Lana Derkač Posvajanje nebaPiše: Davor Šalat

Lana Derkač svestrana je književnica koja piše poeziju, prozu, dramske tekstove i eseje. Nakon što je objavila devet pjesničkih zbirki, tri prozne i jednu dramsku knjigu, prošle godine objelodanjena joj je i prva zbirka eseja pod naslovom Strateg. No, od početka svoje književne karijere Lana se najsnažnije afirmirala na području pjesništva. Njezina je poezija nagrađivana te prevođena na mnoge strane jezike, a objavljene su joj i tri zbirke pjesama na španjolskom, francuskom i arapskom jeziku, i to u Meksiku, Belgiji i Tunisu.

U prvim Laninim zbirkama pjesama devedesetih godina prošlog stoljeća istican je poetski svijet naglašene osobnosti, intime, «mitema nevidljivog». U zadnjih pak nekoliko knjiga ta se snažna osobnost nametnula i izvanknjiževnoj zbilji. Proširila se na sav zamišljiv prostor – od prirode, fenomena globaliziranog svijeta, antičke i suvremene urbane mitologije, virtualnih informatičkih prostora, sve do apokaliptičnih svjetskih kriza, poremećenih društvenih odnosa, neskladnih ljubavi te maštovitih i tjeskobnih nutarnjih svjetova. No, ne radi se tek o tome da je stvarnost «provalila» u pjesnikinjin tekst, da je oskvrnut intimitet zasebnog poetskog prostora. U Laninim tekstovima, upravo obrnuto, spomenuta preobrazbena moć uskovitlava zbiljske činjenice i preslaže ih u poetske likove čiji su jamci mašta, razigrani jezik, tanana introspekcija i simboličke slike emocija.

U njezinoj novoj zbirci Posvajanje neba ipak se događa određena promjena tona, ako već ne i čitave poetike. Agresivna stvarnost znatno je ublažena nanovo zadobivenim intimitetom, bio on prisnost lirskog subjekta sa samim sobom, privatnim interijerom kao produžetkom vlastitosti, ili povezanost sa svojim najbližima, s produhovljenom i očuđenom liričnošću prirode. Interijer, eksterijer, kako glasi naslov jedne pjesme, sada postaje temeljna dvostrukost Lanina pjesničkog koordinatnog sustava. Pjesnikinja neprestano razmjenjuje doslovno za metaforičko i obrnuto, i sve to prelama preko spomenute opreke nutarnjeg i vanjskog. Uistinu, tako se stvara organski poetski svijet u kojem svaka pojedinost vanjskog svijeta, najčešće očuđene prirode, postaje metaforom samog subjekta koji se odražava u svemu. A svako njegovo nutarnje stanje promeće se u općenitiju egzistencijalnu i kozmološku situacija samog svijeta i čovjeka. Takve se pak preobrazbe i isprepletanja odvijaju u umjerenom ritmu pjesme, u pomicanju njezina očišta kroz intimizirane prostore stana, sobe, kuhinje, pogleda kroz prozor, posvajajuće mekoće livade i stabala, očaravajuće ljepote i zagonetnosti snijega. Pred našim očima tako „krajobraz odrasta“ (što očituje baš pjesma naslova Odrastanje krajobraza). Rasprostire se po sve punijem vremenu pjesme, „razmata“ se u potpunosti  iz pjesnikinjina jastva kao razigranog, ponekad elegičnog ili ironičnog demijurga.

Lana Derkač 2Zato je vidljiva zbilja, kao što je to redovito kod Lane Derkač, strukturirana prema neobičnosti njezine imaginacije i senzibilnosti. Ta zbilja u pravom smislu nastane tek kad je pjesnikinja posloži prema vlastitim nutarnjim nalozima. No, Lana više ne doživljava u tolikoj mjeri spomenuti sitnež zbilje, čijoj je agresiji paradoksalno nastojala umaći tako da joj ide u susret. Ona je ponovno počela sa sobom i sa svijetom dubinski komunicirati, i to ne samo oštrim srazovima i vratolomnim supostavljanjem raznih područja života, nego i ispodpovršinskim suglasjem stvari koja se jedna drugoj odazivaju. Lanin je stoga poetski rukopis u zbirci Posvajanje neba  osvježen u odnosu na prethodni joj pjesnički opus. Vladalačke su to pjesme koje s lakoćom pronalaze ono poetsko, preobrazbeno, u srcu svake stvari koliko god ona mogla biti sitna, svakodnevna, priručna.         

Leave a Reply