Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja
Luka Čačić: PASTORALA, samostalna izložba
subota, 23. VII. 2016. u 20.30 sati
Luka Čačić: Pastorala
Luka Čačić predstavlja se kolekcijom slikarskih radova većih dimenzija. Radovi su izvedeni uljem, akrilom i/ili voskom na grubom platnu, juti. Već pri prvom pogledu na niz otkrivamo tematsku i tehnološku igru. Motivi se ponavljaju u raznorodnim pristupima. Kao da su izrađeni u različitim vremenskim i svjetlosnim uvjetima. Raspoznajemo grupu mladića postavljenih u grane krošnje velikog stabla. Iako su svi motivi isti, razlikuju se obradom, tehničkim postupcima na podlozi, kolorima ili formatima, a u konačnici dojmovima koje emaniraju. Čini se kao da su neki naslikani klasičnim načinom, neki otisnuti, a neki izvedeni pomoću šablonama prenesenih osnovnih formi.
Na svim radovima ponuđeno je prepoznavanje motiva. Umjetnik integrira elemente čiji smisao usklađuje osobnim promišljanjem, a usput propituje njihov tipski status. Uporabljena motivika uvodi naraciju kao stripovski element. Radovi nemaju okvire pa se ova karakteristika može pripisati ideji problematiziranja građanskih datosti i uobičajenosti. Autorova igra materijalima ponegdje dostiže vrijednosti oblika, a odnos autora prema oba vrlo je osoban. Podloga zadržava, pamti osjećaje kroz različite postupke izvedbe radova. Ovaj bi se opus, kojeg ovdje predstavljamo, mogao tumačiti interesom za likovni rad koji prestaje biti prijenosnik slika realnog, a progovara o nemoguće vidljivom, ali slućenom pojmovanju stanja. Autor budi koncept memorije koja se odaziva motivikom i tehnologijom izvedbe. Ove radove možemo doživjeti na tragu arhetipske, spiritualne informacije.
Kompozicije svih radova su stabilne. Pomaci, različitost tehnološke razrade, uvijek istog osnovnog motiva, u službi je dramaturgije cijelog niza. Sve scene određene su središnjim kadrom u kojem se događa radnja. Iz fraktalnog izobilja strukture krošnje stabla, autor objavljuje scenu koja se ponavlja. Pojedini rad ostavio bi mjesta promatračevoj mašti za sklapanje ponude sadržaja. Mi raspoznajemo siluete mladića i njihovu radnju. To je uvježbavanje ili izvedba neke melodije na frulama. No, umjetnik neujednačeno predstavlja detalje pa je iščitavanje podložno istraživanju pregledom više radova. Prisiljeni smo da jasnoću detalja scena pronalazimo na način pregledavanja slijeda. Tako, zapravo, tek više radova, niz ili čak svi radovi sačinjavaju potpuno čitljivu cjelinu.
Motivi su zabilježeni u opuštenom, ali koncentriranom stanju. Djeluju onirički, kao da su sami sa sobom negdje u podsvjesnoj sferi. Umjetnik poštuje ezoteričnost. Zamišljene ili odsanjane scene koje mutiraju, odišu primirenom, ali snažnom energijom. Nalazimo oznake okruženja izniklog iz zasanjane imaginacije autora. Ponekad grupa biva, koloristički ili grafički plasirana kao umirena i jasna ili zasjenjena koprenama tonova koji unose neke drugačije asocijacije. Neke možemo čitati kao ozračja nadnaravnog.
Igra, kao jedan od fenomena ljudskog postojanja, u svojoj najčišćoj biti odrednica je djetinjstva i mladosti. Neka od mogućih je skrivanje od pogleda. Jedno od skrovišta mogle su pružiti krošnje stabala na koje bi se mladi i spretni pentrali, u ideji bijega od napornosti roditeljske skrbi. Jer, odgoj mnogih obiteljskih sredina najčešće se svodi na zabrane, upozorenja i navikavanje na kompromise. U bijegu od stroge roditeljske kontrole tijekom mladalačkog doba, nerijetko smo se skrivali u improvizirane nastambe, podrume, pećine, šumarke, parkove. Na takvim mjestima svi smo izvodili eksperimente ili tada zabranjene stvari, ali i imali mir za drugovanje. Čini se da, u našem slučaju, umjetnik predstavlja trenutak kreativnog druženja.
