Izložba „U staklu zajedno – Anton Vrlić i studenti Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu“ otvara se u četvrtak 14. srpnja u 20 sati, a održava se prigodom obilježavanja 29. godišnjica Muzeja Mimara i 15. godišnjice djelovanja kolegija Tehnike i umjetnost stakla na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu

w Foto 1
MARKO ZEMAN, Strukturski ritam, 2007., Structural Rhythm, 2007.

foto galerijafoto galerijaPogledajte 275 foto s otvorenja – VRLIĆ

Fotografije s otvorenja izložbe snimio Goran Vranić

Jedna od ovoljetnih zanimljivih izložbi u Zagrebu trebala bi biti izložba kolegija stakla s Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu kojeg od osnutka do danas predvodi Anton Vrlić, a održava se u Muzeju Mimara. Pritom se muzejski djelatnici Mimare nadaju da će i ovog ljeta svojim izložbama izazvati znatiželju i zanimanje publike kojoj će pružiti poticaj za nove izvide i doživljaje umjetnosti zaista u jednom od najvećih hrvatskih muzeja, koji se kao takav nametnuo tijekom dosadašnjih 29. godina kao vrelu kulturskih i umjetničkih doživljaja i zbivanja.

w Foto 2
MATEA BORČIĆ, Pejzaž, 2016., Landscape, 2016.

O IZLOŽBI U STAKLU ZAJEDNO

Povodom 15. godišnjice postojanja i intenzivnog djelovanja kolegija Tehnike i umjetnost stakla na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu organizirana je izložba kojom su na jednome mjestu zajedno predstavljeni kreativni dosezi studenata i njihova profesora Antona Vrlića u tom jedinstvenom mediju. Prošlo je već 15 godina, makar se čini kao da je to bilo jučer… kad je 2002. godine na inicijativu tadašnjeg dekana ALU-a slikara i scenografa profesora Zlatka Kauzlarića Atača, pri Odsjeku za slikarstvo osnovan izborni kolegij Tehnike i umjetnost stakla. Kolegij su neobvezno mogli odabrati studenti svih Akademijinih studijskih programa. Kolegij od njegova osnutka do danas kao vanjski suradnik ALU-a kontinuirano vodi umjetnik i profesor Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci Anton Vrlić.

w Foto 3
MARIJA LOVRIĆ, Zavjesa, 2009., Curtain, 2009.

Na ovoj su izložbi uz izbor studentskih radova nastalih u sklopu kolegija ravnopravno predstavljeni i radovi profesora i nositelja kolegija jer su svi oni, kako govori i sam naslov izložbe – „u staklu zajedno“. Pritom ovaj tekst predstavlja općenit osvrt na umjetnost stakla kojemu su zajedno posvećeni kako tehničko-tehnologijskim procesima rada tako i kreativnim dostignućima unutar kojih su se okuša(va)li.

w Foto 4
ANDREA CIHLAR, Cirkulacija, 2016., Circulation, 2016.

Staklo kao materijal u hrvatskoj ovodobnoj umjetnosti (nakon Drugoga svjetskog rata) najdosljednije obrađivao umjetnik i profesor ALU-a Raoul Goldoni, svjetski zapažen postmodrnist oblikovatelj stakla, čiji je student bio i današnji profesor Vrlić još davnih 1980-ih godina, baš kad je Goldoni bio na samom vrhuncu karijere kao umjetnik stakla. Činjenica da su izim u tradicijskim tehnikama obrade i dorade stakla mnogi umjetnici stakla stvarali eksperimentirajući na području crtačkih, slikarskih, kiparskih ali i prostornih mogućnosti kreativnih procesa oblikovanja.

w Foto 5
MARTINA RZOUNEK, Sinergije, 2013., Synergies, 2013.

