U Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u četvrtak 3. ožujka 2016. u Zagrebu svekolikoj hrvatskoj javnosti predstavljen je prikladan zbornik Ivan Supek (1915.-2007.)
U povodu 100. obljetnice rođenja koji sadrži dojmljiva izlaganja i zapažene istupe uglednih hrvatskih znanstvenika i teoretičara sa znanstvenog skupa održanog u travnju 2015. u Akademiji prigodom stote godišnjice rođenja ovog poznatog hrvatskog znanstvenika i humanista, koji je od 1991. do 1997. bio i predsjednik HAZU. Knjigu je objavila HAZU u svojoj nakladi u nakladničkom nizu Rasprave i građa za povijest znanosti, Knjiga 15, a priredili i uredili su je akademik Ksenofont Ilakovac i prof. dr. sc. Snježana Paušek Baždar
Ivan Raos
Predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik Zvonko Kusić u uvodnom govoru posjetiteljima u popunjeoj dvorani kazao je kako je akademik Supek bio istinski gigant i velikan hrvatske znanosti, umjetnosti i humanizma. „Bio je polihistor koji je pokrivao toliko velik raspon područja u znanosti, umjetnosti i javnom djelovanju da se čini kao da se radi o više biografija, a ne o jednoj. Bio je među rijetkima iz Hrvatske koji su svojim djelovanjem postigli svjetsku prepoznatljivost, kao i institucije koje je vodio: Institut Ruđer Bošković, Sveučilište u Zagrebu i HAZU“. Pritom je akademik Kusić među najveće zasluge akademika Supeka naročito istaknuo osnutak Instituta Ruđer Bošković 1950. kojeg je u onodobnom poraću pozicionirao kao najznačajniju znanstvenu instituciju u Hrvatskoj, ali i ukazao na zapaženo njegovo rektorsko djelovanje na Sveučilištu u Zagrebu tijekom burne 1971. na kojemu je inicirao sveučilišnu reformu.
Ujedno je akademik Kusić istaknuo kako „Akademiku Supeku kao predsjedniku HAZU možemo zahvaliti otvorenost Akademije javnosti, stoga jer u njegovom mandatu su osnovana brojna znanstvena vijeća koja okupljaju znanstvenike i stručnjake iz cijelog društva, čime se Akademija potvrdila kao referentno mjesto u društvu. Smatrao je da se Akademija mora otvarati i mobilizirati najbolje pojedince u društvu. Također, u njegovo doba osnovan je i Razred za tehničke znanosti“. Akademik Kusić pritom je podsjetio nazočne da je akademik Supek zahvaljujući svom međunarodnom ugledu dao primjeren doprinos međunarodnom priznanju Hrvatske. Kao njegove zasluge spomenuo je i osnutak Interuniverziotetskog centra u Dubrovniku koje je povezano s više od 200 svjetskih sveučilišta. Baš kao i njegovo djelovanje u pagvaškom pokretu koje je iskazivao boreći se za nuklearno razoružanje, sprečavanje proliferacije, čime je u doba Hladnog rata kao odgovoran intelektualac dao doprinos međunarodnom razumijevanju, prevladavanju blokovskih podjela i miru u svijetu. Podsjetio je i na njegov doprinos fizici, na osnutak Zavoda za teorijsku fiziku i dvaju zavoda za povijest i filozofiju znanosti, kao i na osnivanje poslijediplomskog studija iz prirodoslovlja. Istaknuo je i njegov vrjedan književni opus kojeg zapravo čini 19 romana i 22 drame kroz koje je promicao svoje ideje. „Potkraj života kritizirao je globalizam i kao da je predvidio sve krizne situacije koje su nastupile. U svim područjima u kojima je djelovao postigao je vrhunce. Ponosni smo što je akademik Ivan Supek bio naš član i predsjednik“, zaključio je akademik Kusić.
HAZU je obilježila Stotu godišnjicu rođenja svog predsjednika akademika Ivana Supeka (1915. – 2007.) znanstvenim skupom koji je održan u četvrtak 23. travnja 2015.
Naročito o knjizi zapaženo je govorila prof. dr. sc. Snježana Paušek-Baždar kao višegodišnja bliska suradnica akademika Supeka koja se prisjetila mnogih zanimljivih pojedinosti iz njihove bliske i uspješne suradnje. Pritom je dr. sc. Paušek-Baždar istaknula kako je akademik Supek u svom javnom djelovanju prepoznavao probleme u Hrvatskoj i svijetu i upozoravao na njih. „Unatoč tome, nije bio ogorčen čovjek. Volio je ljude i pomagao im pokazujući time istinsko čovjekoljublje, humanizam i mirotvorstvo“, istaknula je prof. dr. sc. Paušek Baždar.
Akademik Ksenofont Ilakovac podsjetio je na mnogobrojne svoje susrete s akademikom Supekom kojem je bio student, asistent i suradnik. „Svojim djelovanjem unaprijedio je prirodoslovlje, povijest i filozofiju znanosti“.
