KRIŽNI PUT Tomislava Marijana Bilosnića izveden na Prvom hodočašću hrvatskih studenata u svetište Majke Božje Bistričke

Tomislav Marijan Bilosnić Križni put

Tomislav Marijan Bilosnić
KRIŽNI PUT

 

PRISTUPNA MOLITVA

MOJ KRIŽ

Bojim se da moj križ nije dovoljno čvrst
Čini mi se da drhti
da je više uplašen nego moja bol
da se istanjio
u konop pretvorio
u jecaj obješenoga na vjetru
da je zajedno sa mnom postao sjena
koju će izblijedjeti prvi san
Bože, kojemu su poznata sva tajanstva
neka u ovoj pustoši izroni križ
s mojim licem
od ovoga svijeta
neka progovori mojim jezikom

 

Tomislav Marijan Bilosnić
Tomislav Marijan Bilosnić

 

PRVA POSTAJA
Isusa osuđuju na smrt

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo tebe
jer si po svojemu svetom križu otkupio svijet

Isusa izvode pred svjetinu. Herodov bič mu na lijevom i desnom ramenu. Pilatov bič posred srca:“Evo kralja vašega!“ – govori Pilat. „Razapni ga, razapni ga!“ – viče svjetina. Pilat će: „Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?! Oni će: „Neka se razapne“. „A što je zla učinio?“ – pita Pilat, a rulja još jače potvrđuje presudu. Nasred Pločnika posadiše Isusa u optuženičku klupu. A Isus s krunom od trnja. Pilat ponovi: „Evo kralja vašega!“ „Raspni ga, raspni!“ – ponovno zavapi svjetina. Još od kako je napustio kuću Kajfinu svjetina čeka da razapnu Isusa. I po treći put, oko šeste ure, baš kada su se Židovi pripravili za Pashu, Pilat će: „Evo kralja vašega!“ „Raspni ga! Raspni ga!“, neumoljiva je svjetina. (Po Matejevu evanđelju)

U hladnoj vodi Pilat opra ruke, a Isusa preda svjetini da ga razapne, govoreći. „Čist sam od krvi ove“. Grešnici sude Pravednom. Licemjeri razapinju Istinu. I svjetina, i vojnici, i Pilat, a s njima i ja sam te osudio na smrt. Nisam stao, nisam razmislio, i ja sam te poklonio vlasti. Pijući s Barabom, ni vidjeti te nisam došao. Nisam te vidio, a zaboravio sam te. Nikakva razloga za smrt tvoju nisam našao, do razloga same smrti. Samo je Juda, koji te izdao, kazao:“Sagriješih izdavši krv nevinu“. A ja sam se oholo hvalio riječima, među kojima nije bilo riječi Spasenja. Hvastao sam se da sam mirno spavao jer nemam razloga bojati se Boga.

O Bože, dosta mi je što sam čovjek
koji lako pada
O Bože, da mi je biti ptica što s neba visi
da me lako podignu na križ
O Bože, da je biti zvijezda sa suzom u očima
dok ti svoju braću dovodim
Hoću li ti bar ovoga dana ugoditi
unoseći u njega smijeh
Trpjeti je biti križ
biti onaj na križu
Ispiti vodu
ispiti vino
ispiti krv
ostaviti kalež čist
O, zašto nisam svečano u sudište ušao
već ostao u hladu
na klupi drijemajući

Oče naš…

Gospodine, Gospodine, oprosti
Gospodine, oprosti naše grijehe
oprosti bezumlje
oprosti što u nama nema ljubavi
Gospodine, Gospodine, i kad ne tražim put
vidim mjeru po tebi

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Dušom njenom razboljenom,
rastuženom, ražaljenom,
prolazio mač je ljut.

Od žalosti…

 

 

DUGA POSTAJA
Isus prima na se križ

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo tebe
jer si po svojemu svetom križu otkupio svijet

Vojnici u dvoru rugaše se Isusu, spletoše mu vijenac od trnja i staviše na glavu, a trsku u desnicu, prigibajući se govoreći: „Zdravo, kralju židovski!“ Oni uzeše Isusa, a Isus uze križ. Težak, tisov križ. Križ koji križa Kalvariju. Križ koji je put našega grijeha. Život naš. Položi On križ na svoja pleća i ostade miran. Nit uzdahnu, nit uzdrhta. Uze ga raširenih ruku s Istoka na Zapad, zakorači pod njim sa Sjevera na Jug. I krenu Isus na Lubanju, na Golgotu penjući se, s križem Egipta, križem Izraela. S križem Križa. I zemlju uze, zrak uze, vatru i vodu. On posta križ, križ posta On.

