberalnog Zapada, ali treba po volji predstavnika liberalno-demokratskih zemalja Zapada pasti s vlasti milom ili silom. Razlog: Asad ne daje da se pljačka Siriju i njen narod. Asad ne daje da sirijska središnja banka dođe pod utjecaj Rockefellera i Rothschilda i njihov međunarodni sustav središnjih banaka. Čak je Putinova Rusija pod utjecajem Rothschilda preko politike središnjeg bankarstva, ali Sirija nije, i dok je Asad živ, neće ni biti pod utjecajem stranih pljačkaša! Pogledajmo Ukrajinu, i tranširajmo licemjerstvo kriminalnih pljakaša do kraja:
Ukrajina je bila demokracija kada je US američka vlada kroz organizirani državni udar koji je medijski prodan kao „narodna revolucija“ (‘Narančasta revolucija’) srušila demokratski izabranoga predsjednika Viktora Janukoviča i njegovu vladajuću stranku s vlasti, i postavila svoje marionete koje su, u međuvremenu, nadoknadili demokratski legimitet na novim izborima na kojima je bivšoj vladajućoj stranci bilo zabranjeno sudjelovati, a bivši režimski mediji su postali mediji novog režima u Kijevu. (Državni udar u Ukrajini blagoslovila je Europska unija. Pametnom dosta!) Bilo je to u veljači 2014. godine. Jest, bivši ukrajinski predsjednik Janukovič bio je bivši komunist, ali to je bio i predsjednik Tuđman, i to je Washingtonu i Bruxellesu potpuno svejedno, iako javno deklariraju demokraciju. Neki službenici i državnici nove ukrajinske vlasti bili su prije čak i ministri u državnom aparatu Viktora Janukoviča, kao što su eks-komunisti i udbaši bili u vlastima predsjednika Tuđmana. Međutim, bez obzira što je Ukrajina i prije veljače 2014. bila demokratska država, ona je danas opljačkana. Razlog? Bivši predsjednik Janukovič nije bio dozvolio da EU opljačka Ukrajinu kroz tzv. trgovinski sporazum i sporazum o pridruživanju s Europskom unijom. Uz to se Ukrajinu pljačka i kroz savezništvo sa Sjedinjenim Američkim Državama i njene tajkune i korporacije.
Osnovno pitanje za Hrvate glasi: Jesu li Hrvati voljni da ih se i dalje pljačka, DA ili NE?
Hrvati su slobodni da ne budu iskorištavani, pljačkani, lagani i varani od strane domaćih vlastodržaca i tzv. euro-političara među njima. Hrvati su slobodni da žive slobodno, prosperitetno i sretno, duhovno ispunjeni, i materijalno zbrinuti, kao i da imaju nacionalnu sigurnost koja štiti njihov opstanak u nacionalnoj državi, i samu hrvatsku državu kao preduvjet životnog opstanka. Kad je Otac domovine Ante Starčević rekao da „se jaram ne mijenja nego se jaram ruši“, onda se nije šalio, i mislio je to doslovno. Pametnom dosta!
Kao što je rečeno, međunarodnim bankarima, ili tzv. globalistima, internaconalistima što su i komunisti, je svejedno pljačkaju li narodnu ili autoritarnu državu, glavno je da se narod porobi kroz političku korupciju kako bi se moglo opljačkati i narod i njegovu nacionalnu državu od strane veleizdajnika-marioneta stranih centara moći.
Jesmo li glupi, da to dozvolimo, ili ćemo se dići na otpor takvoj pljačci? DA ili NE?
U pitanju je opstanak hrvatskog naroda kao nikada do sada u povijesti. Nismo u tome sami, jer u vrijeme tzv. globalizacije, (vrijeme nepravde i sotonističkog iživljavanja nad čovjekom), isto se piše i svim drugim europskim narodima, s tim da to nije utjeha nego dodatni signal na upozorenje, i znak za buđenje. Hrvati, probudite se!
Zadnji signal koji Hrvatima treba uključiti mozak jest činjenica, da je koncem kolovoza 2016. jedna gospođa iz Hrvatske, koja je nakon 40 godina mukotrpnog rada otišla u zasluženu mirovinu, ali sa crkavicom od mirovine, morala otići na teški rad u inozemstvo, u Njemačku, u grad Köln, da bi mogla prehranit svoju obitelj, svoju nezaposlenu odraslu djecu! To je lice i naličje ‘hrvatske’ politike danas. To je dno-dna politike tako zvanih antifašista i domoljuba. Pravda vapi u nebo, narode probudi se i sruši jaram, prereži izdajničkim marionetama konce!
I na kraju, svaka stranka koja se smatra normalnom i narodnom, treba Riječ Božju uzeti kao meritum svoje politike i svog političkoga programa, da bi bila vjerodostojna.
