Asja Vasiljev: MAPIRANJE STANJA, samostalna izložba

Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja
subota/sabato, 5. III. 2016. u 19.00 sati

otvorenje/apertura:
subota/sabato, 5. III. 2016. u 19.00 sati, Gradska galerija Fonticus Grožnjan
Kustos projekata: Eugen Borkovsky

MAPIRANJE STANJA
Pogled na Zemlju iz visina, iz svemira, pokazuje samo prirodne razdiobe teritorija. Tu su kontinenti, pustinje, planine, šume i velika gradska područja. Ne vide se razlike među ljudima, ni ideološke, ni religijske, nacionalne ili rasne.

Asja Vasiljev nastavlja istraživanje situacija i stanja odnosa pojedinca i/ili grupe u suvremenom okruženju. Ona oblikuje objekte u prostoru, što odaje skulptorski pristup i edukaciju autorice. Prezirući artificijelnost umjetničkog jezika, autorica ga izvrgava neuobičajenom gradbenom materijalu. Poigravanje s nađenim/izabranim materijalom izazov je za autoricu koja poštuje materijal i ne sakriva mu bit, unatoč tome što, vođena nakanom davanja novog smisla, drastično mijenja standard doživljaja. Ovu izložbu predstavljam kao konceptualni projekt jer se elementi nadograđuju u vremenu. Pred nama je razvoj misli, od doživljene realnosti, preko nadrealističkih objekata, do postizanja nivoa simbola. Osmišljeno je oblikovanje prostora „Bijele kocke“, kao poligona za predstavljanje, a ujedno i za percepciju promišljanja. U galeriji nalazimo objekte/instalacije. Tu su plošne površine koje parceliziraju prostor. One su naseljene bićima, figurama ljudskih likova.

Inicijalni pokretač oblikovanja Asje Vasiljev uvijek je osjećaj. Autoricu zapravo ne zanima ambijent kao takav, oblik motiva ili položaj. Motiv joj je potreban kao polazište, kao bojno polje na kojem može izgovoriti intimno. Ovu seriju možemo doživjeti kao mogući dnevnik. Umjetnica intenzivno doživljava svijet koji ju okružuje i to nam želi prenijeti. Poput nekog kaleidoskopa u napetoj atmosferi potrebe za izgovorom osobnog stanja.

U galeriji nas dočekuju plošni prostori naseljeni ljudolikim bićima. Promatraču je omogućen pristup unutar segmenata. Nakupine oblika/ideja nanizane su promišljeno. Zaustavljene na putu od dosjetke ka znakovitosti, uznemirujuće su. Svaka promjena bilo kojeg elementa izazvat će promjenu cijelog sustava. Asja gradi prostore s perspektivnim i smislenim otklonima od očekivanog. Nismo sigurni radi li se o interijeru, eksterijeru ili smo se našli među kulisama. Serioznost prikazanog ponuda je za propitivanje identiteta i socijalnih odnosa. Umjetnica je svjesna da vrijeme u kojem živimo zadaje okvire. U nekima od njih ne želimo sudjelovati.
Uočavamo nesklad između osobnog saznanja i uvriježenog.

Bespomoćnost koja iz toga proizlazi uvodi povlačenje, izolaciju, okreće nas prema sebi samima i propitivanju položaja unutar datosti trenutka.

Autorica koristi niz. Nakon jednog, ona oblikuje drugi objekt nudeći drugačije odnose. Često su u kontekstualnom neskladu, što animira percepciju promatrača.

Asja ujedinjuje ponavljanje obrade motiva s novim doživljajem. Rezultat je također nov, ali opet snažan. Umjetnica niže prikaze tijela koja su ponekad ne-sama. No, unutar formata, tijela ostaju osamljena bez obzira jesu li blizu ili dalje od nekog drugog plošnog staništa. Uostalom, kao i u životu, samoća zapravo ostaje jedina konstanta koja nas prati. Prikazana stanja nekih od stanovnika ovih prostora, kao da progovaraju o utonuću u stanje alijenacije, potpunog otuđenja pojedinca od društva kojim je okružen.

Ugrađene, odvojene u zidove, ove figure su šutljive, zbunjene. Kao da ne mogu vjerovati da su uslijed globalizacije granice sve zatvorenije – da su unatoč bržim automobilima i avionima ljudi osuđeni na samovanje. Da se umjesto ljubavi, praštanja, emocija nude pravila, zakoni, norme ponašanja. Da se razvojem demokracije prava sužuju. Ova izložba događa se u intervalu između perioda zrelog kapitalizma i njegovog raspada. Pad Berlinskog zida, kojeg smo slavili, nije povijesni kraj zidova.

Oni se i dalje stvaraju i vode globalno društvo u nove podjele unatoč proklamiranju raznolikosti kao vrijednosti. Svjedoci smo razmaha kulturnog imperijalizma. Kontinuitet „kulture zidova“ je i naša sudbina, iako smo ponosni na tzv. napredno XXI. stoljeće. Čini se da suvremenost odlikuje nesigurniji svijet. Tako pitanje osobnog ili kulturnog identiteta postaje značajno socijalno pitanje. Imperijalizam je vješto uklopljen u pojam globalizacije. Njegovo rušenje mora imati uklopljenu ideju anuliranja kulture zidova.