O Bože, zašto sam ja to drvo sjekao, zašto sam ga blanjao i čavle u njega zabijao!? Zar nisam vidio, prije nego li sam drvo sjekao – tri puta u krošnji iziđe sunce, tri puta s krošnje sunce zađe. Stablo je to Setovo, na grobu Adamovu. Isus će s njim poduprijeti svijet. Križ što presijeca svijet, križ što probada nebo. Pusti me da i ja te skale ljubavi prođem, daj mi snagu da ga obnovim, posiječem i ponovim, jer ni jedna druga Slika ne iscrpljuje svjetlost utjelovljene Riječi.

Moje su ruke gurnule križ
u ruke tvoje
misleći da je to Bogu najmilije
Isuse, otkrij što se to skriva u meni
neka živim za tebe
Ljubav za ljubav
prihvati moje sebedarje
dragovoljno se zavjetujem
da ću s križa na križ do tebe stići
Križ je savršenost
Ponizno prihvaćam tvoj dar
pod križem ništa ne mogu odbiti
Gledam li smrt Boga živoga
kajem se cijelu vječnost
što izgubih prijatelja
koji pjeva u tišini srca moga
Među prstima krv zori
u vatri njenoj rumen žari
križ bje obasjan
Među sjenama i moja luta
kao da obavlja posao svakodnevni

Oče naš…

Gospodine, Gospodine, molim te
u ovaj čas dok mi duša luta
Gospodine, skrušeno te molim
umirući od stida i straha
udarcem daha spusti križ
na moje čelo
prepuno zvijezda što svijetle u ranama
Gospodine, Gospodine, usred gnjeva
usred hajke
usred tužbe Svete Majke
smiluj se, smiluj, Gospodine

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

O koliko ucviljena,
bješe ona uzvišena
Majka Sina jedinog!

Od žalosti…

 

 

TREĆA POSTAJA
Isus pada prvi put pod križem

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo tebe
jer si po svojemu svetom križu otkupio svijet

Glavari, svećenici, vojnici, starješine, pismoznanci i zvjezdoznanci, carinici i književnici, odbaciše Isusa. Svi su govorili kako Sin Čovječji treba umrijeti. Dapače, ubijen biti! Nitko nije imao milosti, osim Majke koja je tiho pred svojim sinom stajala. I molila. A on će: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“.
(Po Markovu evanđelju).
Nitko se križu ne približi. A on je njihovu bol nosio, nosio njihov grijeh. Njihovo je bezakonje teglio, i u ranama padao radi njihova mira. Pratili su ga s daljine, toliko da se kamenom do njega dobace.

Ni ja nisam krenuo za njim; kako se odreći sebe!? Sotona me pridružio svojoj pobuni. Bože, nisam uzeo križ kao Sin tvoj. Uzeo sam kamen i bacio se, a onda vidio: u kamenu križ urezan. Moj križ. Križ mog imena, u obliku slova T. Početak i svršetak mene i mog nauma. A Isus pade pod težinom križa. Ostali ni primijetili nisu kada su pali. Grijeh te moj Isuse bacio! Teret pretežak, zbog njega si zateturao. Zbog njega zaječao. A potom si ustao, i nastavio kao da više nećeš pasti. Kao duga u čijoj se luči žare vapaji iskreći putom što za tobom osta. Koje li slave osvojene žrtvom. Koje li sreće u boli zanosa s Bogom.

Tvoje lice iz soli je izronilo
iz Sunca izišlo
iz usta Majke
što nas raskošnom kišom umiva
Isuse, nisi pao
ti si se do mene sagnuo
Nisi zadrhtao
meni si ruku pružio
Rana je tvoja novi osmijeh svijeta
Skromni sluga u znoj tvoj tone
u gorčinu krvi zemlje
u munje što me zasiplju pepelom
u jauku srca tvoje Majke
punog leda zvjezdanoga

Oče naš…

Gospodine, Gospodine, znam da nije drvo
pod kojim Sin je tvoj pao
to je svjetlost tvoja
Gospodine, ti što se boriš s našim padovima
podigni i nas
da ne bi ostali nevidljivi i nijemi
Gospodine, Gospodine, smiluj se
velik je naš grijeh
nasmij nas
da te ni u čemu ne bi odbili
Gospodine, u prah smo pali
u njega se pretvorili
Gospodine, Gospodine, digni nas
za tebe ništa nije maleno

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Bol bolova sve to ljući,
blaga Mati gledajući
muke slavnog Čeda svog!