Na izložbi zastupljeni su raznovrsni izrazi studenata različitih generacija koji su oblikovali staklo u svim disciplinama i kreativnu pluralnost ideja u sferi poetika i tehničkih dostignuća – tvorevina od stakla. Djela gotovo svih tih mladih autora zrače monumentnom ili barem elementarnom snagom i energijom. Studenti su se kao polaznici nastave upoznali s različitim vrstama stakla pa i s tehnikama njegove obrade i dorade, stoga na izložbi razgledavamo umjetnine nastale od staklenog krša, industrijskog float stakla, ambalažnoga, optičkoga ili kristalnog stakla.

w Foto 6
JOSIP TIRIĆ, Portret kralja, 2003., Portrait of the King, 2003.

Tehnike obrade vrlo su različite: pojedina djela su nastala hladnom obradom rezanjem, brušenjem i poliranjem ili pak graviranjem na staklu, dok su druga izvedena toplinskom obradom u tehnikama grisaille slikanja na staklu polutonom, najčešće pri izradi vitraja, pa sve do termičke obrade taljenjem u peći, u za to pripremljenim kalupima. Rjeđi su radovi izrađeni tehnikom puhanog stakla. Iznimne su staklene bravure oblikovane i tehnikom hladne obrade pjeskarenjem, a druge fuzijom obojenoga ili bezbojnog stakla. Izvrsne skulpturske forme sa slikarskim efektima (kadkad su oslikane) asociraju na stilove kasne moderne i ovodobne postmoderne umjetnosti, najčešće na tragu apstraktnih nastojanja, a svaki pojedini kreativni stvaratelj u staklu oblikuje sebe na način na koji se inače stilski samosvojno izražava u slikarstvu, kiparstvu ili izradi grafika (tradicijskih ili kompjutorskih). Pojedini radovi su kako bi dobili na izražajnosti, potpomognuti umjetnom led rasvjetom. Među najzanimljivijim su ostvarenjima djela u tehnici zvanoj pâte de verre (prjevod staklena pasta), vrlo zahtjevnoj tehnici taljenja stakla u peći, na temperaturama od 850 do 900 oC. U toj su tehnici izvedene i pojedine zanimljive umjetnine profesora Vrlića.

w Foto 7
ANTON VRLIĆ, Puni Mjesec, 2004., Full Moon, 2004.

Predstavljeni radovi redovito odražavaju senzibilitet mladih koji eksperimentiranjem s materijalima radoznalo i kroz igru ne samo da svladavaju staklo kao materijal nego i iskazuju energijom nabijenu kreativnost. Ima radova koji svojom suptilnošću plijene pozornost, ističu se svojom ljepotom, naročito oni s iscrtanom profinjenom linearnom strukturom na površini, dok se drugi, izim ljepotom, odlikuju i duhovitošću, poput radova od prerađenih i u skulptursku formu transformiranih boca. Vitraji su različitih tema i sadržaja, i izvrsni su. Bojom i oblicima pa i naslikanim formama najčešće su figurativni, redovito reducirani na bit figure, a pokazuju inventivnost brojnih mogućnosti svakoga pojedinog autora. Ne može se više reći da ti mladi studenti/umjetnici obećavaju jer su u izričajima već prilično zreli, kako u poznavanju i svladavanju različitih vrsta tehnika, tako i u realizaciji svojih osebujnih ideja. Njihov je talent nesporan, a radovi kvalitetni pa možemo zaključiti da je budućnost mladog kolegija Tehnike i umjetnost stakla svijetla.

w Foto 8
ANTON VRLIĆ, Spljoštena vaza, 2001., Flattened Vase, 2001.

