Digitalne vještine za budućnost

Učenici, nastavnici i gospodarstvenici smatraju kako se postojeći obrazovni model treba mijenjati u smjeru koji prati razvoj novih tehnologija, zaključeno je na skupu u organizaciji Prijatelja Europe i Googlea na kojoj je predstavljeno istraživanje o digitalnom opismenjavanju u obrazovnim sustavima

Friends of Europe

Prema istraživanju koje je proveo The Economist’s Intelligence Unit (EUI) manje od pola mlađih od 25 smatra da ih obrazovni sustav uči ono što im treba za uspjeh, dok 51% poduzetnika misli da nedostatak potrebnih vještina sputava njihovo poslovanje

Poduzetnici smatraju da trebaju ljude koji znaju rješavati probleme, dobro surađuju u timovima i imaju komunikacijske vještine, a oni mlađi od 25 predviđaju da će im u budućnosti trebati više digitalne pismenosti, kreativnosti i poduzetničkog znanja. No 49% profesora tvrdi kako nemaju vremena ubaciti “vještine za 21. stoljeće” u svoja predavanja zbog rigidnog kurikuluma. Trećina njih smatra kako im za to nedostaje i potrebna obuka.

Istraživanje EUI-a koje je vodila Irene Mia ukazuje na činjenicu da se obrazovni sustavi ne mogu nositi s tempom tehnoloških promjena. “Vrijeme je da omogućimo razvoj vještina koje će se nositi s budućim izazovima umjesto da daju odgovore stare 20 godina”, rekla je na konferenciji Digital Skills for the Future koja se održala krajem prošle godine u Bruxellesu u organizaciji “think tanka” Prijatelji Europe i Googlea.

Digitalne vještine

Mladi ispitanici su u pravu kada daju prvenstvo digitalnoj pismenosti jer informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT) stvaraju oko 150 tisuća poslova svake godine, ocijenjeno je na konferenciji. Unatoč činjenici da je u Europi trenutno nezaposleno 22 milijuna ljudi, od kojih je 4,5 milijuna mlađe od 25 godina, poslodavci ne mogu pronaći zaposlenike s vještinama koje traže. Europska komisija prognozira da će u tim tehnologijama do 2020. biti skoro milijun nepopunjenih radnih mjesta.

Zbog toga je većina država članica EU-a uvela učenje računalnog programiranja u svoje školske kurikulume jer su ministarstva obrazovanja shvatila da su računalne vještine ključne za razvoj “vještina 21. stoljeća”.

Prema Eurofoundu, agenciji EU koja se bavi uvjetima rada, računalno programiranje je jedno od najbrže rastućih područja ICT-a i u njemu se otvaraju mnogi dobro plaćeni poslovi. Rene Tristan Lydiksem, izvršni direktor zaklade LEGO Education Europe, smatra da se škole na to trebaju pripremiti. “Vjerujem da se šestogodišnjake treba učiti kako da kodiraju algoritam”, rekao je Lydiksen i dodao kako treba potaknuti profesore da “poučavaju teže stvari, poput kodiranja”.

S njegovim komentarima složio se David Minne, šef ICT-a u jednoj belgijskoj osnovnoj školi u kojoj učenici šestog razreda koriste chat i video konferencije kako bi radili na zajedničkim projektima, a učenici mlađi od njih programiraju uz pomoć besplatne online platforme Scratch na kojoj mogu stvarati interaktivne priče, igrice i animacije.

No nisu samo škole mjesta na kojima se uči. Učenici i sami usvajaju znanja koja im trebaju. Prema istraživanju EIU-a, samo 58% onih između 18 i 25 godina smatra da ih obrazovne ustanove uče digitalnoj pismenosti, no čak 80% misli da je posjeduju. “Čak i ako obrazovanje ne uči vještine koje su potrebne, učenici ih dobivaju iz drugih izvora”, rekla je Irene Mia.

Konačno, radi se i o obrazovanju učitelja kojima je često nemoguće pratiti brzinu promjena. 85% njih smatra kako je tehnološki napredak promijenio način na koje drže predavanja, a 58% misli kako učenici bolje shvaćaju tehnologiju od njih.

“Želimo osigurati da i učitelji znaju kako koristiti ove stvari” rekla je Liz Sproat, Googleova direktorica obrazovanja za Europu, Bliski Istok i Afriku, o Googleovim aplikacijama i uređajima za učionice. David Minne smatra to prioritetom. “Kad hodam po školama vidim neke profesore kako cijeli dan rade s tehnologijama, dok u učionici da netko cijeli dan piše po papiru”, rekla je.

