pozivnicaLikovno označen ključni stih ili pomno birana riječ plod su prisnog dijaloga skladne slikarske i pjesničke misli koji i u takvoj harmoniji ostavljaju slobodu izrazu pojedinca

IZ VJEČNOSTI KAPLJE VRIJEME
Osluškivanjem impulsa zadate teme apstraktnog karaktera otkrivaju se umjetnikove mogućnosti imaginacija i transformacija neopipljivoga u živu figuraciju bliskoga nam smisla. U ovoj težnji apsolutu i purifikaciji emocije su označene transparentnom entropijskom perspektivom. Mističnim minimalizmom približen je duhovni rast i susret sa onim najdubljim u čovjeku. U cikličnom narativnom konceptu preklapanjem virtualnih oblika osvjetljava se dinamika prizora duhovnih bliskosti ili sukoba unutar određenih osobnosti. Popunjenom i zatvorenom linijom deformirani oblici otiskuju tragove destrukcije unutar granica fizičkog tijela. Senzualno preklapanje linija oštra je nematerijalna srž, sjecište kao vizura koja provodi apstraktni niz sve do tihih patnji ljudskog srca u nedogled. Blaga i prozračna prostorna komponenta postignuta lazurnim sjenama ili pak zaoštrenijom linijom rastače se pred promatračem u lebdeće oneobojene oblike i tamne mrlje nedokučenog karaktera misli. Ovu inventivno-kreativnu naraciju najprisnije doživljavamo kao jednostavnost i skromnost življenja u mogućnostima općeprihvaćenog svijeta.

GLASNIK DOBROTE GOSPODNJE
Nepretencioznim stilom umjetnik nas provodi kroz prostor uzgrednih detalja čime omogućava olakotno promišljanje onoga što mora biti rečeno. Kontinuirane zbirne asocijacije njeguju začudnost za jedno skromno postojanje. Ulančani i rafinirani događaji opisani su klasično i požrtvovno. Elastična sinteza različitih perspektiva implementirana je u glasnu harmoničnu cjelinu. Nanosi vedrih osnovnih boja promišljeno su postavljeni u paralelističnim kategorijama jedna iznad druge. Uskovitlani oštri crtački potezi dočaravaju koncentraciju postojanog dijaloškog aspekta. Kreativna i svježa nota poentilizma i pomaknutost od simetrije označavaju umjetnikov pozitivistički pogled na promišljeno i viđeno. Odmjereno gotičko stremljenje visini implicira na ovu specifičnu figuraciju u čijoj se konkretnosti krije ono metafizičko. Je li to sustav pravila? Prisutni simboli opet naglašavaju kulturu dijaloga koja je alternativna opcija i otuđenosti i bliskosti.

Ana Filipović

Izvori su umjetničkih djela raznorodni. Nekad se umjetnik nadahnjuje prirodom, nekad vlastitom imaginacijom, nekad osjećajima, znanjima, vjerovanjima, slutnjama i sumnjama… Granica nema. Međutim, nekad su umjetnička djela na neki način uvjetovana drugim umjetničkim djelima. U tom slučaju, ona imaju svojevrsni zadatak osvjetljavanja toga umjetničkoga djela u drugom mediju, istodobno težeći dohvatiti vrijednosti djela kojega nastoje ilustrirati. Tada izvor može biti jedan i jasno zadan, ali rukavci iz njega proizišli mogu biti bezbrojni i beskrajno raznoliki, odajući frekvencije na kojima se valovi umjetničkih vizija susreću i dodiruju.

Vilim Parić ilustracije pjesničke zbirke Iz vječnosti kaplje vrijeme oblikovao je jednostavnim likovnim jezikom u kojem je linija crtački ekvivalent duhovnim vibracijama riječi, odnosno stihova pjesama. Tako ponajvećma nevezanim stihovima pjesama odgovara slobodan i neobavezan umjetnikov izraz, gotovo u potpunosti reduciran i tvoren konturama koje zatvaraju oblik djelomično ispunjavan ili uokvirivan lazurnim nanosima laviranoga tuša, razlikujući unutarnje i vanjsko. Bez obzira na određene zadaće koje mu je ilustracija – njegovom željom svih – pjesama nametnula, umjetnik je uspio sačuvati vlastitu morfologiju i leksik pa se ističe skicozno oblikovani motiv vuka. I inače čest motiv u njegovu opusu, vuk se u ove pjesmama nadahnute crteže uspješno uklopio jer je konotativnim značenjima dobro ugođen otuđenu – ili barem distanciranu – tonu pjesama koje odgovore traže u nezemaljskom, u vječnom.

Za razliku od Parića, fra Tihomir Bazina pjesničku zbirku Glasnik dobrote Gospodnje selektivno ilustrira. Potaknut stihovima i vođen nadahnućima crpljenima iz osobnih pobuda, njegov kreativni duh ne izražava se kao pratnja svakoj pjesmi, nego birano naglašava one odabrane. Ipak, bjelina neilustriranih pjesama pri čitanju fra Vendelinove poezije postupno rezultira dojmom iščekivanja, čime ilustrirane pjesme postaju svojevrsnim središnjim i kulminacijskim točkama čitateljskoga i vizualnoga doživljaja. Konstantom njegovih ostvarenja naslovni je lik Glasnika, redovito prepoznatljiv prema habitu reda kojega je ustanovio. Svetački je lik gotovo uvijek odijeljen od okoline, čime ga se predstavlja osobom uronjenom u vlastito i onostrano, u kontemplativno i meditativno. Boja ima višestruke uloge i vrijednosti, najčešće je tonskoga ugođaja, a kolorističkim efektima odskače ilustracija – inače jedini suvremeni urbani prizor – pjesme Svetac i vukovi XXI. stoljeća, dok se mistikom i emocionalnom napetošću ističe ona pjesme Jezivo jutro.

Kao i u pitanju izvora, umjetničko djelo nema granica ni u pitanju dosega. Stvoreno iz duha, prelazi u vječnost i samo je pitanje trenutka u kojem će biti upijeno i pretvoreno u neki drugi oblik. U misao, ideju, emociju, dobrotu… Ili u drugo umjetničko djelo, čineći život ljepšim i čovječnijim.

Beat Čolak

Leave a Reply

Your email address will not be published.