Od žalosti…

 

 

ČETVRTA POSTAJA
Isus susreće svoju svetu Majku

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo tebe
jer si po svojemu svetom križu otkupio svijet

Isus se susreće s Majkom Marijom. Vidi Majku, vidi Zemlju. Vidi Majku, vidi Nebo. Vidi Majku, More plavo gleda. Oči njene. Usne njene. Srce njeno. Onu koja mu je dala ljudsku prirodu. Majku svoju, zbilju svijeta. Zbilju utjelovljenja. Najsavršenija od svih materinstava, eto plače za Sinom, Bogom svojim. Ona koja ga je rodila sada ga nebu prepušta. „Šimun reče Mariji, majci njegovoj: „Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!“ (Po Lukinu evanđelju).

Ne gleda on svoju, već majke sviju nas. Majke grešnih. Majke odbačenih. Majke kažnjenih. Majke ljubavi. Gledaju se Isus i Marija, baš kao što ja krišom gledam svoju majku dok se moli. Možete li uopće predočiti tu sliku. Sliku majke iz Nazareta. Majku koja golo dijete podiže u naručju dok mu se mudraci klanjaju. Onu koja s njim bježi u Egipat. Tako krhku Majku punu sućuti pred svemogućim Ocem. Tako nevinoga Sina pod ljudskim grijehom.

S tobom anđeli koračaju i zvone
zvone kao vjetar s dalekih planina
kao duboke vode zveče
a mi hodamo usporedo
urlajući
Ono što je ćudi našoj nalik
postaje
bol što smo primili među naše zube
Bog i ljubav
bjehu riječ jedna
Majko, to što si ti u riječi začela
nikad neće umrijeti

Oče naš…

Gospodine, Gospodine, neka me majka miluje
neka me Djevica zaruči
uz hvalospjev anđela
Gospodarice, kojoj su zvijezde mudrace vodile
pastiri se s klasjem poklanjali
neka u tvome srcu oživim
Bogorodice, nađi me
kao što si dijete svoje našla u hramu
gdje sa svećenicima raspravlja
Povedi me na svadbu u Kanu
neka mi vino tvoj sin pripravi
neka me hrane anđeli

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Koji čovjek ne bi plak’o
Majku Božju videć’ tako
u tjeskobi tolikoj?

Od žalosti…

 

 

PETA POSTAJA
Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo tebe
jer si po svojemu svetom križu otkupio svijet

Šimun Cirenac dolazi iz polja. Dolazi iz žita. S klasom u ruci gleda Isusa kako nosi teški križ. Šimun odbaci klas, i priđe da s Isusom ponese križ. Da ga na čas izmijeni. Cirenac zna kako je teško brazdu držati u zemlji po kojoj hodi, a kako li je tek rastvarati daleko i nedostižno nebo. Za Isusom i Šimunom, krenuli su i ostali. Svjetina da ga razapne, a žene naričući.

Isus nije u stanju nositi križ kao čovjek, ali kao Sin Božji dopušta Šimunu da mu pomogne. Krist nam nudi dioništvo. Već na putu do Kalvarije, on svoje zasluge dijeli s onima koji ga raspinju. Nije li i to razlog što se i sam nisam ponudio. Nisam se ni sjetio. Davno prije izdala me snaga. Vidjevši me slaba i vojnici su se sažalili nada mnom. Gotovo sigurni da neću izdržati do Kalvarije, da neću slijediti Isusa. Otkud mi snaga ponijeti Križ!?

Nositi križ dok zvone zvona
Nositi križ dok mi kosti ne slomi
Nositi ga kroz tunel srca
Nositi ga tako da se radujem
dok padam
dok padaju leševi vojnika
kao lavež pasji
Majka njegova raspletena
bijela poput perja
baca svoj prsten Cirencu
baca mu sandale
maramu koja šušti na vjetru
Ona vidi lice svoga Sina
u boji ojađena dana
vidi smrt u križ prerušenu
Križ u križ
križ u krvi
suho drvo
koje postaje tijelo
preobraženo u temelj svjetla

Oče naš…

Gospodine, Gospodine, bez nade da ću biti koristan
u ljudskoj prolaznosti
u čežnji u daljini srce moje i ne zna što je križ
Gospodine,Gospodine, nisam ni slutio
da bilo što imam s tim
kao da nije sve moglo i bez mene
I sve bi danas, Gospodine, bilo prazno
ne bi to bila ni obična vijest
da mi nisi pokazao ljubav
što s nježnošću zastire križ
postelju pravednika
Gospodine, Gospodine, smiluj se
podaj nam nevinost svijeta
smiluj nam se, Gospodine!