“Učenici bi trebali dobiti jednako obrazovanje – svi profesori bi trebali koristiti tehnologiju za razvoj vještina u svojim učionicama”, rekao je Minne.

Privatni sektor također razmišlja kako da poboljša digitalnu pismenost. Sproat iz Googlea ukazala je kako je njena tvrtka izdvojila oko 3,5 milijuna eura kako bi financirali računalnu znanost. Ako možemo u ljudima razviti prave vještine i pomoći im da ih tehnologija osnaži, oni mogu činiti nevjerojatne stvari”, rekla je i dodala kako “imamo šansu stvoriti inkluzivnu budućnost”.

Dokaz njezine tvrdnje su tri mlada finalista Google Science Faira koji su na konferenciji predstavili svoje projekte koji bi jednog dana mogli promijeniti svijet: Krtin Nithiyanandami iz Ujedinjenog Kraljevstva izradio je molekularnog trojanskog konja koji se može koristiti kao metoda za ranu dijagnozu Alzheimerove bolesti, Laura Steponavičiute iz Litve je eksperimentirala s utjecajima nanočestica na prirodu, a Matthew Reedl iz Ujedinjenog Kraljevstva razvija jeftin, lagan, open-source satelit koji će biti besplatan i dostupan svakome na korištenje i daljnji razvoj.

Promjena načina razmišljanja učitelja

Osim digitalne pismenosti, postoji velika potreba za razvijanjem vještina rješavanja problema, timskog rada i komunikacije. Wojcicki smatra da je razlog za to što učenici danas nemaju potrebne vještine i što im je rijetko dana prilika da razmišljaju sami. “Najteže od svega im je dolaženje do ideja zato što su naviknuti da im se cijelo vrijeme govori što da rade”, rekla je. “Žele da im kažem što da učine kako bi dobili najbolju ocjenu”, dodala je.

Lydiksen iz Lega stavio je naglasak na “učenje putem zabave, koje pomaže bržem usvajanju gradiva“.

Ne treba se skrivati iza tehnologije, rekla je Tamsin Rose iz Prijatelja Europe. “Tehnologija nije lijek za lošu nastavu”, smatra Rose. Dok 40% srednjoškolaca želi više predavanja u kojima će koristiti tehnologiju, u Googleu misle kako tehnologija nije cilj sama po sebi i ukazuju na činjenicu kako su u Ujedinjenom Kraljevstvu prije desetak godina kao velika inovacija uvedene interaktivne ploče ali da nisu nikada zaživjele.

“Digitalne vještine su dio općeg obrazovanja i ne bi se trebale učiti kao nešto odvojeno”, složila se Mia.

Prema Josephu Bertemesu iz luksemburškog Ministarstva za obrazovanje, obrazovni sustavi trebaju postati manje rigidni. Predstavio je četiri temelja luksemburške inicijative za digitalno obrazovanje – podizanje svijesti mladih ljudi o utjecaju koje tehnologije imaju na njihove živote, omogućavanje besplatnog pristupa potrebnim aplikacijama svim učenicima, stvaranje suradničke „wiki/edusfere“ s inovativnim alatima za nastavnike, te stvaranje „prostora za stvaranje“ gdje učenici mogu raditi i učiti na svojim greškama.

Bertemes vjeruje i kako škole imaju važnu ulogu u razbijanju jaza između bogatih i siromašnih. „Mnogo talentiranih učenika ne uspijevaju razviti vještine zbog toga što nemaju potrebne uvjete kod kuće“, rekao je, zaključivši kako tu škole trebaju preuzeti glavnu ulogu.

Lydiksen smatra da je ključ u planiranju i preuzimanju inicijative, odnosno da ne treba ostavljati obrazovanje u rukama kompanija ili lokalnih vlasti.
„Ne znamo koji će biti budući izazovi, ali znamo da našoj djeci trebamo dati vještine koje će im pomoći da se s njima nose“, rekla je Mia, i zaključila kako „više nije stvar u davanju odgovora nego u osposobljavanju mladih da postavljaju pitanja i da sami dođu do rješenja“. 
Kako to učiniti? Transformiranjem obrazovnih sustava tako da se učitelji osposobe za korištenje tehnologija u nastavi, poboljšanjem infrastrukture, suradnjom sa zaposlenicima i ohrabrivanjem učenja bilo kada i bilogdje, zaključio je Minne, stoji u izvješću Prijatelja Europe s konferencije.  Ivan Šaravanja eu.hina