Ljudska mašta i kreativnost nema granice što dokazuje i Zagrepčanka Ljiljana Čačić Krakar
Cijelog je života radila “nešto s rukama”, no kad ju je bolest kralježnice prisilila na invalidsku mirovinu, čini se da su njezina kreativnost i beskrajna mašta dobili krila. Sputana bolnim tegobama, fizički je morala usporiti tempo, ali je zato naoružala “mentalnu” aktivnosti i krenula u akciju. I to dizajniranja stolica kao i restauraciju starih. Poticaj za ovu kreatvnu misiju dobila je još kao mala djevojčica
– Gledala sam svog tatu stolara dok radi. Kako obrađuje drvo, kako iz njega stvara, kako ga restaurira. Danas u Dragonožcu na njegovoj baštini i ja “delam”. Stvaram nove stolice, restauriram stare, dajem svoj maštoviti obol nečemu što su mnogi zaboravili da bi i moglo poslužiti za bilo što – kaže Ljiljana Čačić Krakar, maštovita autorica mnogih iznova “oživljenih” stolica. Od malih nogu imala je, priznaje, sklonosti k umjetničko – kreativnom izražavanju, ali je životni put nikada nije odveo i k formalnom obrazovanju u tom pravcu.
– Nedosanjana mi je želja bila školovati se za umjetnički izričaj, no u vremenu mog odrastanja, a često je slučaj i sada, više se računa vodilo o tome s kojom se školom možeš bolje i kvalitetnije zaposliti pa sam otišla u druge vode. No, kada sam zbog bolesti završila u invalidskoj mirovini, vratila sam se svojoj prvoj ljubavi – umjetničkom izričaju – komentira ova samouka umjetnica sa zagrebačkog Jaruna, koja “krati” umirovljeničke dane upravo maštovitim djelima svojih ruku.
Na posao koji je zahtjevan i dugotrajan pristupa s puno strpljenja, ideja, nesputane mašte i volje, te uz nešto malo manje – alata. Veliku potporu joj pruža suprug koji diljem Zagreba, ali i okolice traži “odslužene” stolice koje će nakon Ljiljanine obrade postati malo remek djelo ručnog rada.
– Nije rijedak slučaj da moj materijal za rad suprug pronađe odbačen uz nekakav kontejner za smeće. Često odlazi na sajam rabljene robe Hrelić i vrati se s nekoliko starih stolica samo za mene. A onda ih ja promatram, razmišljam kakav su “život” prije imale, za što su služile, tko su im bili vlasnici. Nakon toga rađa se ideja, misija i naravno nakon nekoliko tjedana, a nekada i mjeseci, ovisno o mogućnosti za rad i inspiraciji, rađaju se nove stolice – opisuje svoj maštoviti projekt Ljiljana Čačić Krakar.
Novorođene stolice ove samouke umjetnice imaju različite namjene – dobro dođu u svakom uredu za podizanje atmosfere, vrlo su zanimljiv dodatak dnevnim boravcima i blagovaonicama, mogu služiti i kao postolje za knjige ili cvijeće … no gdje god da završe, blistaju novim sjajem nakon što ih Ljiljana Čačić Krakar obradi kroz svoj inovativni pristup, kreativni obol i funkcionalni smisao. zagrebinfo.hr
