U ponedjeljak, 4. travnja 2016. godine u prostorijama Studentskog centra u Zagrebu započinje s radom vokalni lab Glas i ništa više pod vodstvom Marte Kolega

Vokalni lab

Lab je namijenjen svima koji su oduvijek htjeli – a možda nisu imali prilike – pustiti svoj glas, otpjevati svoju najdražu pjesmu i pjevati s drugim ljudima

U svom radu kombiniram fokus na tradicijskom glasu, koji traži potoporu u tijelu te rezultira prodornim tonom, upravo onim kojim se može dovikivati s brda na brdo; te na suvremenom pristupu glasu, koji je potraga za mjestom gdje se osoba/glas osjeća najviše “svojim”. Ova dva puta čine se odvojenima, ali se zapravo stalno dodiruju. Kako i zašto, i ja se ponekad pitam. Ali gdje treba njuškati, to mi je jasno. Na svakom satu učit ćemo jednostavne pjesme (gospel, tradicijske, duhovne), koje će nas voditi kroz vokalnu improvizaciju, muzičke igre, zvučne kupke, grupnu interakciju kroz glas i druge zaigrane muzičke akrobacije. Pjevat ćemo pojedinačno i zajedno, jednoglasno i višeglasno.

Jako bih voljela da mi se pridružite u što većem broju, jer sam užasno uzbuđena zbog ove grupe! Broj sudionika nije ograničen. Pretpostavljam da će se na radionicu prijaviti većinom žene pa unaprijed pozivam muškarce da se odupru sramu i suoče s izazovom! (voditeljica, Marta Kolega)

Lab će se održavati svaki ponedjeljak od 19 do 21 sat u prostorijama Studentskog centra u Zagrebu, u suradnji s programom Edukultura SC. Lab započinje s radom u ponedjeljak, 4.4. 2016. Prvi sat je besplatan. Participacija: 200kn/mjesec

Prijavu sa svojim imenom i prezimenom te par rečenica o vlastitoj motivaciji šaljite na e-mail adresu: marta.kolega2008@gmail.com

Post scriptum: O sramu

Na radionici kod ruskog redatelja Sergeija Kovalevicha morala sam otpjevati pjesmu koju sam prethodno pripremila. I stanem ja, otpjevam. Nakon nekoliko minuta on kaže: “Ne znam kako možeš pjevati bez ruku, bez tijela”. Naime, tokom izvedbe nisam se pomaknula, a ruke su mi bile stisnute uz tijelo. Nakon treninga, požalim se redatelju: “Ne koristim ruke jer me je sram.” A on odgovara: “Dobro. Sram te je. Onda moraš birati. Što ti je važnije: pjesma ili sram?” Usjekla mi se te epizoda u srce. Jer, riječ „pjesma“ može se zamijeniti riječima „ljubav“, „sreća“, „ispunjenost“… Je li ti važnija tvoja pjesma ili sram? Ljubav ili sram? Sreća ili sram? Ispunjenost ili sram? Nakon odgovora na to pitanje počinje rad čije je gorivo hrabrost i želja za tvojom istinom. Sergei poručuje: ako želiš pjevati, pjevaj. It’s as simple as that.

Leave a Reply

Your email address will not be published.