Identitet je pitanje slobode pojedinca. Često ga se definira istovremeno kao društveni konstrukt i individualan osjećaj. To je ono po čemu sami sebe prepoznajemo i ono po čemu nas drugi prepoznaju. Identitet je u značajnoj mjeri determiniran društvenim okruženjem pa ga se može označiti pojmom promjenljive socijalne kategorije. Pitanje identiteta traži od nas odluku. Moramo se poistovjetiti s nekom grupom, tuđim uvjerenjima, primiriti svoju kreativnost i presvući se u uobičajeno za tu određenu grupu. Mnogo je lakše biti u krdu, nego samostalan ili poseban. Teško se prihvaća činjenica da se identitet mora sagledati kao proces, a ne statična zbirka jasno određenih elemenata.

Ukoliko promijenimo diskurs, mijenja se i dojam. Ove naseljene plošne formacije kao da zaustavljaju tijek određivanjem prostora. Spoznali smo da je vrijeme nesiguran faktor za procjenu tijeka, dodali smo mu prostor. Prostor i vrijeme sada su jedna cjelina (prostor-vrijeme) kojom, poput metra, čija dužina ima i nedefiniranu debljinu, odmjeravamo realnost. Nakon što nam je Newton pokazao izračune gabarita naše bliske okoline tako nam kvanti, fraktali i bozoni otkrivaju uzročno-posljedičnu uvjetovanost mnogo sofisticiranijeg prostora od onog koji možemo zahvatiti danas mjerljivim osjetilima. Asja Vasiljev sluti. Nižući silhuete tijela, poštujući sumnju, istražuje ambivalentnost motiva. Figure su depersonalizirane, ali prepoznajemo stav autorice. Ona kao da nam želi kazati da je tijelo podložno promjenama ali i da gestom izgovara stanje.

Kompozicije pred nama nose u sebi odjeke underground pokreta, pop kulture. Objekt nastao od izolacijskog građevinskog materijala, u interpretaciji Asje Vasiljev, dobiva sociološku notu značajniju od značenja kad je materijal bio nov i neoznačen posebnošću. Alter postmodernizam opominje i preoblikuje svijet prema ideji autora koji se usudi promišljati. Problematiziranje okruženja postaje način percepcije. Ovi radovi osciliraju između doživljenog i fikcije. Akteri su zadubljeni u svoju trenutnu poziciju: osobna važnost, nesigurnost, možda očekivanje ili nadmoć. Kao u stripu nižu se sekvence. Teatarski, Asja ih predstavlja u trenucima zapleta, prije vrhunca, a daleko od raspleta.

Ovaj projekt urbano je i socijalno obilježen. Nesklad između dojma sigurnosti koji nam daje osobni kutak i energije nakupina drugih osobnih kutaka očit je. Radove na ovoj izložbi možemo doživjeti kao ideogramske napukline bjeline galerijskih zidova. Autorica ih ne komentira. Samo ih nabraja. Jedino je sintaksa postava oblikovala dojmove koji ostaju nakon prolaska prostorima. Koristeći obično, priču pretvara u metaforu. Radovi ostavljaju ponešto gorčine s obzirom na realitete okruženja, no bez patetičnog iskaza. Iako snažno izraženo u premisi, angažirano polazište nije prenaglašeno. Skulpturalni elementi diktiraju kretanje posjetitelja i utječu na doživljaj. Na upitu je transparentnost zidova u koje se pokušavamo sakriti. Ovo su zapravo portreti nas samih, otuđenih pojedinaca. Naša osamljenost dobiva zrcalnu sliku. Kao što smo zagadili prirodu, tako smo zagadili i međusobnu komunikaciju. Promatrač se mora sam odlučiti što doživljava gledajući ove radove: doživljava li predmet ili događaj. Nameće se pitanje: Jesu li bića koja su još u grupi tek u trenucima prije osame? Ili su osamljena bića tek na neko vrijeme u izolaciji? Je li samoća izabrana i željena ili je nametnuta?

Eugen Borkovsky, II. 2016.

Asja Vasiljev, rođena je 6. VI. 1976. godine u Beogradu. Odrasla u Oprtlju u Istri. Diplomirala FPUD, odsjek vajarstvo u Beogradu. Objavila nekoliko autorskih slikovnica. Izlagala na nekoliko kolektivnih i samostalnih izložbi: Beograd, Gornji Milanovac (SRB), Bratislavi (SK) i Grožnjan, Sinj (HR). Član je ULUPUDSa. Ima status slobodnog umjetnika.

POLIVALENTNI KULTURNI CENTAR GROŽNJAN / CENTRO CULTURALE POLIVALENTE GRISIGNANA

GROŽNJAN Grad umjetnika 1965 – 2016 GRISIGNANA Cittá degli artisti