Gost Poezije u dvorištu – pjesnik Drago Glamuzina

D glamuzina foto

Poezija u dvorištu. Različiti glasovi jedinstvenog užitka čitanja i pisanja

Program Poezija u dvorištu otvaranje je novoga mjesta govorenja, čitanja i slušanja: riječ je o našem sudjelovanju u onome što je neophodan dio čitateljskog iskustva – užitak u tekstu! Pjesnici i poezija u traženju jedinstvenoga glasa rade na svojoj posebnosti, razlici, ali i žive od onih koji ih okružuju, s kojima dijele zajednički zrak, osjećaj ljepote i prolaznosti vlastitog života. Želja nam je biti u „zoni živoga“, u nepredvidivom prostoru poezije (jezika) koji preživljava vrijeme između nade i trošenja. Zaustavimo se na ovom mjestu, jer nerijetko je lakše govoriti što sve poezija nije nego što ona jest – dok zajedno govorimo, čitamo i slušamo „poeziju u dvorištu“.

D glamuzina fotoGost Poezije u dvorištu – pjesnik Drago Glamuzina

12. travnja (srijeda) 2016. u 19:00 sati
Café u dvorištu, J. Žerjevića 7/II, Zagreb

Drago Glamuzina rođen je u Vrgorcu 1967. godine. Diplomirao je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio kao novinar i redaktor u dnevnom listu Vjesnik te redaktor i zamjenik glavnog urednika u news magazinu Nacional. Od 2003. do 2011. glavni je urednik u izdavačkoj kući Profil, a od 2011. glavni urednik u izdavačkoj kući VBZ. Objavio knjigu pjesama Mesari (Naklada MD, Zagreb, 2001), roman Tri (Profil, Zagreb, 2008), knjigu pjesama Je li to sve (VBZ, Zagreb, 2009), knjigu pjesama s fotografijama Stanka Abadžića Sami u toj šumi (Bibliofil, Zagreb, 2011) te knjigu pjesama Everest (Fraktura, Zagreb, 2016). Za Mesare je dobio Nagradu Vladimir Nazor za knjigu godine i Kvirinovu nagradu za najbolju knjigu pjesama autora do 35 godina. Zbirka pjesama Mesari prevedena je na njemački (Wieser Verlag, Klagenfurt, 2008), makedonski (Makedonska reč, Skopje, 2004) i slovenski jezik (Litera, Maribor, 2001), a u Srbiji je objavljena u Nakladi Profila Beograd (2009). Zbirka Je li to sve objavljena je na makedonskom (Makedonska reč, 2010). Za roman Tri dobio je Nagradu tportala za najbolji roman godine. Osim u Hrvatskoj roman Tri je objavljen u Srbiji (Rende, Beograd, 2009), Makedoniji (Makedonska reč, 2009) i Sloveniji (Beletrina, 2013).

Drago Glamuzina

Everest

ništa novo u mojoj sobi
i dalje se redovito
uništavam, noćima
dan jedva preživim
a onda opet, navečer
dovlačim se do ruba
spuštam roletne kad zajutri
kao da ću time nešto promijeniti
uhvatim se nečega pa ne puštam
pustoši me to krnje zadovoljstvo
da li se Mallory 1924. popeo na vrh
o tome mislim ovih dana
knjige, internet
filmovi, fotografije
stotinu scenarija tog posljednjeg dana
prvi na Everestu?
nek se mozak potrudi, koliko god može!

njegovo tijelo.
zajedno s istraživačima pregledavam njegov leš
pregledavam stvari koje su pronašli nakon 75 godina
pismo neke žene koja mu očito nije supruga
sat bez kazaljki
zaštitne sunčane naočale
koje su mu našli u džepu
pa znamo da je bio mrak
kad je pao.
zašto je sa sobom poveo tog neiskusnog momka
neki kažu da je poginuo zbog ljubavi
ni prvi ni zadnji
lijepi se mladić okliznuo i povukao ga u smrt,
sve to usprkos mnoštvu nježnih pisama
koje je s Tibeta poslao supruzi
obećavajući da će njenu fotografiju
ostaviti na vrhu svijeta
zašto nije odustao, zašto se nije vratio
kad je vidio da je prespor
da je prehladno
i da nema više kisika?
zašto se on dovodio do ruba?
od čega je bježao?
tijekom svih tih godina njegovo su tijelo
iskljucale ptice
ušle su u njega kroz zadnjicu
i izvukle mu svu utrobu
truplo je potpuno prazno
ali leđa su savršeno očuvana
vide se i modrice od konopa
kao i pismo te nepoznate žene
koje je bilo skriveno u unutarnjem džepu
i mi sad, nakon tolikih desetljeća
čitamo te rečenice
koga je zapravo volio
suprugu, tu drugu ženu
dečka kojeg je poveo u smrt?
Everest?
svoju djecu?
sve njih?
i je li to važno nakon svih ovih godina?
zamišljam kako se spušta kroz mrak
(mjesec je te noći izišao tek u 1 sat)
potpuno iscrpljen
nakon što se prvi popeo na vrh svijeta
(jer ja eto vjerujem da je bio gore)
i kako pada
stotinama metara klizi niz liticu
zatim proučavam točku
na kojoj su ga pronašli
pokušavam pogoditi otkud je pao
napipati rub
s kojeg je kliznuo
u moju sobu

 

Popodne sa sinom

Danas sam proveo dan
Sa sinom
Kao nekada
Bili smo na košarci
Pa u kinu
Na kraju sam ga odvezao kući
Parkirao pred zgradu u kojoj sam
Nekad živio
Ali on nije izlazio
Pa smo dugo razgovarali u automobilu
Htio sam ga pitati
Nešto o tome kako izgleda
Taj život
U toj kući
Sada

Ali nisam

 

Mesari

već sam se navikao
da me ta mesarska sjekira
tjera u krevet.
no prije toga želim dočitati
posljednji nastavak Campbellova
stripa o Bacchusu. danas
ima četiri tisuće godina
i umoran je od previše vina i žena.

smuca se po newyorškim krčmama i pripovijeda, za čašu
vina, kako su nekad Grkinje dolazile da ih razvali. i kraljice
i kurve. ponekad pretjera pa izvadi svoj smežurani
kurac i udari njime o stol – kao moj prijatelj Milko –
nakon čega ga obično izbace iz birtije ili pozovu policiju.

otvaram prozor da pustim u kuću jutarnji zrak.
svinjske polovice, spremne za tranširanje,
unose u mesnicu u prizemlju,
da ih razvale.

zatim skuham kavu i probudim Ladu.
kad ode na posao legnem
točno na ono mjesto na kojem
je ona ležala.
još osjećam toplinu njenog tijela
dok čekam da me svlada umor.
da zaboravim na tog starog boga,
njegove žene, mesare.