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Tko protužit’ neće s Čistim
kada vidi gdje za Kristom
razdire se srce njoj?

Od žalosti…

 

 

ŠESTA POSTAJA
Veronika pruža Isusu rubac

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo tebe
jer si po svojemu svetom križu otkupio svijet

Prezren. Odbačen. U patnjama. U boli. U krvi. Sam, u smrtnome znoju. „Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zaglédali, ni ljupkosti da bi nam se svidio.“(Iz knjige proroka Izajije). Prezren bješe pod Križem na kojemu nosi svu odvratnost svjetine. Samo mu Veronika prilazi, ona zna da ga Bog ne bije i ponižava, već ljubi. Pruža mu rubac. Briše znoj s njegova lica, a na rupcu ostaju sve naše bolesti koje je ponio. Ničije oči još ne vide tu sjenu što ostade na rupcu kao naša zaštita.

Majko, zašto mi nisi pružila rubac. Zašto meni nisi pružila mogućnost da ponesem otisak njegova Svetoga Lica. Da sam rubac imao možda i ne bih bio zanesen čarom što će umrijeti. Da sam srce imao u njemu bih otisak sačuvao. Sada skršen i osamljen, njegov udes ja želim. Ovo moje malo biće kao rosa noćna, suncem jutarnjim s tvoga čela želi otrti bol.

Juri rulja vijući se po putu
otrovana zlom
poput vijavice skriva Golgotu
Glasnik križa
klecajući penje se na nju
Od vatre križ se zrcali u kapi znoja
Da mi je sad tvoje lice dotaći
da mi se iskrasti od svih
nevidljiv da te dodirnem
rupcem majčinim
Sad bih da imaš snagu Oca svoga
a snagu bih ti i svoju dao
ako bi te križa rasteretila bar malo
Da poletiš
da poletim
da Golgotu preletimo
vojnicima umaknemo

Oče naš…

Gospodine, Gospodine, mene se sjeti
kad budeš dijelio zaduženja
Gospodine, Gospodine, mene se sjeti
kad vidiš da treba otrti bol
Iskušaj me, Gospodine,
iskušaj u svemu što mogu učiniti
Gospodine, Gospodine, mene se sjeti
kad trublje nebeske najave
vojske osamljenika

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Zarad grijeha svoga puka
gleda njega usred muka,
i gdje bičem bijen bi.

Od žalosti…

 

 

SEDMA POSTAJA
Isus pada drugi put pod križem

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo tebe
jer si po svojemu svetom križu otkupio svijet

Isus po drugi put pada na tlo. Izdaje ga snaga. Posustaju udovi. Kako bi vječnomu životu stigao, on će umrijeti. On nije bježao od nas kao što smo to sami činili. U križ je sabio našu opačinu, u rane svoje naš mir. Napušta ga krv, čiji znak pod nogama svjetine ostaje bez traga. „Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.“ (Iz Knjige proroka Izaije).

„Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova. Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti. Zazidao mi ceste tesanim kamenjem, zakrčio je putove moje. Puštao me da zube kršim kamen grizući, zakopao me u pepeo.“ ( Iz Knjige Tužaljki). Ali ja ni dalje ne vidim kako ležim u blatu. Ne vidim se u prašini. Ne vidim se gol na kamenu. U trnju. I ne mislim da sam i ja pao, kako i moje tijelo ide kraju. Ne pomišljam mu pružiti ruku. Ne pomišljam što će ostati kad ostanem pod križem sam, a dotle tek je krhki tren.

Kao siroče među licemjerima
Isuse, ti si na zemlji bez doma svoga
bez doma i Oca svojega
Od našeg bola i umora stradaš
po drugi put
Trublje srca moga
podižu se Ocu tvome
gromovima njegovim
Ali u toj zbrci
drhteći kao i svi ubogi grešnici
što za tobom vičem preplašen
Ubij ga! Ubij ga!
Ni ja na zemlji neću dugo
sunce i zvijezde
i svjetlost njina
uz tvoje polažu mi tijelo
Kriste, na strašnome sudu
ti ćeš jedini znati što je križ
ti ćeš i moj pridržati
kako bih se gore uspeo

Oče naš…

Gospodine, Gospodine, smiluj se meni
sad kad ti je najteže
Gospodine, Gospodine, smiluj mi se
dok padaš pod križem
Smiluj se slijepcu koji nije vidio križ
Gospodine, Gospodine, smiluj se meni
srce Majke ganu srce moje
kao da pijan sam, Gospodine

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Gleda svoga milog Sina,
ostavljenog sred gorčina,
gdje se s dušom odijeli.

