Miranda Legović: VRLI NOVI SVIJET, samostalna izložba

Legovic Miranda 02Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja
subota/sabato, 5. III. 2016. u 19.00 sati

Miranda Legović: VRLI NOVI SVIJET, samostalna izložba

otvorenje/apertura:
subota/sabato, 5. III. 2016. u 19.00 sati, Gradska galerija Fonticus Grožnjan
Kustos projekata: Eugen Borkovsky

VRLI NOVI SVIJET

Suvremeno vrijeme obiluje nelogičnostima. Razum, smisao za sklad, logika i humanost zanemarene su. Uvriježeni načini funkcioniranja Svijeta urušavaju se jedan za drugim. Ta dramatična promjena diskursa zapadne civilizacije događa se običnim ljudima koje je kriza odmakla od sigurnosti i dosadašnjeg standarda života. Ideja gomilanja materijalnih dobara koja označavaju komfor, a koja karakterizira zapadna društvena uređenja i religije, gubi dah. Osvrćemo se službenoj znanosti, ali ona razočarava, prečesto je u službi profita. Takva znanost je dala glavne mehanizme društvenih podjela i nadzora, a nudi sredstva za umirenje, za ublažavanje stresa. Bankarsko-administrativni, socijalno nepravedni sistem divlja. Uvode se jedva prikriveni totalitarizmi, ali ne sustavi uspostavljeni na idejama fašizma i realsocijalizma. Totalitarni sustav danas je prisutan kao neoliberalizam potpomognut vladama i medijima.

Miranda Legović o vremenu koje dijelimo progovara nizom fotografskih radova. U realnom okruženju autorica zapaža i bilježi, često sasvim obične, dokumentarističke sekvence. Ona uzima scene koje prepoznajemo. Tu nalazimo urbane motive, pejzaže, svakodnevnicu, detalje interijera, portrete ljudi ili životinja. Ove svjetlosne bilješke su kasnije spojene u cjelinu i, paralelnim slalomom, ponuđene na ogled. Suvremeni pristup oblikovanju i prezentaciji dozvoljava strategiju kombinacija, varijacija, poigravanja s artefaktima. Tako ova izložba biva sastavljena od različitih energetski označenih bilješki.

Ovaj komentar traži rizik i odgovornost doticanja mnogih područja koje autorica svjesno ili nesvjesno apsolvira kako bi dobila rezultat koji podastire. Očito je da se ne zadovoljava prikazom oblikovnog stanja, već napor usmjeruje ka značenju. Radi se o projektu istraživanja forme i značenja. Autorica nudi niz fotografija koje se mogu doživjeti na dva načina: prema temi, sadržaju pojedine fotografije i prema podastrtim kombinacijama parova. Nalazimo se pred serijom usklađenih diptiha. Radovi pred nama dio su serijala koji može trajati još samo dva “klika” ili slijedi nastavak niza. Poput stilskih vježbi.

Situacije na fotografijama su raznorodne, ali realistične pa jednostavno usvajamo njihovu sliku. Heterogenost zabilježenog usklađena je postupkom komparacije. Tako slika postaje sekundarna, a prisvajamo si značenje i dojam koji nam autorica nudi na dva rada. Ove diptihe spaja logika sukladnosti koju otkrivamo pažljivim zagledanjem. Udvojene vizualizacije rezultiraju zamagljenje predstave o sadržaju pojedinog rada. Pomiču se granice doživljaja između onog što vidimo i onog što iniciraju uparene scene. Svi parovi su sklopljeni prema nekom prikrivenom značenju. Miranda nudi fotografije koje su u ovom obliku prezentacije izgubile svoju realnost. Ona je svjesna da do njih sada vodi novi put, put dešifriranja drugačijeg dojma od sadržaja pojedine fotografije. Upravo taj ponuđeni smisao postaje nova stvarnost koja je podastrta promatraču. On u novu stvarnost može naseliti osobno: svoju memoriju, svoj doživljaj.

