U Muzeju Mimara otvarena izložba fotografija Crna šuma autora Damira Hoyke

Crna Šuma Damir Hoyka MIMARA 1

Crna šuma  naziv je dirljive izložbe fotografija autora Damira Hoyke koja je otvorena u srijedu, 11. svibnja 2016. godine u Muzeju Mimara

Crna Šuma Damir Hoyka MIMARA 1

Među ostalima uz mnoštvo posjetitelja otvorenju ove dojmljive izložbe uz autora svjedočili su predstavnici domaćina Muzeja Mimare i organizatora Hrvatske vatrogasne zajednice, nazočna je bila i francuska veleposlanica u Hrvatskoj Michèle Boccoz, više vatrogasaca iz JVP Zagreb, JVP Sisak, VZŽ Zagrebačke, VZ Grada Zagreba, predstavnici kulturskog i javnog života Grada Zagreba, predstavnici medija, baš kao i mnogbrojni ljubitelji umjetničke fotografije. Na izložbi postavljenoj na drugom katu u hodniku Muzeja Mimara predstavljeno je 13 ovećih fotografija koje tolikom uvjerljivošću govore o požarima i dočaravaju zbilju same za sebe pa ih nije potrebno dodatno objašnjavat. Izložbu je moguće pogledati u Muzeju Mimara do 22. svibnja 2016. godine.

foto galerija

Na otvaranju izložbe sve nazočne pozdravila je u ime Hrvatske vatrogasne zajednice Nina Francetić, urednica Vatrogasnog vjesnika. Zatim ravnateljica Muzeja Mimara Lada Ratković Bukovčan koja je čestitala Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici 140. obljetnicu, pritom je nazočne podsjetila na ulogu vatrogasaca u društvu i pohvalila njihove napore u zaštiti građana od požara i drugih nedaća. Također je istaknula da joj je iznimna čast ugostiti izložbu Damira Hoyke, jednog od najznačajnijih ovodobnih autoriteta hrvatske fotografije.

Ideja za izložbu se kadkad se formira mjesecima pa i godinama. Na ideju za „Crnu šumu“ sam došao gotovo odmah nakon požara na Pelješcu. Odlučio sam viđeno pretočiti u snažnu vizualnu poruku da se ovakvi događaji ne ponove, a u Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici našao sam idealnog partnera za tu poruku, kazao je autor fotografija Damir Hoyka zahvalivši ravnateljici što je prepoznala vrjednotu projekta.

Voditelj Muzeja hrvatskog vatrogastva Vedran Runjić istaknuo je da je šetnja kroz „Crnu šumu“ započela u Noći muzeja u Varaždinu nakon čega je izložba obišla Vukovar, Osijek, Belišće, Sisak, a u svibnju – Mjesecu zaštite od požara postavljena je u Zagrebu.

Posljedice šumskih požara koji su zadesili otok Korčulu i poluotok Pelješac u srpnju 2015.

Veliki šumski požari zadesili su otok Korčulu i poluotok Pelješac u srpnju 2015. godine, nanjevši im goleme štete ali i posljedice koje nije moguće tek tako jednostavno sanirati i zaboraviti. Fotograf Damir Hoyka zapanjen apokaliptičnim prizorima u koje je požar pretvorio pelješku šumu, odlučio je ovu tragediju pretvoriti u snažno vizualno upozorenje, pritom pridonijeti nastojanju da se takvi događaji spriječe. Hoyka je svoju zamisao podijelio s Hrvatskom vatrogasnom zajednicom (HVZ) u kojem je našao idealnog partnera za projekt.

Pritom Hoyka je o samom snimanju kazao: Bilo mi je to jedinstveno i zastrašujuće iskustvo, nikad još nisam fotografirao okružen tolikim brojem spaljenih živih bića. Stojeći sam usred te izgorene šume, preplavi te sablasnost u punoj snazi kad shvatiš da to što ne vidiš niti jednu životinju nije sve, jer ne čuju se čak ni ptice. Kad sam se nakon nekih trenutaka navikao na taj prizor, osjećajno sam počeo tražiti motive pa se snimanje relativno brzo počelo odvijati. Pritom mi se činilo kako mi sama šuma počinje pričati o tomu što se ovdje dogodilo, kako je ona to proživila i što ona o tomu ‘misli’. Vjerujem da ćete ovo što sam ovdje rekao lako prepoznati u nekoliko, po meni posebice snažnih fotografija.

