Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja
Gail Morris:
RAZOTKRIVANJE
samostalna izložba
otvorenje
subota, 3. IX. 2016. u 20.00 sati, Gradska galerija Fonticus Grožnjan
Kustos: Eugen Borkovsky
Razotkrivanje
…“Ja ne vidim da se ima mnogo od toga što je netko najviši oblik života“… Ogden Nash
Gail Morris ispunjava galerijski prostor začudnim oblicima. U prvi tren čine nam se kao apstraktne konstrukcije koje djeluju poput prostornog crteža. Pred nama, zapravo oko nas, postavljeni su kameno-metalni objekti koji bude više asocijacija. Pažljivijim uvidom u odnose i detalje oblika, shvaćamo da postoji odnos između formi. Ambivalentnost doživljaja može varirati od nelagode zbog njihovih ušiljenih segmenata do oduševljenja ovim biomorfnim formacijama. Kad shvatimo da su pred nama bića, možemo ih zavoljeti, čak simpatizirati u njihovu autističnom, od strane umjetnice, razotkrivenom postojanju.
Prolazak kroz ovaj naseljeni postav budi maštu. Možemo ih doživjeti kao prizor mikrokozmosa pa nam mogu sličiti na vizualizaciju grinja, spora ili nekih nepoznatih virusa. Isto tako, možemo ih doživjeti kao stvorenja s neke druge planete na koju još čovjek nije zakoračio. Možda duboko u prašumama Amazonije ili na vrhuncima Himlaja postoji svijet u kojem ova bića obitavaju bez da su otkrivena. Metalni dijelovi izduženi su, izvedeni od žice, koja prema kraju postaje ušiljena. Ti oblici asociraju na pipke, zakačke, oslonce poput krhkih nožica kojim se bića stabiliziraju, kreću, lebde ili s njima napadaju mogućeg ugrozitelja. Ili, kojima se podupiru tijekom zavođenja nekog drugog sličnog bića.
Svi objekti čine cjelinu, smislenu artističku instalaciju. Ritam, zaustavljen na pojedinom radu, nadograđuje se ponavljanjem usvojenog načela na ostalima uz neke modifikacije. Tako pred sobom imamo više radova sličnih karakteristika. Kameni djelovi su često simetrični, skoro dekorativno oblikovani. No, mi znamo da je simetrija ponegdje prisutna i u prirodnim, biljnim oblicima, iako najčešće samo pri površnom promatranju. Češće se segmentiranje, slojevanje, nastavljanje oblika događa fraktalno na način da manji oblici oponašaju veće, slijedeći niz, do mogućih beskonačnih razlistavanja formi. Takav razvoj oblikovanja nudi i umjetnica.
Svi predmeti su objekti u prostoru, što odaje skulptorski pristup i edukaciju autorice. Neki u akciji kretanja silaze sa zida da bi se ritmizirano nastavljali i multiplicirali u prostoru. Oblikovana bića predstavljaju sama sebe, scene iz njihovog svijeta, njihove realnosti. Ovdje umjetnički čin omogućuje da se upozna svijet i da se istraži njegova prikrivena narav. Ostvarena je likovna alkemija: umjetnost ne prenosi vidljivo, ona stvara vidljivim. Uvodeći nas u svijet neobićnih bića, Gail Morris zapravo priča o drugačijosti. Jer, čini nam se da su ovi oblici živi, da međusobno komuniciraju, kao da se rađaju, možda i svađaju, napadaju. Ovim posljednjim činjenjem, nažalost, sliće na ljudsku vrstu.
Projekt nudi dva razmišljanja: pored iskazanog sarkazma prema uvriježenom, komercijalno usmjerenom oblikovanju, nudi nam se uvid u promišljanja o mikro/makro kozmosu. Ovi umjetnički mišljeni predmeti otkrivaju nam uzburkanu estetiku drugačijeg, drugog, prikrivenog. Kompozicije nose propitivanja uobičajenih civilizacijskih predodžbi koje koriste samo pet najjedostavnijih osjetila. Ukoliko promijenimo diskurs mijenja se i dojam. Ako je vrijeme nesiguran faktor za procjenu tijeka, dodali smo mu prostor. Prostor-vrijeme sada su jedna cjelina kojom, poput metra, čija dužina ima i nedefiniranu debljinu, odmjeravamo realnost. Nakon što je nekada Newton pokazao izračune gabarita bliske okoline, danas nam kvanti, fraktali, bozoni ili strune otkrivaju uzročno-posljedičnu uvjetovanost mnogo sofisticiranijeg prostora od onog koji možemo zahvatiti zakržljalim osjetilima. Pitamo se: Jesu li ovakva bića već prisutna, ali ih nismo u stanju percipirati?
