Politički tužitelj Stazić bi Hasanbegovića danas samo vratio na marginu „gdje mu je i mjesto“, među onih sedamdesetak hrvatskih doktora povijesti, koje agitprop nove revolucije nije ovlastio da budu u središtu javnosti

visnja s

Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija

Nije navodno ustaška kapa ovih dana slučajno (raz)otkrivena na glavi hrvatskog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića. Nije važno niti što kapa nije ustaška, već kapa 9. bojne HOS-a, legalne jedinice Hrvatske vojske, u sastavu 114. brigade, ni to što je snimljena ratne 1993. godine

Važno je da je marljivi „istraživač“ jednog namjenskog, iz proračuna sponzoriranog agitprop-portala, otkrićem ministra Hasanbegovića pod kapom, ispunio i globalne i lokalne zadatke nove revolucije.

Ljudska prava

Globalne trendove i ciljeve nove revolucije, dakako, određuje Moskva, Putinova Moskva. Borba protiv fašizma u Europi je njezin prioritet.

Budnost prema bujanju fašizma u demokratskom svijetu drug Vlado i suradnici održavaju porukama u svakodnevnoj politici, ali svojevrsni manifest te borbe možete naći (i) na službenim stranicama ruske misije pri EU-u, u vidu službenog izvješća ruskog ministarstva vanjskih poslova iz travnja 2015. pod naslovom „Neonacizam – opasna prijetnja ljudskim pravima, demokraciji i vladavini prava“.

Predgovor potpisuje ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, kojeg mi lokalno pamtimo iz ranih devedesetih godina prošlog stoljeća kao izrazito prosrpskog postkomunističkog tvrdolinijaša na funkciji ruskog veleposlanika pri UN-u u New Yorku, po formi i sadržaju toliko različitog od svog tadašnjeg šefa, Jeljcinova ministra vanjskih poslova Andreja Kozireva.

Forma izvještaja je zapravo travestija tradicionalnih godišnjih izvještaja State Departmenta o stanju ljudskih prava u svijetu.

Njegova glavnina, nekih sedamdesetak stranica, posvećeno je razotkrivanju fašizma i povijesnog revizionizma u europskim državama, koji bi mogli, upozoravaju izvjestitelji, dovesti i do trećeg svjetskog rata. Tko su fašisti za Putinovu vlast?

Kako to u svojoj knjizi „Zima dolazi“ sjajno razobličava Gary Kasparov, suvremeni fašist je svaki protivnik obnove bivšeg sovjetskog imperija i svatko tko ne prihvaća model i pravila nove totalitarne postkomunističke Putinove vladavine. A ona je prema Kasparovu utemeljena na staroj KGB-ovoj mreži, potpunoj kontroli medija, mafijaškom ustroju vlasti i perverznoj ekonomskoj simbioziA.Smitha i K. Marxa „u kojoj su profiti privatizirani, a troškovi nacionalizirani“.

Gdje je Hrvatska

Oni moraju biti fašisti – da bi mogli biti neprijatelji. Povijesni revizionisti su pak svi oni pojedinci, organizacije i institucije mahom iz bivšeg sovjetskog bloka ili njegovih političko-ideoloških satelita, koji ne prepoznaju da im je Staljin donio slobodu i demokraciju, svi oni od Baltika do Jadrana i Crnog mora, kojima državno osamostaljenje i početak višestranačja nisu mračna 1989. ili mračne devedesete.

Slijedom takvih kriterija, fašizmom i povijesnim revizionizmom prema lanjskom ruskom izvještaju, najugroženija je dakako bila Ukrajina, čija je cijela prozapadna i prodemokratska vlada prepoznata kao fašistička, revizionistička i antisemitska. Slijede je zemlje koje su prvi ciljevi novog Putinovog prodora na Zapad: pribaltičke države i Poljska.
Hrvatska je bila osrednja, negdje u rangu sa Slovačkom, bolja od Bugarske. U nas su Putinovi demokrati detektirali agresivni nacionalizam i nekažnjavanje povijesnog revizionizma, koji se hrane ultranacionalizmima u nekim regijama (Slavonija, sjeverna Dalmacija, zapadni Srijem), ustanovljen je problem prevođenja na katoličanstvo oko 30.000 hrvatskih Srba u proteklih 19 godina, o čemu su ih izvijestile neimenovane nevladine udruge za zaštitu ljudskih prava.

