U organizaciji Društva za očuvanje kulturne baštine Kaštela Bijaći, u subotu, 27. veljače 2016. g. u 18 sati u župnoj crkvi Sv. Jurja m. u Kaštel Sućurcu održano je predstavljanje „Zbornika dr. Ante Alfirevića (1875. – 1945)”

Zbornik Alfirević1

Nakon što je brojne posjetitelje pozdravio Milivoj Bratinčević, potpredsjednik Društva Bijaći, i nakon nastupa župnog zbora crkve sv. Jurja m., nazočnima se obratio predsjednik Bijaća, Tonći Burić, koji je u kratkom govoru istaknuo kako su oni kao Društvo veoma zadovoljni što su nakon godinu dana od otkrivanja spomen ploče u čast 70. obljetnice smrti i 140. godina rođenja (dr. Ante Alfirević, 26. siječnja 1875. – 17. siječnja, 1945.) i održavanja Okruglog stola stola, u sklopu kojega je predstavljen don Antin duhovni, književni i filozofski opus – uspjeli tiskati zbornik radova o liku i djelu dr. don Ante Alfirevića.

-Dobro je da nas emocije u svezi naše prošlosti drže i da nas te emocije pokreću. Moje prve asocijacije na spomen Kaštel Sućurca su: darovnica kneza Trpimira, čiji se prijepis čuva u sućuračkoj župi i stara srušena sućuračka crkva, koja je porušena u kobnom bombardiranju saveznika 05.12.1943. uz skoro stotinu poginulih mještana. Možete biti ponosni što se prijepis tako važnog i vrijednog dokumenta hrvatske državnosti čuva u vašoj župi, jer on svjedoči o hrvatskoj vjekovnoj borbi za nacionalni opstanak. A kako naša borba za opstanak i identitet stalno traje, govori i činjenica da su brojne sućuračke žrtve nekoliko desetaka godina kasnije pripisane žrtvama nastradalim u Jasenovcu. Upravo u tome se vidi borba emocija, odnosno stalna borba našega hrvatskog težaka za opstanak. Treća poveznica s Kaštel Sućurcem je upravo don Ante Alfirević, jer je riječ o svećeniku koji je kao velikan crkve ostavio svoj trag. Čestitam Društvu Bijaći i svima ostalima koji se trude sačuvati sjećanje na važne činjenice iz prošlosti Kaštel Sućurca, jer nam je memorija jedina garancija – uz demografiju – opstanka hrvatske države. – istaknuo je u kratkom pozdravnom govoru prof. dr. sc. Josip Dukić.

– Iako je godinama bio prešućivan i zaboravljen, napokon je došlo vrijeme da dr. don Ante Alfirević postane predmetom interesa povjesničara i istraživača različitih profila, od politike, kulture, društvenih djelatnosti, književnosti i primjer gorljiva svećenika i domoljuba. – istaknuo je prof. dr. sc. Marijan Steiner prije samog predstavljanja Zbornika.

Predstavljači Zbornika prof. dr. sc. Josip Dukić i prof. dr. sc. Marijan Steiner govorili su o radovima autora koji su u zborniku našli svoje mjesto: prof. dr. don Slavko Kovačić (Dr. Ante Alfirević, odgojitelj, vjeroučitelj i vođa katoličkog pokreta do stupanja u Družbu Isusovu), prof. dr. sc. Božidar Nagy (Dr. Ante Alfirević i bl. Ivan Merz); prof. dr. sc. Ivan Šestak (Dr. Ante Alfirević kao urednik isusovačkoga časopisa Život – Idejna prosudba), Eva Šibl, mag. fil. (Dr. Ante Alfirević: ‘Kroz trnje ovoga svijeta’ – svjetonazori u romanu), Želimir Bašić i Lordan Ljubenkov – (Dr. Ante Alfirević, svećenici i zadrugarstvo) i dr. sc. Tonči Burić – (Dr. Ante Alfirević i arheologija).

Kulturno događanje su svojim nastupom zaključili pjevači zbora Sv. Cecilije iz Kistanja, otpjevavši nekoliko crkvenih pjesama.

O don Anti Alfireviću

Anton Ante Alfirević rođen je 26. siječnja 1875. g. u Kaštel Sućurcu od majke Andrice Jerkunicei oca Grge Alfirevića, težaka. Pučku školu pohađao je u svom rodnom mjestu, a nakon toga školovanje nastavlja u Splitu gdje 1894. g. maturira na ‘c. k. velikoj gimnaziji’. Na rimskom kolegiju Germanicum 1902. je stekao doktorat iz filozofije i teologije.
Godine 1901. zaređen je za svećenika, a od 1902. je duhovnik u biskupskom sjemeništu u Splitu. Od 1903. do 1919. bio je kateheta i profesor na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Splitu.

Godine 1919. ulazi u isusovački red i prelazi u Zagreb. Tu je od 1929. do 1936. bio superior isusovačke rezidencije. Prelazi u Sarajevo 1937. gdje je bio profesor na Vrhbosanskoj bogosloviji do 1941., da bi potom prešao opet u Zagreb, gdje je do 1944. bio rektor Nadbiskupskog sjemeništa i ravnatelj Nadbiskupske klasične gimnazije. Umro je u Zagrebu 17. siječnja 1945. g.

Potaknuo je, osnovao i uređivao nekoliko časopisa filozofsko-teološkog profila: ‘Hrvatska straža’, ‘Dan’, ‘Život’. Istaknuo se i svojim književnim i prevoditeljskim radom. Osim niza članaka i rasprava napisao je i roman ‘Kroz trnje ovoga svijeta’ (1904./05.), te više knjiga, kao što su, npr. ‘Odakle živuća bića’ (1904.), ‘Euharistijski kongres’ (1923.), ‘Svetost crkve u 20. vijeku’ (1929.), ‘Sv. Ćiril i Metoda, slavenski apostoli’ (1935.), ‘Bliže k Bogu’ (1938.) itd. Svojim brojnim člancima surađivao je i u drugim časopisima: Prosvjeti, Katoličkom listu, Vrhbosni, Kršćanskoj školi i dr. Raspon tema kojima se bavio je bio iznimno širok: književnost, teologija, filozofija, moral, psihologija, arheologija, školstvo, politika – na tom planu je dosljedno zastupao pravaške ideje – ples, mediji, katolički tisak i dr.

Jedan je od uglednih prvaka Hrvatskoga katoličkog pokreta, u kojemu je aktivno organizirao i različite vjerske manifestacije: ‘Ðački sastanak u Splitu’ 1906. i Euharistijski kongres u Dubrovniku 1937. Istaknuo se i na gospodarsko-socijalnom planu, kao osnivač Hrvatske štedione i Zadružne sveze Dalmacije.

Zbornik Alfirević4

Leave a Reply

Your email address will not be published.