„Crna šuma“ je izložba od općeg interesa, a njezina svrha je upozoriti građane na moguće požarne opasnosti. Autor također upućuje zahvalnice vatrogascima koji su svojim zalaganjem i požrtvovnošću spriječili još veću požarnu katastrofu. Ujedno ova izložba uvjerljivo povezuje razno razna područja Hrvatske čiji vatrogasci međusobno surađuju na najtežim požarima i drugim katastrofama.

CRNA ŠUMA – Iva Körbler

U današnjem svijetu okruženi smo ravnodušnošću. Postali smo imuni na reporterske fotografije i dokumentarne filmove o globalnim stradanjima ljudi, ranjene djece, mrtvih životinja. Nemoćni smo, jer mislimo kako smo nemoćni pa se mirimo sa slikom zbilje, pritom se štitimo baš takvim emotivnim mehanizmima od gigantskih razmjera katastrofa i tragedija.

Čišćenje i restartanje našeg emotivnog, duhovnog i humanog horizonta kadkad se postiže slikama, fotografijama ili neposrednim iskustvom prirode. Svjesni smo, naime, ljudske nemoći pred prirodnim silama kojih se mnogo više arhetipski bojimo, neusporedivo više od svjesnih i planiranih ljudskih devastacija i ratno-terorističkih akcija.

Nova serija umjetničkih fotografija Damira Hoyke inspirirana posljedicama velikog ljetošnjeg požara u okolici Trstenika na Pelješcu. U potresnim prizorima uništenog biljnog i životinjskog svijeta, Hoyka prema njegovim riječima ovu temu „izdiže kao simbol koji treba upamtiti“. Umjetnik se okreće prirodi u potrazi za inspiracijom, ali tamo se dogodio poseban trenutak umjetnikovog angažmana, jer se fotograf osjetio dozvanim zauvijek sačuvati tamno lice šume, spaljenu čistinu bitka.

Hoyka kao tehničko-metijerski perfekcionist medija fotografije spaljeni pejzaž osjeća i promatra „okom duše“, tragajući ne samo za idealnim motivom, kadrom, svjetlom i izbalansiranom kompozicijom slike, već prenosi na promatrača uznemirujuću ljepotu devastiranog pejzaža. U ovoj seriji fotografija Hoyka ne zauzima poziciju emotivne distance, već se transformira u prjenosnika strave i ljepote koju je na Pelješcu iskusio osobnim pogledom. Ta „stravična ljepota“ uništene prirode nosi u sebi mnogobrojne složene i drevne asocijacije, simbole i metafore; od teme izgubljenog Raja i Ariostove Svete šume, simbola kolijevke života, mjesta u kojem se zbivaju tajne Prirode.

Šuma je prema jednom drevnom tumačenju simbol ljudskog roda u tami, izgubljenog bez božanskog usmjerenja, dok je mračna i crna šuma arhetipsko carstvo smrti i nepoznatih pogibelji. Hoyka to dobro intuitivno prepoznaje, pa njegove fotografije ne bilježe samo vidljivu i površnu razinu zbilje, već zatečenu ekspresivnost lokaliteta svojim objektivom transformira u duboku umjetničku poruku.

Međutim Hoyka baš tu proturječnost koja se uvelike očituje između praznog, spaljenog i ranjenog i koja je zaista drugačija u odnosu na čisti, novi i budući svijet prirode koji već klija kakogdje uokolo u zemlji nadvladava idejom o ljepoti neba, razigranih oblaka i sunčeve svjetlosti, koja također dobiva simboličnu dimenziju značenja. Svjestan kako dolazi doba izbavljenja od tragedije, novog života i novog lica šume, fotograf upire pogled k nebu, udaljenom zelenom pejzažu i renesansnoj ideji tzv. zračne perspektive. Snažno emotivno iskustvo razrješava izričajnom izražajnošću kontemplativan i meditativan karakter fotografija koji zato nije manje apokaliptičan. Većinu ovog oznanjenog zapisala je Iva Körbler u katalogu izložbenog predogovra.