Figure dječaka druženjem, postaju ne-same. Dojam plemenite društvenosti kojeg autor prenosi promatraču naglašen je serijom čiji dijelovi imaju slične karakteristike i različit emotivni naboj. Ovi likovi svojevrsni su kontrapunkt urbanim, kozmetički dorađenim tijelima koja podliježu trendovima. Nameće se dojam plemenite nevinosti. Plasirane lirske situacije tematski se mogu sažeti u arhetipski okvir. Dojam je svojevrsna čežnja za mirom, bijegom iz svakodnevnice u idilu pastorale ili djetinjstva. Figure su depersonalizirane, ali možemo prepoznati karakter modela i stav autora. Oblici više ne odražavaju promatranu stvarnost. Autor niže scene koji postaju umnožena projekcija osobnog. Nakon jedne, on oblikuje drugu scenu i, drugačije se osjećajući, intervenira na nov način. On ujedinjuje ponavljanje obrade motiva s novim doživljajem. Rezultat je također nov, ali, začudno, opet snažan. Motivi se pojavljuju kao talozi sjećanja, želja, promišljanja, snova.
Umjetnik se promatraču obraća na nivou instinktivnog. Uobičajenu socijalnu interakciju umjetnika i promatrača, izložbu, on koristi za ispovijed, a ujedno i za sučeljavanje. Elementi radova djeluju regresivno. Promatrač se instinktivno utišava kao da bi želio čuti zvukove. Oni ga vode u neka idilična stanja ili predjele neopterećene nametnutim ili preuzetim naporima svakodnevnice. Obavezama, proračunatoj i trezvenoj komunikaciji, plaćanju računa, gledanju ili slušanju napornih vijesti. Svakidašnjica nam je preopterećena obvezama koje prečesto ne želimo. Umjetnik sumnja i propituje. Po principu organiziranog kaosa, granica između doživljenog i realnog razbijena je. Oslanjajući se na instinkt i hrabrost priznanja, evocira povezanost memorije i lokacije. Ili snatrena lokacija/situacija inicira bijeg u želje. Čini nam se da autor nije sasvim siguran u kojoj je mjeri potrebno žaliti, a koliko je neophodno napuštati staništa i potražiti novu situaciju koja u život donosi željena stanja ili ona kojih se prisjećamo. Ako se dovoljno udubimo u ove radove, može nam se učiniti da čujemo zvuk neke pastoralne melodije.
Eugen Borkovsky, VII. 2016.
Luka Čačić, rođen je 21. VIII. 1989. godine. Školovanje: Rujan 2013. – rujan 2014. Diplomski sveučilišni studij Slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Rujan 2009. – rujan 2013. Preddiplomski sveučilišni studij Slikarstva na ALU u Zagrebu. 2004. – 2008. Škola primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu, smjer slikarstvo
Skupne izložbe:
2015. – Vršilnica Novih Dvora, Zaprešić; Međunarodna izložba minijatura; 2015. – Galerija MORH Zvonimir, Zagreb; Pasionska baština; 2014. – Likovni Salon Kulturnog Centra, Novi Sad; „Minijature“; 2014. – Galerija – Kuća Đure Jakšića, Beograd; „Minijature“
2014. – Muzej Matija Skurjeni, Zaprešić; „Akvareli na skeli“; 2014.- Palača Sermage, Varaždin; „Prvi svjetski rat“; 2014. – Vršilnica Novih Dvora, Zaprešić; Međunarodna izložba minijatura; 2014.- Galerija Kristofor Stanković ,Zagreb; Pasionska baština
2013. – Vršilnica Novih Dvora, Zaprešić; Međunarodna izložba minijatura; 2013. – Medika, Zagreb, izložba „Neue Kroatische Kunst III“; 2013. – Greta, Zagreb, humanitarna izložba; 2013. – Dvorana Vatroslava Lisinskog, Zagreb; izložba VENIENTES III
2012. – Greta, Zagreb, humanitarna izložba; 2012. – Medika, Zagreb, izložba „Neue Kroatische Kunst II“; 2011. – Medika, Zagreb, izložba „Neue Kroatische Kunst I“
2011. – Vršilnica Novih Dvora, Zaprešić; Grupna izložba minijatura
Samostalne izložbe: 2014. – Galerija Razvid, Zaprešić; „Razgovori s Radovanom“