Ali prepoznata je i svijetla točka otpora fašizmu u liku bivšeg predsjednika Ive Josipovića i antifašističkih nevladinih udruga koje se okupljaju oko njegove političke platforme.

Ako vas modeli, tehnike i politička retorika kojima se koristi Putin u obnovi bivšeg sovjetskog imperija i njegove zone utjecaja podsjećaju na velikosrpski rat iz devedesetih, dobro se sjećate. Riječ je o istom obrascu osvajanja i pokoravanja. Ako u njegovim upravljačkim tehnikama zasnovanim na starim KGB-ovskim mrežama, potpunoj kontroli medija i mafijaškom kapitalizmu prepoznajete sličnosti s naslijeđem Josipović-Milanovićevevladavine u Hrvatskoj, na dobrom ste tragu.

S tim da ovdje nije riječ o starim KGB-ovskim, već ponajviše o starim KOS-ovskim mrežama, što je medijski prostor kontroliran tek na razini ranog Putina, što će reći gotovo potpuno kontroliran, ali još ne zatvaraju i ne ubijaju neistomišljenike, što je politički prostor kontaminiran, ali nezamislivo slobodan u odnosu na Putinovu Rusiju, što je Josipović-Milanovićeva Hrvatska ipak pokušala sjediti na dvije stolice, danju na zapadnoj, noću na istočnoj…
No taj je trend prekinut promjenom vlasti na Pantovčaku, a potom i u Banskim dvorima. Izgubljene su temeljne poluge kroz koje je bivša vlast dosta uspješno ideološki oblikovala društvo: ministarstvo branitelja, ministarstvo obrazovanja i znanosti i nadasve ministarstvo kulture.

Zato nije slučajno ministar kulture Zlatko Hasanbegović, koji bez zazora razobličava totalitarno naslijeđe u aktualnom hrvatskom društvu i koji je kao ministar najavio nove kriterije i nove modele u hrvatskoj kulturnoj i medijskoj politici, dočekan kao neprijatelj broj 1. Putinovski rečeno, postao je prvi fašist i revizionist Hrvatske. Jednako tako je izvjesno da će se u sljedećem ruskom izvještaju Hrvatska popeti na ljestvici država ugroženih fašizmom.

Simbolika kape

Zato ona kapa koja je ovih dana otkrivena na Hasanbegovićevoj još studenskoj glavi uopće nije važna kao kapa. Važna je kao dio globalnog trenda putinovske nove revolucije. Još je važnija kao pokazatelj snage, organiziranosti, metoda i modela djelovanja novih hrvatskih revolucionara, koji svoje totalitarno naslijeđe također pakiraju u – borbu protiv fašizma. Važno je vidjeti kojom su brzinom vodeći hrvatski mediji, s osobitim doprinosom državne televizije, prenijeli serviranu provokaciju, da bi odmah potom ovlašteni povjesničari agitpropa ukazali kako zapravo nije problem u kapi, nego u onome što je ministar pisao, zatim nije bilo bitno što je pisao, već što je mislio…

A što ministar danas misli, to dakako zna ovlašteni politički tužitelj nove revolucije Nenad Stazić kojem je problem nije kapa, već „ono što je ispod (ministrove) kape“. Kada je nekoć ovlašteni politički tužitelj dijagnosticirao da neki povjesničar ima problem ispod kape, onda bi po njega došla politička policija, kao po nekadašnjeg nadarenog studenta povijesti Ivu Mašinu, i odvela ga u Staru Gradišku da se više nikada ne vrati.

Nova revolucija je humanija. Kako se izjasnio u emisiji „Otvoreno“, politički tužitelj Nenad Stazić bi Zlatka Hasanbegovića danas samo vratio na marginu „gdje mu je i mjesto“, među onih sedamdesetak hrvatskih doktora povijesti, koje agitprop nove revolucije nije ovlastio da budu u središtu javnosti. A kamoli da budu u vlasti, pri proračunu za kulturu i medije. Politički tužitelji nove revolucije su dobro procijenili opasnost koja revoluciji prijeti od ministra Hasanbegovića.

Zato je presuđen za likvidaciju – odmah. I zato ovo nije kraj. Ovo je tek početak političkog procesa koji će odlučiti: ili nova revolucija ili europska, demokratska, slobodna Hrvatska.