Od žalosti..

 

 

OSMA POSTAJA
Isus tješi jeruzalemske žene

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo tebe
jer si po svojemu svetom križu otkupio svijet

Mnoštvo ga i dalje prati, žednima nudi njegovu krv. I žene ga prate, plačući i naričući. A on im veli: „Žene jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom.“ (Po Lukinu evanđelju ).

Majko, s Kristom si trpjela muku, i sada plačeš nada mnom. Ja sam tvoje grešno dijete. Utroba tvoja bila bi mirna da me nisi rodila, a grudi da me nisi dojila. Tako sitan i beznačajan zbog kojega je umro Jaganjac Božji.

Moja Majko, Majko moga Oca
molitva srca uz križ me pritisnula
Moj grijeh, moj grijeh učini ženo
grijehom djeteta u naručju
On Oca sluša da me kuša
On Oca moli da nas slavi
Plačite, plačite majke
nad djecom svojom
plačite slušajući presude
Ne vidimo mi, to je Božje prijestolje
ne vidimo ljestve
ni most
ne vidimo put u riječi
Majko moja, Majko Oca mog
otkloni riječi okove
otkloni čavle u riječima
podari mi riječi s krilima
što se s vjetrom dižu pod nebo
riječi s dječjim jezikom
što se uzdižu i šire
poput mirisa cvjetnoga
sve do vijeka vjekova

Oče naš…

Gospodine, Gospodine, ne budi ohol
nada mnom oholim
Gospodine, Gospodine, ne budi ohol
poticaj mi daj
sam se ni pokrenuti ne mogu
Gospodine, zlovoljan sam kao i sve mnoštvo
u kojemu se nepažljivo krećem
Gospodine, Gospodine, ne budi ohol
s tobom se ne mogu naći
s tobom bih htio biti jedno
Molitva je moja od nakana izmorena
ona je kao dim na vjetru, Gospodine

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Vrelo milja, slatka Mati,
bol mi gorku osjećati,
daj da s tobom procvilim.

Od žalosti..

 

 

DEVETA POSTAJA
Isus pada treći put pod križem

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo tebe
jer si po svojemu svetom križu otkupio svijet

I treći put Isus pada pod križem. U ime Oca, i Sina, i Duha svetoga. Pao je gotovo pred vrhom Kalvarije. A vojnici ga tuku i tjeraju naprijed. Njihov križ, naš križ mora iznijeti sam. „Dobro je čovjeku da nosi jaram za svoje mladosti. Neka sjedi u samoći i šuti, jer mu On to nametnu; neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade! Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom.“ (Iz Knjige Tužaljki). Bože, ovo je dugo i teško pisati, a kako je bilo živjeti.

Sinovi tame i mene baciše na stazi osamljenoj po treći put. Žareći nebo, a gaseći dan, u dubinu ružičastu i oni se skloniše. Ali što smo bliže Golgoti i meni križ grize dušu.“Jer Gospodin ne odbacuje nikoga zauvijek: jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi.“(Iz Knjige Tužaljki). Samo da se pretvori u krila. Da dignem onog do mene što brzo će pasti. Samo da još jednom ugledam svjetlost, što mi je tama bliže.

Do tvojih nogu molim
bojim se da nikad ti neću dotaći srce
što kao krilata vatra se diže
iznad moga lica
Kriste, je li to užitak u žrtvi
kad izdisaj obnavlja život
Riječi s usana tvojih
dižu se kao kraljev dvorac
kao led čist i svjež
U njega me nose bujice nade
Mene i suza nosi dalje od opasne hridi
postajući otokom vjere
u dnu utrobe moje
Ti si me, Bože, stvorio
i dao mi ove riječi od tuge i smijeha
srce ovo koje te nevoljko prima
u svoju kolibu
na slamu što je ostala od ljubavi

Oče naš…

Gospodine, Gospodine, oprosti što se jadam
da sam gledao kako ti Sin pada pod križem
Gospodine, Gospodine, oprosti što se tužim
što sam gledao kako ga raspinju
Gospodine, oprosti što sam mu i ja probadao grudi
a sad mi nije pravo što glava mu klonu
Gospodine, Gospodine, oprosti
Gospodine, Gospodine, oprosti
što misleći na noć koja dolazi
drhtim hoće li sunce svanuti

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Neka ljubav srca moga
gori sveđ za Krista Boga,
da mu u svem omilim.

