Ljudi se s pravom pitaju, zašto novi ravnatelj HRT-a ne bi bio dokazani stručnjak, umjetnik i demokrata, poput gospodina Željka Barbe, kojega je strašni cenzor Radman brutalno smijenio s funkcije urednika dramskog programa?
Walter William Safar
Zašto ne bi javnom televizijom (HRT) upravljali dokazani profesionalci, a ne uvijek neki profesionalni politički glasnogovornici ili ti „igrači“ političkih kasta?
I ne manje važna pitanja naroda političarima i birokraciji:
Zašto u radnike i umirovljenike gledate kao u neko roblje?
Zašto je vama normalno da umirovljenici preživljavaju s dvije – tri tisuća kuna a vama političarima to nije dovoljno niti za naknadu „za odvojeni život“?…
Plaćeni zastupnički stan nije privilegija, to je pljačka! –
Zašto je vama normalno da radnici krvavo rade na kiši, zimi i užarenom suncuza bijednih 3 tisuće kuna a mnogi niti ne dobiju plaće dok vi političari uredno primate 15000 kuna za rad u toplim uredima i još primate 3000 kuna dodatka kao za „odvojeni život“ ?….
Danas bješe emisija na Radio Sljeme u 10 i 30 na temu zapošljavanja u kojoj je gostovala birokratkinja iz „zavoda za zapošljavanje“. Jedan slušatelj je ogorčenoustvrdio: „Zašto uopće postoji taj zavod i sindikati, kada se ljudi zapošljavaju preko veza u gradskim, županijskim, državnim i inim institucijama a radnici koji su ‘bez veza’ su osuđeni da pristanu na bilo koje bijedne plaćene poslove u eldorado zvanom privatni sektor… Mi u privatnom sektoru, kod raznih todorića, tedeskija, vlahovići i sličnih izrabljivača smo robovi koji mogu samo sanjati o nekakvim kolektivnim ugovorima, i onda se političari i ti birokratski uhljebi kao čude što ljudi idu u zapadne države raditi teške poslove za deset puta veće plaće?… Pa ako treba birati bolje biti dobro plaćeni rob od neplaćenog roba.“
Oni politički i birokratski uhljebi i njihovi tajkunski predatori koji hladno i bešćudno govore da ljudi ne žele raditi u Hrvatskoj neka pogledaju ovaj dirljivi video objavljen na Novoj TV – http://dnevnik.hr/
Ja sam osobno često u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Osijeku… razgovarao sa muškarcima žuljevitih ruku i ženama ispucalih peta od ranojutarnjih trčanja na posao, i mogu reći mirne savjesti da su ti ljudi u svojim životima svoju tvrdu koru kruha zaradili krvavo radeći, i da nisu ostali bez posla zbog lijenosti većne odgovornosti i pohlepe vlasnika poduzeća a koji su dobili jednu kunu kompanije od pripadnika pohlepne političke kaste – kriminalne „pretvorbe“. To je dokaz da nažalost u Hrvatskoj nema niti ‘K’ od kapitalizma već samo mješavina korupcije i političkih muljanja samo ne zdrave tržišne ekonomije.
Oni rijetki pošteni polsovni vizionari koji su iz ničega stvorili svoje kompanije i obrte prije će pošteno platiti radnika nego li kupiit skupocjenu limuzionu, jahtu ili ti dvorac. – Todorićev dvorac pod opsadom aktivista: “Zagreb … – )
Naravno i nažalost pripadnici bogate političke kaste niti da se osvrnu na one na kojima su se i obogatili – narod. Kako su politički moćnici sagradili istarske kuće …
A kako to uspijeva političarima postati sve bogatijima dok narod sve više siromaši opisano je u članku – Medijska izolacija istine.
Zašto pripadnici političkih uhljeba iz nepotrebnog „zavoda za zapošljavanje“ gledaju, poput svojih šefova iz političke kaste, na radnike kao obične robove koji moraju biti sretni što će raditi za bijedne plaće pa i besplatno, kako je to borokrata iz „zavoda za zapošljavanje“ u emisiji „Iz prve ruke“ na Radio-Sljeme hladno rekla: „Pa nisu važne plaće već su važni „uvjeti„ rada?
