Tražilo se mjesto više, izvrsno raspoloženi Valentin Inzko ugodno iznenadio nazočne, a oduševljenje izazvala najava donacije za obnovu Saborne crkve i za izgradnju Franjevačkoga studentskog doma u Mostaru
Izložbeni saloni Galerije Aluminij još su jednom bili pretijesni primiti sve posjetitelje. Doslovce se tražilo mjesto više čak i dok su ugodno ozračje s razglasa nježno oplemenjivali stihovi Hercegorčine, pjesnika fra Šimuna Šite Ćorića, kojima je večerašnja svečanost otpočela. Jedinstvenu izložbu starih fotografija, pod imenom Hercegovina – Muzej sjećanja, javnosti su zajednički darovale mostarske galerije Martino i Aluminij, a u povodu skorašnjega izlaska iz tiska dvaju opsežnih monografija o Mostaru i o Hercegovini, upravo u nakladi Martina.
– Ove fotografije jesu sjećanje i pogled unatrag, ali nam trebaju biti nadahnućem, odnosno osnovom izgradnje bolje zajedničke budućnosti – riječi su kojima je, ne krijući oduševljenje viđenim, izložbu otvorio dr. Nevenko Herceg, predsjednik Vlade Hercegovačko-neretvanske županije, koji je zdušno podržao pothvat ostvaraj ovoga postava. Napose ga je ponosnim učinila spoznaja kako je Veleposlanstvo BiH u Velikoj Britaniji iskazalo zanimanje za preseljenje ove izložbe iz Mostara u London.
Posebno iznenađenje okupljenomu mnoštvu zaljubljenika u hercegovačku prošlost svakako je bio dolazak visokoga predstavnika međunarodne zajednice u BiH Valentina Inzka koji se, na spontani poziv organizatora, rado i vrlo emotivno obratio nazočnima.
– Život mogu dati, ali kamen ovaj nikad – parafrazirao je Inzko poznate stihove, živopisno podijelivši s posjetiteljima otvorenja svoje intimne sveze s Hercegovinom, poglavito s Mostarom, za kojega je, u osvrtu na izložene fotografije, kazao kako je u izložbom obuhvaćeno vrijeme bio gradom gospode, topline i ljudskosti, kojega su činili srdačni ljudi i divna zdanja dostojna zapadnoeuropskih gradova, na čiju je zaštitu i obnovu javno pozvao.
Izloženi je postav pomnim dokumentarističkim izborom stotinjak fotografija iz mnoštva tih djelića svjetlosti zaustavljenih u vremenu, njih na tisuće, godinama prikupljanih.
– Plod je ovo tri desetljeća dugoga rada, trideset godina upornosti. Evo, sada javnost može ugodno prošetati osebujnom prošlošću svih urbanih krajeva Hercegovine, počevši od Mostara, potom Trebinja, Gacka, Nevesinja, Bileće, Ljubinja i Ravnoga, preko Stoca, Neuma, Čapljine, Čitluka, Ljubuškoga, Gruda, Posušja i Širokoga Brijega, pa sve do Tomislavgrada, Rame, Konjica i Jablanice – ponosan je vlasnik Galerije Martino Branimir Martinac, koji se zahvalio nekolicini pojedinaca i tvrtki koje su pomogle pripremu i skorašnje izdavanje spomenutih monografija koje poima svojim krunskim projektima.
Rukovoditelj Galerije Aluminij Darko Juka nadahnuto je iščitao ulomke iz davnoga teksta o Hercegovini, kojega je crnogorski književnik Ćamil Sijarić zapisao 1913. godine. Pojasnio je potom kako postav obuhvaća povijesno razdoblje od 1880. do 1980. godine, te kako su na fotografijama zabilježeni ljudi, ulice, trgovi i zdanja, ali i kako su zasvjedočeni bitni povijesni događaji.
– Uglavnom nisu umjetničke, premda je pregršt i onih s visokom umjetničkom vrijednošću, s potpisima Toše Dabca, Ćirila Raiča… No, najvećma su nastale spontano, amaterskim fotoaparatom nekoga Hercegovca ili putnika hercegovačkim podnebljem. Međutim, sve ih povezuje neprocjenjiva dokumentarističko-povijesna vrijednost, bitnost za zajedničko nam pamćenje prošlosti, ne samo kako bismo pamtili, nego kako bismo učili – kazao je Juka, poručivši kako je upravo bremenita hercegovačka prošlost razlogom što brojnih zdanja vrijednih divljenja s izloženih fotografija danas više nema.
Posebnu težinu veličanstvenoj mostarskoj večeri u Galeriji Aluminij dala je završna poruka Branimira Martinca kako će neke od fotografija biti moguće kupiti, te kako će prihod darovati za obnovu Saborne crkve i za izgradnju Franjevačkoga studentskog doma u Mostaru, na mjestu negdanjega Hrvojeva doma.
Izložba ostaje otvorenom za besplatno razgledanje u obadva salona Galerije Aluminij do 18. ožujka, nakon čega će, do 29. ovoga mjeseca, biti reducirana na prostor Salona 1.
