Predstavljamo poeziju Maje Šiprak
ISTINA SE NOSI SAMA
zbunjuje te nedostatak želje
a ona je već tu
zakriljuje grad
ali ti si slijep na njenu sjenu
zbunjuje te snaga koju ćutiš dok izranjaš
pribojavaš se da se nećeš znati s njom nositi
hoćeš
s istinom je lako
ona se nosi sama
poput odličja
tražio si upravo to more
sirenski te dozivalo
na svoje obale
cijeli vijek si se pripremao
skupljao hrabrost za umiranje
i ponovno rađanje
NE ZABORAVI ŠTO TI BOJAMA ŽELIM REĆI
ne trebam ništa
tek gvaš akvamarina
da lažni proljetni pljusak
pretvorim u svoje boje sna
i prstohvat jesenjeg okera
za zrelost i mudru riječ
zelena je
ravnoteža mog života
stisnuta u sigurnosti
plave i žute
da mi ocrtava put
ne zaboravi što ti bojama želim reći
boje su dio nas
samo loš život je proziran
odrekni se slatke želje
ocijedi purpur
i oživi slikarsko platno
ohrabri kist da putuje po njemu
jer jedino tamo pripada
san
ti
ja
i budućnost
za koju ne postoji boja
Maja Šiprak živi i stvara u Zagrebu. Poeziju piše iz vremena srednjoškolskih dana. Amaterski se bavi fotografijom i astrologijom.
Autorica je pet zbirki poezije:
– Žena u Meni, 2012.
– Kapi Života, 2012.
– Usana Pečat, 2013.
– Boje tvojih dodira, 2014.
– Nebo je granica, 2014.
Pjesme su joj uvrštene u brojne zbornike s područja Hrvatske, Srbije, Crne Gore, BiH, Njemačke i Švicarske.
Dobitnica je brojnih priznanja za poeziju, a između ostalog ističu se:
– Jedna je od pet dobitnica Prigodnog priznanja za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu „Zvonimir Golob 2012.“ godine koja je dodijeljena 01. lipnja 2012. godine u Zagrebu, ispred UBIDUR Podravka.
– Jedna je od dobitnica priznanja za pjesmu o proljeću Udruge SPARK iz Velike Gorice.
– Dobitnica je priznanja Hrvatskog sabora kulture za 2013., 2014., 2015. i 2016. godinu
Članica je:
– Matice hrvatske u Zagrebu
– Hrvatskog književnog društva Rijeka
– Udruge umjetnika Vjekoslav Majer iz Zagreba
– Udruge hrvatskih zavičajnih književnika
– KLD Rešetari
– HAZUD, Basel
– Colegium Hergešić, Zagreb
Akvarel – Grant Fuller: Rough Sea