Zapaženi radovi hrvatskih znanstvenika u Zborniku o 100. obljetnici Supekova rođenja
Zbornik se prostire na više od 190 preglednih stranica u kojem nakon uvodnog predgovora i pozdravnog govora akademika Zvonka Kusića kao prvi na listi objavljenih radova ističe se prof. dr. sc. Marijan Šunjić s radom Reforma sveučilišta u Zagrebu 1968.-1972. u kojem ističe kako je reforma bila vrlo bitna za povijest Sveučilišta baš kao i za povijest hrvatskoga školstva i znanosti, makar ju je prekinuo slom Hrvatskog proljeća. Reformu su zapravo omogućili onodobni društveni procesi, poglavito Brijunski plenum 1966., studentska gibanja u svijetu, ali i Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga jezika iz 1967. Problem dezintegracije Sveučilišta do kojeg je došlo nakon što je uvedeno tzv. „samoupravljanje“, zapravo baš tad novi je ustroj predložio Supek kojim bi svi fakulteti u Hrvatskoj činili Hrvatsko sveučilište koje bi imalo kampuse na čelu s prorektorima u pojedinim gradovima. Ipak nakon Supekovih pokušaja reforme Sveučilišta kako u Zagrebu tako i u Hrvatskoj sve do danas problemi su ostali vidljivi, baš kao i naputci za njihovo rješenje.
Opširno o Supeku na više od dvadesetak stranica teksta u zborniku piše akademik Ilakovac, pritom uvelike govori o zaslugama akademika Supeka za osnutak Instituta Ruđer Bošković, i o tomu kakvu je ulogu tad imao taj institut naročito u izobrazbi znanstvenika u Hrvatskoj ali i u susjednim državama. Akademik Ilakovac u svom je osvrtu detaljno govorio o Supekovom protivljenju nuklearnom oružju i Jugoslavenskom nuklearnom programu, jer je bio protivnik svakog nasilja među ljudima a naročito među državama.
Zapaženih dvaesetak stranica u zborniku dobio je prof. dr. sc. Vladimir Knapp koji je vješto pisao o Supekovom sudjelovanju u jugoslavenskom nuklearnom programu, naročito o tomu kad i kako se usprotivio planovima o izgradnji atomske bombe, zbog čega je bio smijenjen s čelnog mjesta u Institutu.
Dojmljiv osvrt na 10-ak stranica napisao je dr. sc. Bojan Marotti u kojem snalažljivo govori o Supekovom odnosu prema pojedinim pravcima u ovodobnoj filozofiji.
Zapažen tekst na dvadesetak stranica je oznanio dr. sc. Stipe Kutleša koji je detaljno progovorio o Supekovim istraživanjima djela Ruđera Boškovića. Ujedno je ukazao na Supekove zasluge pri osnivanju Seminara teoretske fizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, ali i za razvoj poslijediplomskih studija s područja nuklearne fizike.
Zapažen ogled na 10-ak stranica zbornika O Supekovu razumjevanju odnosa između znanostvenog i umjetničkog stvaralaštva napisao je dr. sc. Zdravko Radman, u kojem za Supeka kaže da je bio nasuprot bipolarnosti znanstvenog i umjetničkog, ističući jedinstvo ljudskog stvaralačkog čina. Stoga jer je bio čovjek izvanredne moći sinteze, znao je nevjerojatno brzo procijeniti što je bitno, a što nebitno pa se nije gubio u sitnicama. Mnoge stvari promišljao je unaprijed, za razliku od nas koje stalno nešto zatiče jer smo slabi čak i u promišljanju drugog koraka. Supek je imao intuitivni dar u kojem su se spajali intuicija i emocija i odmah je shvatio značaj i ulogu koju će imati računala.
Sve u svemu eto i na pojedina druga Supekova djela na predstavljanju zbornika podsjetio je recenzent knjige akademik Sibe Mardešić kao što su osnutak časopisa Encyclopaedia Moderna i ustanovljenje Nagrade HAZU koje se redovito dodjeljuju od 1994. za znanstvena i umjetnička dostignuća. „Govorio je da je u prvom redu filozof, a da se fizikom bavi kako bi mogao bolje utemeljiti filozofiju“, rekao je akademik Mardešić.
O Supekovom književnom djelu kao drugi recenzent knjige vješto je progovorio književnik akademik Pavao Pavličić koji je istaknuo njegovu dramu Heretik i ciklus povijesnih romana u kojima se bavio životima hrvatskih humanista Markantuna de Dominisa i Janusa Pannoniusa. Akademik Pavličić zaključno je kazao „Da nije bio bitan kao znanstvenik i društveni djelatnik, Supek bi ostao bitan kao književnik. Njegovo društveno djelovanje dobra je građa za povijesni roman i rado bih čitao roman o Ivanu Supeku“.
