Ahmet Ümit: Ubojstvo sultana

ubojstvoAutor Ahmet Ümit napisao za tursku i europsku čitalačku publiku vrlo prihvatljivo i zanimljivo književno štivo naslovivši ga Ubojstvo sultana, za kojeg je dobio Nagradu EU za književnost 2012., kojem je istvojetan prjevod na hrvatski s turskog načinio Enver Ibrahimkadić, pa knjiga broji preglednih 600 stranica, urednica joj je Nada Brnardić, Naklada LJEVAK objavila ju je u biblioteci Graham Greene u travanju 2016.

Priča se odvija u Istanbulu, započela je pritom kad profesor povijesti Muštak Serhazin primi telefonski poziv od Nuzhet, žene koja ga je dvadeset godina ranije napustila i otišla živjeti u Chicago. Kad ga ona nakon dva desetljeća nejavljanja ležerno pozove na večeru, kao da su stvari među njima posve normalne, međutim baš tad Muštak doživi snažan emocionalni stres. Muštak pati od iznimnog poremećaja, gubitka kratkotrajnog pamćenja – kad iskusi snažno uzbuđenje događa mu se da na nekoliko sati izgubi pojam o osobnom identitetu i o onomu što je radio ili gdje je bivao. Nakon telefonskog poziva Muštak gubi svijest, a kad ponovno dođe k sebi shvati da se nalazi ispred Nuzhetinog stana. Vrata su otvorena i on ulazi i zatječe Nuzhetin leš. Nuzhet je ubijena otvaračem za pisma na čijoj je dršci tugra sultana Mehmeda Osvajača.

Kao povjesničar s krhkim i kompleksnim psihološkim ustrojem Muštak Serhazin fascinantan je i kao istraživač i kao narator. S referencama na Freudov esej “Dostojevski i ocoubojstvo” i na Tolstojevu Kreutzerovu sonatu ali i na tursku povijest naročito na razdoblje vladavine Mehmeda Osvajača, koji je donio Dekret o bratoubojstvu, stoga zaista možemo kazati da Ümitov roman istražuje koncept ubojstva kao metafore. Glavna tema romana nije toliko identitet ubojice, koliko povijesni i psihološki pritisci koji ljude navode da postanu ubojice. Socijalni, povijesni i psihološki aspekti čine ovaj roman višeslojnim, a jedno od zanimljivih pitanja s kojim se čitatelj suočava je sljedeće: Je li povijest sastavljena od događaja u prošlosti ili od tumačenja koja tim događajima pridaju povjesničari?

Ahmet Ümit, rođen 1960. u Istanbulu, jedan od najuglednijih i najomiljenijih ovodobnih turskih autora, poglavito je poznat po majstorski dočaranoj atmosferi u psihološkim trilerima u kojima na temeljima specifičnog političkog i povijesnog okruženja osjetilno ponire u psihu svojih kompleksnih likova pritom razvijajući fascinantne priče o ubojstvima i političkim intrigama. Za svoje romane i zbirke priča (Magla i noć, Miris snijega, Patasana, Lutka na koncu, Rapsodija o Bejogluu, Pleme, Memento za Istanbul, Ubojstvo sultana i druge) osvojio je brojne književne nagrade, stekavši reputaciju književnika kojeg podjednako poštuju književni kritičari i publika.