Predak gramofona potječe iz sredine 19. stoljeća, i to zaslugom Édouard-Léona Scotta de Martinvillea, Francuza koji je koristio lijevak i membranu s iglom koja je u ritmu zvuka utiskivala oblike u rotirajući valjak s papirom. Ipak, taj uređaj služio je samo za analizu zvuka, a ne i reprodukciju, tako da je to samo preteča gramofona kakvog danas poznajemo

giphy 11Dva desetljeća poslije, američki izumitelj Thomas Edison konstruira prvi uređaj za snimanje i reprodukciju zvuka – fonograf, a osnovani su i brojni centri za slušanje kako bi se populariziralo taj uređaj.

Nekoliko godina nakon toga, prvi “pravi” gramofon patentirao je Emile Berliner u SAD-u. Za razliku od fonografa, u ovome je slučaju igla paralelno pratila smjer kretanja ploče a ne okomito po površini, kao što je to bilo prije. Iako je Berliner potrošio mnogo vremena za konstrukciju prvoga gramofona, njegovo usavršavanje ipak je trebalo pričekati početak 20. stoljeća.

Dvadesete godine definitivno su godine uspona gramofona, konkurencija postaje sve veća i jača potražnja za elektroničkim gramofonom. Prema podacima mz.nsk.hr-a, gramofon se u Zagrebu u to doba mogao nabaviti u Masarykovoj ulici, a prodavao ih je trgovac Ferdinand Budicki, isti čovjek koji je dovezao i prvi automobil u Zagreb 1901. godine. Istih godina u Zagrebu je pokrenuta i proizvodnja gramofonskih ploča i gramofona.

His Master’s Voice 1927. godine proizvodi gramofon kod kojega se zvuk pojačava eksponencijalnim rogom. Ta tvrtka dobila je naziv na vrlo neobičan način. Ime je nastalo tako što je umjetnik Francis Barraud, nakon smrti svoga brata, njegovu psu Nipperu pustio bratov glas putem fonograma. Bila mu je zanimljiva reakcija psa na bratov glas te je odlučio staviti sve na platno. Slika je nosila naziv: “Dog looking at and listening to a Phonograph”. Nakon što je tvrtka Gramophone Company kupila tu sliku kako bi je koristila u marketinške svrhe, His Master’s Voice dobio je ime inspiriran njome.

Nakon II. svjetskog rata gramofonska industrija cvjeta, pojavljuju se LP ploče (Long Playing) i zvuk visoke kvalitete (Hi-Fi). Pojavom CD-a, gramofon malo pada u zaborav, ali i dalje ima svoje vjerne fanove. Tijekom 1993. godine u SAD-u je prodano 0,3 milijuna ploča, dok je taj broj 2012. godine skočio na čak 4,6 milijuna.

Posljednjih godina gramofoni uživaju popularnost u krugovima audiofila, a mogu se nabaviti već za nekoliko stotina kuna. Za neke imućnije kolekcionare koji vole luksuz postoje i oni od 300 tisuća dolara, poput modela GOLDMUND Reference II.

Gramofoni su danas najčešće u četvrtastim kutijama, bez romantičnoga cilindra ili izgleda jer za tim više nema tehničke potrebe. Ipak, neke tvrtke izrađuju i takve retro-moderne gramofone kako bi barem vizualno udovoljile nostalgiji svojih kupaca. “Dođi kod mene da slušamo ploče”, možda opet postane popularan poziv na spoj, a do tada svi ljubitelji gramofona mogu uživati u najboljoj kvaliteti zvuka do sada. planb.hr

Leave a Reply

Your email address will not be published.