Od žalosti…

 

 

DESETA POSTAJA
Isusa svlače

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo tebe
jer si po svojemu svetom križu otkupio svijet

„I dovedoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, dadoše mu pito vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti.“ (Iz Evanđelja po Mateju). Skinuše odjeću s Isusa. Ostade samo krv. Gologa ga dovedoše pred križ. Lišen svega kao najveći siromah, Kralj se za put našeg iskupljenja pripravi. Vojnici na sve četiri strane svijeta dijele njegove haljine, kao jedinu vrijednost o kojoj brinu. Svaki vojnik uzima po dio, a za donju haljinu bacaju kocku.

Poslije svega što sam, Isuse, skupljao za svjetinom koja te pratila na Kalvariju, skrivam se kao da sam ostao gol. Ja se ne mogu odreći ničega što pripada ovome svijetu. Toliko sam izgubljenih dobara priskrbio da mi već grizu udove, da se od njih pomaknuti ne mogu. Sapliće me komad tvoje haljine. Stvar po stvar me guta kao provalija. I ja sad pored tebe želim naći mirno mjesto, gnijezdo od slame ljubavi.

Gol sam kao Lubanja
cijeli dan su me svlačili
Gol sam, pregršt pljeve
kapi tvoje krvi postaju zvjezdana bjelina
Nema me, nema me dok ti je trnje
jedina odjeća
Nema me dok ti smrt izriču
To nije bio naš posljednji
već prvi od susreta
kojima u vremenu nema kraja
Isuse, moje me ruke ostavljaju golim
i bez obrane
u vodi koja smrt ne poznaje
I dok sam sâm na rubu ponora
u kojem se ogleda moj ništavni san
toplina tvoga srca
dah je što muti ogledalo
iznova me dižući
Ma kuda se okrenuo, slika je Stvoritelja
onog koji me prepoznaje i gologa
koji me poziva imenom
kao sebi ravnog i poznatog

Oče naš…

Gospodine, Gospodine, kada sam pomislio
da su te unizili nagošću
tvoje golo tijelo sinulo je svjetlošću
Gospodine, Gospodine, blagoslov si golom djetetu
blagoslov plaču novorođenih
koji je pjesma života
Gospodine, Gospodine, tvoje je lice, lice čovjeka
i po njemu se svako lice spušta
s neba ravno na čovjeka

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Rane drage, Majko sveta,
Spasa za me razapeta,
Tisni usred srca mog.

Od žalosti…

 

 

JEDANAESTA POSTAJA
Isusa pribijaju na križ

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo tebe
jer si po svojemu svetom križu otkupio svijet

„Oče, oprosti im, ne znaju što čine!“, reče Isus kada ga pribiše na križ. „A bijaše treća ura kad ga razapeše. Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: „Kralj židovski.“ (Iz Evanđelja po Marku). Uz njega razapeše i dva razbojnika, jednoga s desne, drugoga s lijeve strane. Njegov križ ostade visoko, da su ljestve trebale.

I ja sam se njima penjao, ali gore sam našao prazne visine. Osjetila se nisam htio odreći, ljudskoga grijeha. Ni razbojnike sebi slične nisam vidio da s njima podijelim trenutak raspeća. Isuse, bez oštrih čavala ne možemo se zagrliti. Čavli su sablazan za gomilu, a za nas radost ljubavi. Svaka ruka i svako stopalo oštrim je čavlom probodeno. Na glavi trnje, u usnama krv i žuč, u srcu koplje.

Kada sam se pobojao da te neću razumjeti
ti si, Bože, progovorio na hrvatskom
Govorio si tako kao da sam ti prvi
i jedini sin
Zar samo zato što sam se vratio
prije nego je nova noć počela
kojoj više ni broja ne znam
Kada sam se pobojao da me ne vidiš
Isuse, ti si me iz gomile iščupao
i na kišu iznio
da me opere
kako bi me prepoznali
oni što su me zaboravili
Zar samo zato što sam se bezdušno valjao bujicama
znajući da si uvijek
u posljednjoj kapi čiste vode
Sad i kad te molim riječima
kao da čavle zabijam

Oče naš…

Gospodine, Gospodine, blago li je meni poslušnom
koji sluša tvoju zapovijed
Gospodine, Gospodine, dok si pred mojim vratima
neka ostanu otvorena
i najljućim razbojnicima
Gospode, neka i oni na njima život nađu
jer ako se o njih ogriješim
naudit ću Bogu svojemu
Gospodine, Gospodine, tko smrt ljubi
nikoga ne voli

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Neka dođu i na mene
patnje za me podnesene
Sina tvojeg ranjenog.

