Skandali povezani s falsifikatima ruskih klasika tresu art-tržište svake godine. RBTH istražuje umjetnike čija su djela izuzetno popularna kod krivotvoritelja
Ivan Ajvazovskij
Još je tijekom svojeg života ruski marinist bio jako popularan, pa se već u 19. stoljeću pojavila masa morskih krajolika s potpisom ovog ruskog slikara. Većina od njih se pokazala kao originalni radovi majstora.
Osim toga, Ajvazovskij je nevjerojatno puno radio: ni dan-danas stručnjaci nisu sigurni koliki broj slika je naslikao – od 6 do 15 tisuća. Još uvijek ne postoji katalog koji bi tematizirao njegovo stvaralaštvo u cjelini. A sve je to dobra prilika za krivotvoritelje da u čitavom svijetu trguju s ”novim djelima” Ajvazovskog.
Kazimir Malevič
Majstore ruske avangarde – Kazimira Maljeviča, Vasilija Kandinskog itd. – znaju i poštuju u čitavom svijetu. Popularnost privlači i krijumčare.
Posebno zanimanje izazivaju Maljevičevi radovi, koji je, prema aukcijskoj statistici, najskuplji ruski umjentik (u 2008. njegova Suprematistička kompozicija prodana je za 60 milijuna dolara).
Jedan od najvećih skandala dogodio se 2013. Njemačke obavještajne službe otkrile su grupu lopova, koji su se specijalizirali za krivotvorenje avangardnih radova. Tad su dokazali da je prodao 400 krivotvorevina.
Iste godine u Rusiji je uhićen umjetnik Aleksandr Černov i njegova kćerka, koji su uspjeli prodati više od 800 falsifikata. U jednom i u drugom slučaju većina radova pripisana je Maljeviču.
Natalija Gončarova
Ako se o broju falsifikata Maljeviča može samo pretpostavljati, onda su sumnjivi radovi ”avangardne amazonke” Natalije Gončarove prije nekoliko godina bili čak objavljeni u europskim časopisima.
U 2010. izašla je u Velikoj Britaniji knjiga Gončarova Antonyja Partona, a 2011. prvi tom kataloga Natalija Gončarova: Njezino stvaralaštvo između tradicije i suvremenosti Denisea Baxetouxa. Obje knjige su izazvale skandal u Rusiji. Stručnjaci za avangardu iz Tretjakovke i Ruskog muzeja izrazili su ozbiljne sumnje u autentičnost više od polovine slika uključenih u knjigu.
Ivan Šiškin
Ako je Šiškin za Ruse veliki i neponovljivi majstor, onda će europski ljubitelj umjetnosti u njemu vidjeti prosječnog autora düsseldorske škole. Krivotvoritelji su izmislili vrlo jednostavnu shemu: na malenim europskim aukcijama su za 10-20 tisuća eura kupovali radove koji, po stilistici, podsjećaju na Šiškina, uklanjali su potpise europskih slikara, dodavali detalje karakteristične za ruski krajolik i na tržište isporučivali ”novi Šiškinov rad”. Cijena takvog rada iznosila je nekoliko stotina tisuća.
Reprodukcije nekih falsifikata pojavljivale su se čak u katalozima. Recimo, to se dogodilo s krajolikom Norvežanina Sofusa Jacobsena, koji je na aukciji prodan za 13, 7 tisuća eura. Nakon nekog vremena taj rad je bio poznat kao Šiškinova Zimska šuma.
Anatolij Zverev
Alfred Barr, poznati američki povjesničar i prvi direktor muzeja MOMA u New Yroku, uspoređivo je Anatolija Zvereva (1931-1986) s Picassom. Bez obzira što je taj umjetnik imao izložbe u Parizu u Ženevi, u SSSR-u nikad nije bio službeno priznat.
Raznolikost njegovog stila je plodno tlo za krivotvoritelje. Ipak, to jest pomalo apsurdno. Zverev je sam kao umjetnik doprinio pojavi fake-umjetnosti. Kako se prisjećao poznati slikar Dmitrij Plavinskij, umjetnikova žena naslikala je nekoliko desetaka (ako ne stotina) slika s motivom čajnika. Zverev, koji je bio poznat kao veliki ljubitelj čašice, potpisivao je te slike i predavao ih dirigentu Igoru Markeviču. Otad se na europskim i američkim aukcijama prilično često pojavljuju čajnici, koji nemaju ništa s Zverevom. hr.rbth.com