Bijela kocka umjetnici služi kao poprište prezentacije problema. Doživljaj postaje vizualna provokacija. Kompozicija postava raspršena je fragmentima: radovima na podu i radovima na ponekom zidu. Pojavljuje se pitanje komunikacije. Ovi mogući mobili imaju ideju gibanja, ali se ne kreću jer umjetnica zaustavlja trenutak. Nudi nam jedno stanje, samo sekvencu niza mogućnosti. Na rubu igre, kao da ritual oblikovanja pretapa u propitivanjhe osobnog stava. Spoznaja putem odraza. Gail Morris daje si oduška drugim ekstravagantnim radom: izuzetnom kamenom skulpturom koju predstavljamo slide-projekcijom. Tako pomiruje kreativni naboj, decentni promišljeni rad i recentnost problematike kojom se bavi.
Artistička poetika, izvedena u modusu okrenutom mikrokozmosu, postaje prekretnica za meditaciju. Umjesto lotosa ponuđena su nam bića neke druge realnosti. Ponuđen nam je uvid u gestualni dijalog egzotičnih oživljenih elementa, trenutak njihova tijeka. Gail Morris ovim likovnim zapisima ublažuje granice između disciplina kao što su umjetnost. U pitanju je pouzdanost izračuna kojim smo opisivali realnost proteklih stoljeća. Zanemarena je vjera kao institucionalizirana doktrina. Meditacija postaje materijalno dokaziva. U suprotnosti s mehaničkim pristupom, svijet se pokazuje kao cjelovita, ekološka i nadasve interaktivna pojava. Vizualizirajući fantastiku doživljaja, likovnim jezikom, procesualnim postupcima, Gail nas suočava s mogućom realnošću. Tijek stalnih promjena, opisan u teoriji organiziranog kaosa i dokazan na području kvantne fizike, utječe na percepciju svijeta oko nas. Autoricu zapravo ne zanima realistički prijenos oblika. Ideja motiva potrebna joj je kao polazište, područje na kojem može izgovoriti stav. Gail namjerno miješa zamišljeni motiv, kamen i metal rabeći ih kao elemente igre. Iako bezvučan, ovaj niz inicira mrmor suodnosa ovih entiteta. Autorica ih nudi nama na doživljaj. Tako ona utječe na univerzum.
Snažan dojam izazivaju ovi „organizmi“. Doživljavajući predmete kao mogući hibrid bio-povijesne situacije, umjetnica nam sugerira civilizacijsko lutanje i moguću budućnost na, ipak, darvinistički način. Ovi portreti, figure bića, vraćaju nas ka razmišljanju o međusobnoj povezanosti svega oko nas. Pred nama je zaustavljeni trenutak, mogući razgovor, suživot ili trenutak borbe za opstanak. Ova bića gestama sliče na nas same, otuđene pojedince. Kao što smo zagadili prirodu, tako smo zagadili i međusobnu komunikaciju. Gledano teatarski, Gail scenu predstavlja u trenutku zapleta, prije vrhunca, a daleko od raspleta.
Eugen Borkovsky, VIII. 2016.
Biografija autorice:
Gail Morris
Born: Bangor, North Wales, Great Britain. EDUCATION: 1976-79: Wimbledon School of Art, London. B. A. Hons. Fine Art Sculpture; 1982-84: St. Martins School of Art, London. Advanced Course.
PERSONAL EXHIBITIONS: 1982, The Gallery, London; 1990: Insula Gallery, Isola,Slovenia; 2004: Insula Gallery, Izola Slovenia, Palazzo Pretorio, Koper, Slovenia; 2005: Fonticus Gallery, Groznjan, Croatia; 2011: Insula Gallery, Isola, (SLO) , Gaspar Gallery, Groznjan (HR).
SELECTED GROUP EXHIBITIONS: 1978, New Contempories, I.C.A. London; 1978/9 & 82 Canisaro Park, London; 2001: Oblika in Ritem,Groznjan (HR), Umago(HR), Koper(SLO); 2001/2: Ascoltare Le Pietre Bianche. Obalne Gallery (SLO), Venecia (I), Pula, Labin, Umag (HR); 2005 &2007, Fresh Air, Cirencester, England; 2005, ‘Paradise’ Chichester Festival England; 2006, Kovina/Metallo, GG Fonticus, Groznjan, (HR); 2010, “Terra/Zemjla”, Fonticus gallery, Groznjan, (HR); 2012, “The Same Wind Same Rain”, Chang Mai, (Thailand).
SYMPOSIA ATTENDED: 1987, 1ST Int Symposium of Sculpture, Pablo Neruda Foundation, Chile; 1990, Mediteranian Sculpture Symposium, Labin, Croatia; 1991, Forma Viva, 30 Years of IntSculpture Symposium,Portoroz (SLO); 1992, žIbero Americana y Carribe Symposium Santiago, Chile; 2005, Forma Viva, Portorož. Slovenia; 2006, Grosuplje mesto kipov 2006, Slovenia; 2007, Dalla Materia alla Forma, Ecomuseo, Pinzano al Tagliamento, Italia; 2009, Kamniti Ples ’09, Koper, Slovenia; 2010, Circolo Culturale “il Faro” Vergnacco, Italy; 2013, 2e Symposium Int. de Scultura en Aquitaine, Bordeaux (France); 2014, Nova Podoba Mestne Obale , Koper (SLO).