Od žalosti…

 

 

DVANAESTA POSTAJA
Isus umire na križu

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo tebe
jer si po svojemu svetom križu otkupio svijet

„Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: „Eli, Eli, lama sabahtani?“ To će reći: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?! (Iz Evanđelja po Mateju). Kada je sve bilo dovršeno, tri je sata raspeti Krist visio na križu. U prvome satu skrušenom je razbojniku obećao raj. U drugome satu svoju je majku ponudio na skrb Ivanu. U trećemu, da bi Pismo bilo ispunjeno, reče: „Žedan sam!“ Vojnici namočiše spužvu u posudu punu octa, pa mu je pružiše. Isus uze ocat govoreći: „Dovršeno je!“

Dovršeno je! Cijena je plaćena.I ljudski život je prošao, prošlo je ono što je najgore. I tada sam shvatio da su ti ruke raširene, da me čekaš zagrliti. Pod bezgraničnim svodom vidio sam tvoja krila. I tada sam vidio da si sagnuo glavu, kako bi me poljubio još dok sam u provaliji. Rijetkim zrakom klizila je tvoja krv na zemlju, u prah koji me skoro zatrpao. Sad kada su svi napustili Golgotu, miris cvjetova tvoje krvi probudio je u meni novo proljeće. Ispunjeno je otajstvo Božje ljubavi za nas.

Ako sad ne zapjevam kad mi je najteže
kada ću
Mrak je a ne umirem
Kriste, i suza sad je Golgota
kad popuštamo svakome zlu
Usred svjetla krivovjerni
razbacujemo riječi kao novčiće
U sluhu našem zvuk
blata u kojeg kamen pada
A umjesto da smrkne
iza i ispred tebe svanjiva
dok vrijeme se lomi
i mijenja
U suncu tvojih očiju stijenje se topi
postajući valovima bezmjernoga neba
U snazi tvojega srca opake šume
postaju zeleni perivoji
na kojima ptice primaju pjesme anđela
Još od vječnosti ja sam ovakav kakav sam
i do vječnosti ostat ću isti
kao slika tvoje prilike
oblikovane prije nastanka svijeta
i zato danas mogu pjevati

Oče naš…

Gospodine, Gospodine, ne zaboravi
koliko je drvo tvrdo kad mene dopadne
Gospodine, Gospodine, ne zaboravi
kad pokleknem
pokušavajući spojiti svoj s tvojim korakom
Gospodine, ne zaboravi skinuti mi krunu
kad u pijesak padnem pod njenim teretom
Gospodine, Gospodine, ne zaboravi me
kad padnem u blato bez tajne puta
Gospodine, Gospodine, ne zaboravi me
na golom kamenu pod zamračenom zvijezdom
Gospodine, sve što sam činio
neka bude zaboravljeno
u slavu onoga što ti sada činiš

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Daj mi s tobom suze livat’,
Raspetoga oplakivat’,
dokle dis’o budem ja.

Od žalosti…

 

 

TRINAESTA POSTAJA
Isusa skidaju s križa

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo tebe
jer si po svojemu svetom križu otkupio svijet

Nikoga više nema. Svi su otišli. Nestali. Na kalvariji još bdije sveti Ivan i svete žene. Dolazi Josip iz Arimateje i Nikodem. Josip, ugledni vijećnik, zaiska od Pilata tijelo Isusovo, a kad ga dobije skide ga s križa i položi Mariji u naručje. „A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: „Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.“ A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu.“ (Iz Evanđelja po Mateju).

Blažena Majka konačno je ostala sama sa Sinom. Nije više u rukama križa, sad je opet dijete u majčinu naručju. Nitko joj ga više nije želio, niti mogao uzeti. Na njenim rukama on se preobrazio u kruh života, dostupan svima koji blaguju njegovo tijelo i piju krv. Kao što se Isus više neće odjeljivati od Marije, tako ja vapim da se od njega ne odijelim. U meni koji nije ništa trpio, on trpi svoju muku i dalje.

