Jučer se u rasprodanom Domu sportova još jednom dogodila ljubav; ljubav između Nene i publike koja je sve pjesme cijelih tri i pol’ sata koliko je trajao koncert jednostavnog naziva Neno Belan & Fiumens ‘Ljubav i Moda – 30 godina’ pjevala od prvog do zadnjeg takta

neno belan fiumens03Ljubav kojoj su posvjedočili i Nenini mnogobrojni gosti: Mediteranski orkestar koji uz Fiumense čine gudački kvartet Prelude, Surka Beat Box, Josipa Lisac, Zorica Kondža, Maja Posavec, klapa More, klarinetist Vlade Matulić iz benda Kopito te dječji zbor iz Šibenika s kojim je Belan radio na mjuziklu “Matilda” uz glumca Damira Lončara koji je na pozornicu izašao u kostimu stroge učiteljice Mrge koju glumi i u mjuziklu.

Belan je ovim koncertom proslavio tri obljetnice – 30 godina svoje karijere, 30 godina od svog prvog albuma u karijeri “Ljubav i moda” i 30 godina od svog prvog koncerta u legendarnom Kulušiću s Đavolima koji je izlaskom tog albuma ujedno označio i početak njegove profesionalne glazbene karijere koja traje i danas.

Koncert je vodio Mario Petreković koji je ujedno bio i njegova najslabija karika. Pomalo iritantno i nepripremljeno (držeći u ruci bijeli A4 papir) ‘brinuo’ se da publici ne bude dosadno u pauzama između tri čina koncerta (i promjene ‘outfita’ benda).

Prvi se bazirao na nostalgičnoj izvedbi ploče Đavola “Ljubav i moda”, drugi je bio ‘unplugged’ varijanta s Mediteranskim orkestrom koji uz Fiumense čine gudački kvartet Prelude, Surka Beat Box i udaraljke, dvije mandoline, dodatna gitara i solo violina, a treći je publici donio električnu svirku i feštu uz najveće hitove Belana i Fiumensa.

Prvi dio koncerta pratile su retro vizualizacije na velikom video zidu koje su uključivale stare spotove Đavola, Audrey Hepburn, surfere, plesnjake, fotke s prvog koncerta Đavola održanog u Kulušiću i svega onoga što vežemo uz taj divan i nikad prežaljen period i osjećaj ’80-ih. Upravo me tijekom tog prvog čina prijateljica pitala: “Kaj misliš, je l’ ima na koncertu ekipe koja je bila na tom koncertu?” Nakon jednominutnog osvrtanja oko sebe i pogleda s prepunog partera na jednako pune tribine nekako sam skoro sa 100 postotnom sigurnošću odgovorila: “Da, sigurno!”.

I upravo u tome leži najveće blago Nene Belana – u publici koja je sastavljena od mladih do starijih preko punkera, alternativaca, šminkera i recimo prijateljice i mene koje slušamo elektronsku glazbu. Upravo je to u svome obraćanju publici i svojoj čestitci Neni Belanu istaknula i Zorica Kondža s kojom je Neno otpjevao duet “Do posljednjeg daha” u trećem dijelu koncerta.

Uz Zoricu, Neno je s Majom Posavec izveo aktualan hit “Tvoj glas” dok je s Josipom, na sveopće oduševljenje, otpjevao jednu od najdražih mi pjesama “Vino noći”. O toj izvedbi nema se što drugo reći osim: trebali ste biti tamo! Uz Nenu, pjesme su najavljivali i članovi benda koji su tom prilikom s publikom podijelili i neke od uspomena koje ih uz pojedinu pjesmu vežu.

Tako je Neno cijelo vrijeme micao fokus sa sebe i u maniri velikog glazbenika pozornicu nesebično dijelio. Pažnje je očito falilo saksofonistu Jakši Jordesu koji je cijelo vrijeme hodao po rubu iritantnosti, ali srećom taj rub (za razliku od Petrekovića) nije prešao od čega ga je spasio instrument kojim, ruku na srce, barata i više nego dobro.

neno belan fiumensTreći čin bio je najenergičniji; Surka je briljirao na kongama i mikrofonu, dvorana je s Nenom pjevala još jače, a Neno je odao počast i Dini Dvorniku koji nas je s video zida ‘gledao’ tijekom izvođenja pjesme “Ella E”. Uz to bubnjar Leo Rumora otpjevao je Massima, a Neno i ekipa na bis su izlazili čak dva puta.

Tako je ovaj tro i pol satni spektakl završio već poznatom ‘a capella’ izvedbom svih članova Fiumensa (uz Surku koji im je ritam davao beatboxajući) i “Dugim toplim ljetom” koje već tradicionalno ostavlja za kraj. Iako nije otpjevao “Ivonu” bio je ovo koncert s velikim K koji je sve u Domu sportova ispunio pozitivnom energijom i na lica nam stavio osmijeh (s jednako velikom O)!

Ne možemo ne spomenuti i ljude ‘iza scene’ koji su ovaj glazbeno-scenski spektakl i osmislili; režiju potpisuje Nina Kleflin, za vizualni identitet koncerta i nostalgične video projekcije zaslužan je Ivan Faktor, nagrađivani video umjetnik iz Osijeka kojemu su djela trenutno izložena u MSU, a izlaže i u Berlinu te drugim europskim kulturnim središtima, dok je za ozvučenje brinuo Vinko Perinić.

Cijeloj ekipi još jednom čestitamo na odlično obavljenom poslu u kojem nismo bili zakinuti ni za zvučni niti za vizualni spektakl. muzika