Katja Milišić, članica Speleološkog odsjeka HPD-a “Mosor”, i Ivan Zebić Klepton iz PU-a “Dinaridi”, oboje članovi HGSS-a, vratili su se kućama nakon što su proteklog vikenda osvojili Elbrus, najviši vrh Europe, visok 5642 metra, koji se nalazi u masivu Kavkaza
Oboje su bili dio sedmeročlane ekspedicije PK “Visokogorci Crne Gore”, koju je vodio Dušan Bošković.
Cijela ekipa prošla je iznimne psihofizičke napore, naročito pri završnom usponu i prethodnim aklimatizacijskim penjanjima na obližnje vrhove Kavkaza. Iznad visine od 3100 metara dočekali su ih pravi zimski uvjeti. Snijeg je stalno padao različitim intenzitetom na već postojeći koji se još nije otopio. Posebice je zahtjevan bio završni uspon iz kampa Priut, odakle je trebalo prijeći visinsku razliku od 1400 metara.
– Putovali smo autom do Tivta u Crnoj Gori, dalje avionom do Moskve, pa 34 sata vlakom do Naljčika i zadnjih 150 kilometara prešli kombijem do Terskola, gdje smo bili smješteni sljedeća tri dana, a ujedno nam je to bila i baza za aklimatizacijske uspone. Prvi od njih bio je na Čeget, na 3400 metara nadmorske visine, penjući doslovno bez odmora visinsku razliku od 1400 metara, gdje nas je planina upozoravala da budemo oprezni zasipajući nas kišom, snijegom i udarcima vjetra. Pri spustu smo koristili žičaru s 3000 metara da bismo izbjegli ozljede i pothlađivanje. Ipak smo došli s plus 35. Drugi dan bila je aklimatizacija s visinskom razlikom od 1000 metara do Observatorija, a treći dan išli smo na Garabaši, na 3800 metara, odakle smo nastavili do 4100 i vratili se na spavanje do jutra, kada smo išli do 4200 metara na Priut – kazuje nam Zebić.
Završni uspon
Najteži im je, pak, bio završni uspon na koji su krenuli u sitnim satima. Veli kako su se iznad 5000 metara pojedinim članovima pojavili prvi lagani simptomi visinske bolesti, praćeni otežanim disanjem, manjkom snage i laganom vrtoglavicom, no sve su tegobe ipak nadvladane, da bi nakon sedam sati konstantnog uspona uspjeli doći do vrha Europe.
– Gore je vladala erupcija oduševljenja. Mnogo smo slušali kako pojedini članovi ekspedicije možda neće uspjeti, pa je naše veselje bilo još veće. Na vrhu smo pola sata guštali, slikavali se, a zatim krenuli na petosatni spust po jakom suncu do Priuta – dočarava nam pothvat naš sugovornik, iskusni planinar, dodajući kako su ih radi očuvanja energije spasile razne dehidrirane tjestenine, čokoladice, suho voće, juhe u kesici i – neizostavna domaća panceta.
Inače, Elbrus se nalazi u ruskoj pokrajini Kabardino-Balkarija, u blizini granice s Gruzijom. Uspon na najviši europski vrh nije tehnički zahtjevan, ali je po svim drugim elementima iznimno težak zbog nepredvidljivih vremenskih prilika, temperatura, dugih traverza, ledenjačkih pukotina, mogućnosti lavina i drugih opasnosti piše slobodnadalmacija.hr.
