Tomislava Rastića odnosno njegove fotografije Zagreba pratim još od osamdesetih godina. Već tada uočila sam njegovo pronicljivo oko pješaka i srce Zagrepčanina, onoga koji fotografijom razotkriva mjesta i ugođaje koji ovaj grad čine toplim, opuštajućim, dragim

POZIVNICAwebCijeli ovaj projekt snimljenih i odabranih fotografija ukoričenih u knjigu Zagreb otvorenih vrata rad je zaljubljenika u fotografiju i njezinu moć da iskomunicira brže i neposrednije sve ono što ovdje pomno prati riječ znalaca Miroslava Šašića, Antonije Došen, Ane Hoić, Srđana Gulića i gošća-kazivačica o vlastitom iskustvu grada članica IWCZ-a. Knjiga je ponajprije namijenjena da bude vodič, uspomena i poklon strancima, ali nipošto nije naodmet da se nađe na policama svih onih koji žive ovaj grad svakodnevno pridonašajući njegovoj šarolikosti i živosti.

Pogledi, prizori i ugođaji koje je fotografirao Tomislav Rastić a koje gledamo s radošću i ponosom u ovoj knjizi potvrđuju riječi uvodničara po kojima je Zagreb idealan grad po mjeri čovjeka pa čak i po mjerilima feng shui, ali i po mjeri hrvatskog sjevera i juga jer spaja ujedno srednjeeuropsku tradiciju kavana s mediteranskim sjedenjem na ulici. Fotografijom su obuhvaćeni brojni ugođaji od božićnih, proljetnih, ljetnih, do jesenskih, čije se mijene vide i kroz prirodu i parkove kojima grad obiluje ali i kroz urbane sadržaje kojih ima na pretek. Ovo je knjiga dobrih vibracija daleko od stereotipnih fotografskih zahvata u spomeničko-povijesne dokumente koje bi na monumentalan i uzvišeni način reprezentirala arhitekturu grada. S druge strane sva su ta lijepa i kvalitetna mjesta obuhvaćena nepretenciozno i gotovo glazbeno kako je Teodora Tsvyatkova opisala Zagreb kroz Vivaldijeva četiri godišnja doba, nudeći proljeće u Maksimiru, Tkalčićevu u ljeti, jesen na Mirogoju i zimu na Sljemenu. Između toga gleda se niz malih svakodnevnih ljepota bilo onih artificijelnih bilo prirodnih i živih. Tomislav Rastić ne idealizira grad koji voli, ali ga prikazuje u detaljima zbog kojeg ga volimo i zbog kojeg ga i drugi rado prihvaćaju, gdje je pješačko oko i korak pješaka u prednosti.

To je grad fotografiran iznutra i izvana, u svojoj starini i svojoj suvremenosti i nadasve u svojoj slikovitosti i fotogeničnosti. Na fotografijama smjenjuje se i doba dana od snenih jutra, do dnevne vreve, od poslijepodnevnog opuštanja, do crvenkastih sumraka i noćnih svjetla grada. Zagreb je fotografiran u svojoj kulturnoj ponudi, likovnoj, glazbenoj, sportskoj, gastronomskoj, u običajima, u svojoj iskrenoj povezanosti s ruralnim, u svojoj mladosti, javnom prometu, ali i automobilskoj gužvi, u punoj ljepoti humanog života 21. stoljeća.

Tomislav Rastić snima ljude, ne da bih ih portretirao nego da ih prikaže u trenucima opuštanja, molitve, mira, opraštanja, zanosa, prodaje, muziciranja, jednako onog uličnog kao i koncertnog; prikazuje ih kako slušaju, sjede, plešu, piju, smiju se, brbljaju, voze bicikl, skije, planinare, igraju se, penju se na tramvaj, šetaju, druže se, glume, slikaju, konobare, prodaju, važu, kupuju, nose, razgledaju, ludiraju se, fotografiraju, paradiraju, manifestiraju…To je knjiga o životu jednog pitomog grada, prepuna izvrsnih fotografija o ljudima koji Zagreb čine tako privlačnim. Grad za Tomislava Rastića su ljudi, zato i knjiga nosi naslov Zagreb otvorenih vrata: jer kroz njih se ulazi, prolazi, dolazi, odlazi, bude i ostaje…ili se vraća. Zasigurno da fotografije ove knjige zovu sve one prolazne goste da se ponovo vrate. A nas koji smo ovdje više manje trajno da podijelimo s Tomislavom Rastićem zaljubljenost i ljubav za ovaj grad na koji nas tako izazovno i uvjerljivo autor poziva.

Branka Hlevnjak

Leave a Reply