Korizmeni susret hrvatskih branitelja i početak inicijative „Dvadeset i četiri sata za Gospodina” u zagrebačkoj katedrali

37166

Molitvom Križnog puta i euharistijskim slavljem koje je u petak 4. ožujka u zagrebačkoj katedrali predvodio zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, obilježen je korizmeni susret hrvatskih branitelja, članova obitelji branitelja, ratnih vojnih invalida, udovica, djece i roditelja poginulih, nestalih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

Time je u zagrebačkoj prvostolnici započela i molitvena inicijativa „Dvadeset i četiri sata za Gospodina”, inicijativa koju je potaknuo papa Franjo kako bi u ovoj Svetoj godini milosrđa sakrament pomirenja ponovno stavio u središte, jer „omogućuje ljudima izravan doticaj s veličinom Božjega milosrđa”. (usp. Lice milosrđa, 17)

Uvodeći u susret i molitvu Križnog puta, biskup Šaško rekao je „da smo u ovogodišnjoj korizmi, u Svetoj godini, pozvani slaviti i snažnije doživjeti iskustvo Božjega milosrđa”. Razmatranja nad postajama Križnoga puta i molitve čitali su hrvatski branitelji i članovi njihovih obitelji. Nakon pobožnosti Križnoga puta uslijedilo je euharistijsko slavlje u kojem je biskup Šaško, osvrćući se na pročitani evanđeoski ulomak koji u središte stavlja dvije zapovijedi ljubavi, istaknuo „da smo i mi po Isusovoj riječi pozvani biti slušatelji iste riječi i zaljubljenici u iste zapovijedi koja obuhvaća sve što Bog od nas očekuje”.

Koliko smo samo puta čuli, tijekom komunizma do danas, da je vjera ‘privatna stvar’, upitao je biskup, te nastavio: „Uistinu, vjerovati se ne može bez osobnoga pristanka, na nečiju zapovijed, ali življena vjera, prihvaćena osobno, uvijek ima društvene posljedice. To se dvoje ne može razdvojiti. Tako je vjera privatna stvar s društvenim, javnim posljedicama. I pokušati je se odreći vodilo bi prema nijekanju sebe samoga”.

U tome je važno primijetiti, rekao je biskup, da se isticanjem da je vjera privatna stvar, gotovo želi zaštititi društvenu zbilju od vjere; kao da bi kršćanstvo bilo opasnost za nekoga; umjesto da se vidi što kršćanska vjera uistinu jest: oplemenjivanje, poštivanje čovjeka, zauzetost za dobro, nesebičnost i stvarni doprinos društvu.

Rekao je da danas živimo u ‘društvu superlativa’, u kojemu svakoga dana osjećamo da se ističe i promiče, stvara i nameće, govori i piše samo o najboljem ili najgorem, o najvećem ili najmanjem, o najljepšem i najružnijem, o najbogatijem i najsiromašnijem.
Društvo superlativa promicano snagom medija, izgubilo je blagdane i slavlja i neobičnosti i divljenja; spomen i nade, izgubilo je okus života, upozorio je biskup.
Zapovijed ljubavi taj okus vraća. I vrijeme korizme nas upućuje na bitno, na redovitost, na naše bližnje, na svakidašnjicu. Tamo treba potražiti smisao. Ne u dalekim zemljama; ne u iznimnim iskustvima, ne u udaljavanju od svojih bližnjih, nego sa svojim bližnjima, rekao je.

Govoreći o Svetoj godini milosrđa, biskup je napomenuo kako „zapovijed ljubavi treba biti vidljiva na pragovima naših crkava i naših domova”. Važno je to reći dok su među nama hrvatski branitelji. Oni su ponajprije znak predanja, spremnosti za žrtvu za druge. Oni su bili milosrđe u vremenima nemilosrđa. Oni to trajno ostaju po djelima koja su učinili braneći nas i domovinu, istaknuo je biskup te je pozvao branitelje da vjeruju Božjoj riječi, i da čuvaju radost i mir u sebi i među sobom.

„To je važno, dok se pitamo kako je uopće moguće ono što se događa domovini i braniteljima. Prošli smo križnim putem i vidjeli kako je to moguće. To nije put očaja, nego istina koja nas čuva u pouzdanju u Gospodina”, zaključio je biskup Šaško.

Nakon euharistijskog slavlja započelo je euharistijsko klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom u okviru molitvene inicijative „Dvadeset i četiri sata za Gospodina”, koje je trajalo do pola noći. U zagrebačkoj katedrali Inicijativa će završiti u subotu 5. ožujka euharistijskim slavljem u 18 sati. ika.hr

Leave a Reply

Your email address will not be published.