Harmonija u bijelom
Skulpturalne instalacije i ambijenti Petre Kovačić nadovezuju se na bogatu i kompleksnu tradiciju europskog i američkog minimal-art-a i neokonceptualne umjetnosti, ali i naših Novih tendencija u svojim prvim začecima.
Ono što izdvaja radove ove mlade umjetnice jest čistoća koncepta, vrlo jasno definirano metaforičko-simboličko značenjsko polje radova, kao i uvjerljiva, sadržajna poruka koju odašilje prema promatraču. Petra Kovačić nije opterećena teorijskim aspektima djela – koji često zbunjuju promatrače – već je fokusirana na emotivne, mentalne i spiritualne kategorije umjetničkog djela.
U galeriji Idealni grad bjelinu galerijskog prostora ispunila je s tri morfološki različita rada, dvije instalacije / ambijenta i jednim objektom, odnosno, light-box instalacijom, koji se referiraju na teme atipičnih skulptorskih materijala, značenja svjetlosti unutar ideje trodimenzionalnog rada, problema krhkosti, neizvjesnog trajanja djela u vremenu, ali i ljudske egzistencijalne nesigurnosti.
U skulpturalnoj instalaciji „U nepoznato“ (2010.), umjetnica uvodi temu svjetla i sjene, reflektiranja značenjskog aspekta djela i izvan njegovih fizičkih granica putem sjene na zidu, kao i simbolike ljestvi, koje sugeriraju potrebu ljudskog kretanja za neistraženim, tajnovitim i nepoznatim prostorima i putevima, odnosno, pristup transcendentnim razinama postojanja. Ljestve simboliziraju susret neba i zemlje, motiva koji će se provlačiti u još jednom radu Petre Kovačić, objektu / light-box- u „Udah“ (2015.), gdje se osim delikatnih obrisa ljudskih pluća tematizira spiritualni prelazak preko brda / horizonta, dakle, simboličkih razina materije i onostranog. Sama umjetnica će reći kako „duboki udah i trenutak prije izdaha obećavaju olakšanje i otpuštanje“, a to je iskustvo vezano uz elemente vode i zraka podjednako, dakle, onoga što određuje osnovne parametre našeg postojanja na Zemlji. Skulpturalni ambijent „Krilo kuća“ (2013.) čini nam se poput polutransparentne membrane između dvije dimenzije, odnosno, metaforičke pregrade između intimnog i javnog, unutrašnjeg i vanjskog prostora. Ta skulpturalna intervencija ide za procesom otvaranja novih prostora – što je naglašeno odmakom od plohe – kako bi se u potpunosti izrazila ideja autorice o „ljudskoj težnji za istraživanjem i osvajanjem novih prostora, svjetova, ali i novih spoznajnih poimanja stvarnosti“, izvan sigurnosti vlastita prostora.
Poetične strukture Petre Kovačić lišene su pretencioznosti i tzv. potrošenih metafora, što u današnjem trenutku recikliranja u umjetnosti nije lako postići. Nju evidentno zanimaju ideje transparentnosti, svjetla, lakoće, bestežinskog stanja, što sve upućuje na simboličke razine bijeloga i bjeline, na svijet emotivnog i duhovnog izbavljenja i čistoće, naš egzistencijalni ples na krhkim strunama današnjeg svijeta, ali u konačnici na težnju za balansiranjem i harmonijom svih unutrašnjih razina bića.
Iva Körbler
Petra Kovačić rođena je 8. prosinca 1983. u Splitu, gdje je završila Klasičnu gimnaziju. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na Nastavničkom odsjeku, diplomirala je 2008. godine u kiparskoj klasi prof. Peruška Bogdanića. Svoj umjetnički interes nalazi u polju kiparstva, instalacije i performansa, propitujući odnose likovnog, izvedbenog, interaktivnog i ambijentalnog. Izlagala je na sedam samostalnih i osamnaest skupnih izložbi, a svojim performansima se predstavila na dvanaest festivala i izložbi u Hrvatskoj, Europi i SAD-u (New York i Portland). Sudjelovala je na dvadesetak različitih radionica kiparske i scensko-izvedbene prakse. Autorica je dviju scenografija i jednog javnog rada (Vrsar). Od 2010. radi u Školi za dizajn, grafiku i održivu gradnju u Splitu, a od 2011. asistent je na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Članica je MAPA-e, HDLU-a i HULU-a.