Vidim te, vidim, Gospode Isuse,
dok ispovijedaš svoje učenike
koji se sakriše
i puk što te urlanjem
pratio na Kalvariju
Svi smo mi krvi tvoje
a svojega grijeha
svi na zelenoj grani križa
za svoja dobra i zla
Zla su krvlju tvojom izbrisana
a dobra nam ostavljaš
Vidim te kako te Majka vidi
vedro i golo dijete
Vidim te, vidim, Gospode Isuse,
u praskozorni osvit sunca
kako kruniš svaki dan
kako ga plodiš svojom dobrotom
Postoji li patnja koju nisu upoznao
bol koju ti nisu pružili
dok s našom opačinom dolaziš Ocu
Vidim te, vidim, kako tražiš oprost za nas
kako nas pred Oca dovodiš
kao djecu njegovu

Oče naš…

Gospodine, Gospodine, dok nas uzdižeš
Gospodine, Gospodine, dok nas uzdižeš
ti činiš da sve što činimo
u stope tvoje stane
Gospodine, Gospodine, ti nas pronalaziš
i pokazuješ mjeru svijeta
Tvoja bol, Gospodine,
naša je žalost i naš sram
Nikad više nećeš umrijeti
kao ni jedno biće koje volimo
Gospodine, Gospodine, smrt je
u život krenula
kao dječica malena
Sad kada si nas, Gospodine, pred Uskrs doveo
ne dopusti, Gospodine,
da tvog jezika zaboravimo

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

U tvom društvu uz križ stati,
s tobom jade jadovati,
želja mi je jedina.

Od žalosti…

 

 

ČETRNAESTA POSTAJA
Isusa polažu u grob

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo tebe
jer si po svojemu svetom križu otkupio svijet

Prije nego Isusa u grob položiše, Josip kupi platno i u njega Isusa zavije. Nikodem donese smjesu smirne i aloja kako bi ga pomazao miomirisima prije ukopa. Isusa položiše u novi grob i pomno ga zatvoriše. Velik kamen navališe na vrata grobna. Bio je to grob u koji još nitko nije bio pokopan.

Svaki dan nosi plod, ovaj dan donio je plod Uskrsnuća. Vječni život. Vječna pobjeda. Život kao samu riječ. Riječ koju sada i ja želim čuti. Jedan za drugim dani noseći križ svakome nude krunu. Samo prijestolje križa odsad nudi darove po volji, kruh, vino, zvijezde, pa i samo kraljevstvo nebesko. Sjeme Svjetla zasijano je u Isusov grob. U tom bujnom vrtu za tri i po dana proklijat će život koji se neće suzdržavati od riječi ljubavi. Njegovo duhovno tijelo koje će uzići na nebo, ući će u svaku živu i neživu tvar.

Sad ruku pod ruku Isus i ja
iz pakla idemo u raj
Anđeli u sva zvona udaraju krilima
u nebo gdje nosi nas plima
koju si u srcima stvorio
Čovještvo naše tvoje su patnje
U dnevne muke
svih smo pet rana unijeli
Bože, toliko je toga iza
zbog čega moram plakati
sad uz tebe
rad bi se smijati
neka se uz tvoje ime ne spominjem
sve dok ga išti zadnji prosjak
U Tvojoj vječnosti
meni je lako čekati
kao onom kojemu će se nešto lijepo
dogoditi

Oče naš…

Gospodine, Gospodine, u grob
u život vječni ulaziš
gdje je svjetlost sve zakrčila
Gospodine, Gospodine, iz noći katrana
zlatno se jutro diže
Grob tvoj sve tajne života i smrti sadrži
tvoj grob, naš sudnji dan
za ovo malo vremena u životu
Život vječni uz oproštenje molimo
Amen

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Kada dođu smrtni časi,
Kriste, Bože, nek’ me spasi
Majke tvoje zagovor.

Kad mi zemlja tijelo primi,
dušu onda uzmi ti mi
u nebeski blažen dvor.

Od žalosti…

 

 

ZAVRŠNA MOLITVA

ISPOVIJED

Ispovijedam ti ono što samo ti znaš
ispovijedam ti svaki dan što sam zaboravio
sve svoje sjetve i žetve
sve žuči sve tuge
svaki zub i svaki nož
Ispovijedam ti svako zlo viđeno očima
sve što sam čuo i osjetio
svaku bolest i svaku radost
Sve što sam gradio i rušio
predajem tebi, Gospode!
Ispovijedam ti grijehe kojima si me okovao
ispovijedam ti se zbog više ljepote
zbog Majke rođene na mom jeziku
Gospode, u čvor je moja duša svezana
u mrežu ulovljena
Sam sâm je vezao
Strpljivi moj, Gospode, ti je razveži
raskini vezove otpusti čvorove
očisti nečist s kojom sam zatrpao hramove
Ispovijedam ti sve ono što si krio o meni
sve što sam mislio posjedovati

Pomolimo se:

Bože, krv tvojega jedinorođenoga Sina posvetila je križ, radujući se slavi svetoga Križa, uzimamo ga za primjer svojega trpljenja u svakodnevici.

Oče naš…
Zdravo Marijo…
Slava Oca…

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published.