Legovic Miranda 05Ciklus traži prepoznavanje, ali odmah potom promišljanje. Pregledavajući ponuđeno, postaje jasno da je uprizorenu svakodnevnicu umjetnica problematizirala u obliku lociranja problema „stanja nacije“ ili „stanja civilizacije“. Ova izložba događa se u intervalu između perioda tzv. zrelog kapitalizma i njegovog raspada. Sagledavanje trenutka rezultira indignacijom. Kad je već sve oduzeto, nudi se još jedino sarkastičan otklon igre. Pripovijedajući kadrovima, autorica otkriva i svoj stav. Bliska je pučkom, osjetljiva za nepravdu i neshvaćanje okoline, prijemčiva za drugačijost i sjetu. Propitivanja o tome predaje svojim likovima/motivima. Umjetnica zapravo naglas, vizualno komentira okruženje. Ona prezire građanske datosti. Često je prisutan sarkastičan otklon. Primjenjujući komparativni likovni postupak, koristi motive koje je bilježila dugi niz godina bavljenja fotografijom. Proces postaje igra. Igra može biti namjerna, spontana, neophodna, ali uvijek svjedoči mijenu. Ona nam često otvara nove vizure i tjera ka hrabrosti poput one koje smo imali u djetinjstvu. Igra nas obuzima kako bismo poznato prepoznali u novom svjetlu. Ove kompozicije igraju se relativiziranjem realnog. Miranda ne želi prikazati stvarnost prenošenjem, već djeluje u registrima doživljaja. Radost igre u dosluhu je s opažajem nesavršene okoline.

Umjetnica održava ravnotežu između sadržaja i spontanosti izvedbe. Niz segmenata uvodi nas u perceptivno stanje iznenađenja: dojmovi iniciraju interes za slijed. Otkrivamo energiju previranja. Pitamo se kada, gdje, zašto i kako se dogodilo. Elementi kroz autoričina promišljanja dobivaju dozu narativnosti. Ali, radovi ne prikazuju, oni komentiraju, ogovaraju nas same. Ovdje je fotografska instalacija oslobođena herojskih, idealnih ili aristokratskih konotacija. Socijalna i memorijska promišljanja podignuta su na razinu znaka. Univerzalnost je postignuta iskrenom neambicioznošću. Alter postmodernizam preoblikuje svijet prema ideji autora koji se usudi kreirati. O načinu, materijalu i sredstvima odlučuje idejni tvorac koji više nije Bog već umjetnik, jedan od nas. Bog izvan nas je umro. Sumnja, dovođenje na upit, postaje način percepcije okoline. Uz edukaciju i prepoznavanje stalnog tijeka i mijene svega oko nas i u nama, odustajemo od poslušnosti uobičajenim pravilima. Tako smo istovremeno buntovnici i kreatori. Autorici je jasno da je sudbina kreativca u suvremenosti određena ne samo njegovom lokacijom već i odlukom da se društveno-politički angažira ili ostane pasivan. Dosadašnje revolucije nisu uspjele ili su izbrisane rovarenjem kapitala, nacionalizama i vjera. No, još se nije dogodila svjetska socijalna revolucija.

Umjetnica problematizira duh trenutka na humoran, ponegdje i rezak način. Sekvence su ujedinjene značenjem, a uklopljene na način da im se uparivanjem mijenja smisao. Autorica ih spaja želeći postići osvješćivanje, edukativnost ili u najmanju ruku upozoravajući smisao. Poruka se skriva u zaključku kako je oblik uvijek isti, a doživljaj može biti različit. Možemo citirati Groysa: „…Inovacija ne operira sa predmetima koji su izvan kulture, već s kulturnim hijerarhijama i vrijednostima. Inovacija nije u tome da na svjetlo dana izađe nešto što je bilo skriveno, već da prevrednujemo vrijednost onoga što smo već vidjeli ili upoznali…“

Eugen Borkovsky, II. 2016.

Legovic Miranda 06Miranda Legović rođena je 1961. godine u Čakovcu. Završila je Školu primijenjene umjetnosti na fotografskom odjelu u Zagrebu 1981. Od završetka škole, profesionalno se bavi fotografijom. Kolektivne izložbe, projekti i žirirane izložbe: Poreč, Brtonigla, Pula, Grožnjan, Novigrad Rijeka, Zagreb, Izola, Kopar, Kranj, Bari, Mallorca, Zenica, Mostar, Sarajevo, Postojna. Samostalne izložbe: Grožnjan, Pazin, Buzet, Poreč, Zagreb, Izola, Trst. Osobni projekt, međunarodna manifestacija » Foto ex tempore « u Novigradu. www.fotoextempore.com Voditelj galerijskog programa Zajednice Talijana Novigrad. Pokretač i predsjednica Udruge fotografa Istre i voditelj niza edukacijskih programa u domeni fotografije.

 

 

 

 

POLIVALENTNI KULTURNI CENTAR GROŽNJAN / CENTRO CULTURALE POLIVALENTE GRISIGNANA

 

GROŽNJAN Grad umjetnika 1965 – 2016 GRISIGNANA Cittá degli artisti