Ej, da si radila u životu teške fizičke poslove shvatila bi koliko je važna visina plaće. (Imao sam tu čast u svom životu raditi s dokerima u Houstonu, pa u mladosti i u rudniku u Jeffersonu County – Alabama i drugdje, a sve kako bih platio režije, jer od pisanja poezije nisam mogao zaraditi niti za hamburger, stoga mogu osjetiti razočaranje i bol radnika, pa ma gdje se on nalazio u svijetu, kao i vlastitu.
Ta sveta misija umjetnika je timaniti u ljudskim dušama sve one plemenite vrijednosti koje čovjeka čine čovjekom. U Hrvatskoj neki „umjetnici“ našli prosvjedovati protiv ministra dr Hasanbegovića jer im je eto usudio se zavrnuti „pipu“? A šutjeli su dok se bivša ministrica opijala na račun osiromašenog naroda i dijelila novce poreznih obveznika rođačim portalima i udrugama, a zašto su ti „umjetnici“ šutjeli? Jer im je rastrošna ministrica odvila pipu do kraja, koju sada zatvara novi ministar.
Kada bi se ti „umjetnici“ našli na brodvejskim daskama ili Holywood – u glavom bez obzira bi pobjegli nazad u okrilje državnih jasla Hrvatske
Onaj koji je gledao u lice gladi najbolje može opasti siromaštvo, da bi se mogao zvati umjetnikom nisu važne titule već jačina duha, toplina srca i neslomljiva vjera – sve drugo su pusti izgovori netalentiranih ljudi.)
Vratimo se našoj birkratkinji u emsiji Radio-Sljeme. Ta birokratkinja hladno je objasnila svoju „viziju“ zapošljavanja razočaranim slušateljima, “Oni koji su završili fakultete zašto moraju raditi u svojoj struci neka malo rade fizičke poslove, bacaju vreće i kopaju kanale, da se nauče raditi?…“
Toliko o zemlji napretka i humanosti? Zar je država, kao i obitelji studenata, uložila toliko novaca, vremena, i muke u školovanje studenata da bi na kraju radili poslove za koje nije uopće niti potreba osnovna škola? (Neka se ne nađu uvrijeđeni marljivi i časni radnici koji kopaju kanale, bacaju vreće i rade teške časne fizičke poslove…)
Po ovoj birokratkinji Sjeverna Koreja odlično sprovodi zapošljavanje svojeg naroda – svi putovi vode u radničke konc logore. Zar i Hrvatska mora postati jedan konc logor za radništvo? Hrvatskoj je politički eliti i tajkunima, zvanim: jedna kuna, potrebno malo više solidarnosti, suosjećajnosti i ljubavi prema narodu. Poslušajte Hillary Clinton – Two victory speeches, two different messages – ( Bez sretnih ljudi nema niti sretne nacije-nema niti napredna društva. )
Zašto?…Zašto?….Narod pita zašto?…Zašto?….
Ova poruka za političare, birokrate i pohlepne tajkune pisana je iz srca i s vjerom da će je primiti k srcu, jer biti kritičan ne znači da nekoga mrziš, ne daj Bože, već se usrdno nadaš da konačno progleda i reče ne pohlepi. I autor ove poruke nije bezgrešan, već samo čovjek koji u solidarnosti s nemoćnima i poniženima nalazi štap kako bi se digao, jer Bog nas uči: kada pružaš ruku potrebitom i sam sebe uzdižeš. Jer svih nas milosrdno stvori Bog da budemo čovjeku čovjek.
Dobronamjerna poruka za sve političare, političarke, tajkune za jednu kunu, i raznorazne birokratske uhljebe: Pažljivo pročitajte To vječno pitanje: Zašto?
A za sve one velike „zaštitnike domovine i kršćanstva“, koji se boje različitosti, savjet da pročitaju poučan članak: Kako da prestanem vjerovati u dobro? – Akademija Art
1 John 4:7-11Contemporary English Version (CEV)
7 My dear friends, we must love each other. Love comes from God, and when we love each other, it shows that we have been given new life. We are now God’s children, and we know him. 8 God is love, and anyone who doesn’t love others has never known him. 9 God showed his love for us when he sent his only Son into the world to give us life. 10 Real love isn’t our love for God, but his love for us. God sent his Son to be the sacrifice by which our sins are forgiven. 11 Dear friends, since God loved us this much, we must love each other.
{youtube}T4cWkMXrGjo|500|400|0{/youtube}