Za kvalitetu studentskog rada i uradaka u staklu svakako je zaslužan profesor Anton Vrlić, koji svojim entuzijazmom sve ove godine vodi studente kroz tajne stakla i mogućnosti njegove obrade. I on je umjetnik koji je, istražujući medij stakla, tijekom proteklih dvadesetak godina stvorio brojne umjetnine. Vrlić se već afirmirao i dokazao kao vrstan slikar. U načelu apstraktni umjetnik, točnije mogli bi ga zapravo smjestiti u poetiku enformela. Njegove slike imaju jake, višeslojne nakupine materijala, bogatog su pigmenta i jake geste, tako da mu je bliska materičnost slike. Stoga nije trebalo mnogo da putem medija stakla krene i u nove eksperimente s drugim materijalima i materijom (primom). Već je prije toga počeo eksperimentirati u keramici, što pokazuje njegovu sklonost volumenu, tj. skulpturalnom promišljanju. U mediju stakla počeo je eksperimentirati još za studentskih dana, kad je napravio prve slike na čijoj površini kolažira komade staklenog krša (vidljivo u djelu Portret moje kuće iz 1982.).

w Foto 9
ANTON VRLIĆ, 7 noći, 2007., Seven Nights, 2007.

Dobivao je „konkretne strukture s fluidnim poluprozirnim oblicima stakla koji su stvarali forme u kojima tvarni kontrast opstoji kao osnova asocijativnoga nazivnika djela“. U svojim je umjetninama u staklu zapravo je ostvarivao slikarski dojam. Fluidno širenje svjetlosti i boje proizlazi iz Vrlićevih akvarela. Ta je tehnika poslije (na djelima u staklu) utjecala na njihov izgled i vizualni sadržaj u tehnikama vitraja i fuzije. Kasnije je u nekim ciklusima radio i na način geometrijske apstrakcije, s naglašenom „suprematističkom čistoćom“. U staklo je najčešće sustavno unosio svoja slikarska iskustva. U svojim se ciklusima različitim postupcima i tehnikama bavi istraživanjem medija. Na početku karijere u vitrajima tehnikom grisailla nastaju djela Rastegnuti prostor i Hvatači svjetla, dok su Sakupljači svjetla izvedeni od staklene paste i poliranjem. Staklene njive uprostoreni su objekti s dodatkom led rasvjete, na kojima luminozni prodori i prosijavanja pozadine te njezino asimiliranje s materijom vode dematerijalizaciji oblika i postupnom razbijanju površine. To se počinje manifestirati kao iluzija, vizualna fantazmagorijska čarolija. S tim kvalitativnim sadržajem koji oplemenjuje njegov istraživački nerv Vrlić realizira djelo Izolirani komad zemlje, izvedeno u optičkom staklu. Stakleni pečati bojani su optički krš, Vrata raja staklene su ploče ostvarene fuzijom, kao i rad Dobro jutro, Sunce. Stakleni niz tirkiza napravljen je od rezanoga i poliranog kristala, 29. komad periferije i Crveni Janus napravljeni su od staklene paste; Crno-bijeli svijet djelo je od taljenog kristala, a Dekompozicija vaze svjetiljka je izvedena od rezanoga i poliranog kristala, kao i Plavi pladanj, dok je Nedovršena forma nastala u tehnici staklene paste. Nabrojili smo mnoga Vrlićeva djela i načine na koje su realizirana jer držimo da smo time predstavili širinu interesa, vrsno poznavanje medija, kao i plodno stvaralaštvo našeg profesora i umjetnika stakla. Većina radova potpuno se odmiče od mimetizma, od imitacije prirode, kao i u Vrlićevu slikarstvu, pa se medij stakla postavlja kao transparentni nosilac kromatskih naglasaka, mogućih kontrasta i međusobnih prožimanja. Vrlićeva je produkcija u staklu iznimno složena, artistički zahtjevna, krajnje vizualno i haptički visokokvalitetna te nema sumnje kako je riječ o majstorstvu vrijednosno ekvivalentnome dobrom crtežu, slikarskom djelu i kiparskom ostvarenju. Ovaj ogled o izložbi uz manje moje intervenicje tekst je povjesničara umjetnosti Enesa Quiena kojeg je zapisao u preglednom katalogu izložbe.

w Foto 10
ANTON VRLIĆ, Bačvasta forma, 2015., Barrell Form, 2015.

Leave a Reply