Napad na EU zastupnicu – Ima li Marijana Petir pravo reagirati na zločin u Bruxellesu kao kršćanka?

Političarka je hrabro i iskreno progovorila o onome što joj je tog teškog i čudnog jutra njezina života bilo na srcu – a to je Isus Krist koji donosi nadu i svjetlo u svaki mrak. Otajstvo Velikog tjedna bilo je na taj Veliki utorak za sve nas kršćane pojačano dramatičnošću tragedije koja se odigravala pred nama, a Petir je upravo o tome progovorila u svom tweetu

petir

Goran Andrijanić Bitno.net

Bilo je neugodno to promatrati. Neugodno i žalosno

Nakon što je hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir poslala poruku ohrabrenja, ljubavi i kršćanske nade na svom Twitter profilu, reagirajući tako na tragediju terorističkih napada u Bruxellesu, na nju se sa svih strana prosula bujica primitivne i vulgarne mržnje. Razlog? Zapravo samo jedan: Petir se usudila na zlo terorizma reagirati kao kršćanska vjernica. Usudila se, eto, na pokušaje dominacije smrti i grijeha odgovoriti pozivanjem na pobjedu Isusa Krista nad tom smrću i tim grijehom, pobjedu u kojoj kršćani vide trijumf nade nad svakim zlom.

Da, doista je bilo žalosno vidjeti tu prema Petir usmjerenu mržnju koja se iracionalnošću i razornošću morbidno uklopila u ono tužno ozračje koje su svojim zločinom toga jutra stvorili islamistički teroristi. Zanimljiva je to pojava i često se događa: oni isti koji danas tvrde kako suosjećaju s Belgijom i prekrivaju svoje profilne slike zastavom te zemlje, oni koji spremno i bezuvjetno solidariziraju s patnjom izbjeglica iz dalekih zemalja, potpuno zakazuju kao ljudi kada treba pokazati elementarno poštovanje prema nekom iz njihove najbliže okoline, nekome tko ne gleda na svijet kao i oni. Koje je njihovo pravo lice, ono deklarativne ljubavi i solidarnosti prema neimenovanim i dalekim ljudima u potrebi ili ono slijepe mržnje i nerazumijevanja prema nekome s kim žive i dijele sudbinu života u istom društvu? Odgovor na to pitanje prepustimo njima i njihovoj savjesti…

Kako bilo – jedno je iživljavati se na društvenim mrežama nad neistomišljenicima (sociopatološko ponašanje od kojeg nisu imuni niti ‘lijevi’ niti ‘desni’), a sasvim je drugo pisati po mainstream medijima kolumne u kojima se potpuno smiješnim argumentima pokušava pseudoracionalizirati jedna duboka netrpeljivost prema javnim ispovijedima katoličke vjere kakav je bio ovaj Marijane Petir. Ona netrpeljivost koja, treba li uopće napominjati, dominira u većinskom dijelu „sedme sile“ u Hrvatskoj.

Tako se jedan od kolumnista zapitao otkuda Petir pravo da „progovara u ime napadnutih“ kada je napisala „teroristi nas neće zaplašiti“. Imati obraza za takvu vrstu dociranja nekome tko je proveo neizvjesno jutro u napadnutom gradu i to raditi sjedeći ispred zaslona svoga kompjutera na 1000 i nešto kilometara (za sada) sigurne udaljenosti – za to su valjda sposobni samo hrvatski „ugledni opinion makeri“.

O drugim besmislenim argumentima, poput onog da je Petir svojim tweetom „uvrijedila žrtve“ ili da je njezino očitovanje vjere i traženja nade u tragičnom događaju samo „druga verzija terorističkog fundamentalizma“ – ne vrijedi ovdje raspravljati (kao niti o pokušajima apsolutiziranja jedne pravopisne pogreške nastale vjerojatno u žaru trenutka). Među ostalim i zbog toga jer je par komentatora to uspješno napravilo na drugim mjestima.

Zapravo, stvar je jednostavna. Političarka je hrabro i iskreno progovorila o onome što joj je toga teškog i čudnog jutra njezina života bilo na srcu – a to je Isus Krist koji donosi nadu i svjetlo u svaki mrak. Otajstvo Velikog tjedna i Isusove muke bilo je na taj Veliki utorak za sve nas kršćane pojačano dramatičnošću tragedije koja se odigravala pred nama (onaj tko misli da teroristi nisu te simbolike Velikog tjedna bili svjesni, teško griješi), a Petir je upravo o tome progovorila u svom tweetu – kao i o nadi i radosti uskrsnuća koje je pred nama i koje pobjeđuje svaki mrak. I zato je čestitka „Sretan Uskrs“ i da, baš s uskličnikom, imala smisla u tom statusu. I zato je bila ohrabrenje, a ne „provokacija“ ili „uvreda žrtvama“. I to je jednostavno – to.

Naravno, svi imaju pravo nepoznavati temeljne istine kršćanske vjere i potpuno ih ignorirati. Ali, ono na što ipak ne bi trebali imati pravo jest odgovarati destrukcijom i mržnjom na ono što se ne razumije i poznaje. To je upravo ono što rade teroristi.

Marijana Petir je političarka koja je već dugo žrtvom raznih medijskih linčeva, sve od onda kada je principijelno zastupala svoja stajališta o problematici „prava seksualnih manjina“. Osim ove ignorancije koju smo gore spomenuli, to je, zapravo još jedan razlog novih napada na nju, nemojmo se zavaravati. „Tko nas predstavlja u Bruxellesu“ bio je jedan od najčešćih „mudrih“ komentara koji se mogao pročitati na raznim društvenim mrežama. E pa, Marijana Petir u Europskom parlamentu predstavlja one hrvatske građane koji su glasovali za nju, niti manje niti više. Podsjetimo, dobila je 11,4 posto preferencijalnih glasova na listi HDZ-ove koalicije i upravo za nju glasalo je oko 40.000 ljudi. To je nešto što se zove demokracija i čim se svi zajedno priviknemo na njezina pravila i naučimo funkcionirati prema njima – bit će bolje za sve nas.

Zato je možda doista došlo vrijeme da se neki priviknu na činjenicu da u Hrvatskoj postoje političari koji su katolici i koji to nemaju namjeru skrivati, niti to potiskivati u sferu „privatnog“ kako se od njih to uporno traži. Jer katolička vjera nije i ne može biti „privatna“, ona puni smisao pronalazi upravo u svojoj socijalnoj realiziranosti i odnosu prema onima oko nas. Marijana Petir je takva političarka. A uskoro će ih biti sve više i više.

I mi poput Marijane Petir napadnutoj i poniženoj Belgiji, zapravo napadnutoj i poniženoj Europi, želimo – Sretan Uskrs! Želimo im pobjedu nad svakim djelom smrti i grijeha.