Gospodo partijski ideolozi probudite se. Vaša vladavina otišla je u povijest no vi to još niste uspjeli shvatiti. Koji je razlog tome? Je li ta monstruozna ideologija kojom su se hranili loše utjecala na njihov mentalni sklop ili je to jednostavno genetski uvjetovano

ilustracija

Zoran Čapalija – Čaplja / hrsvijet.net

Nije uzalud nastala izreka: „Jabuka ne pada daleko od stabla“. Odrastajući u komunističkom odgoju, s takvim genetskim predispozicijama, krenuli su vrlo ekstremno ulijevo pa bi se moglo reći i da su skrenuli. Poput posrnulih anđela započeli su progon svega što o njima govori istinu. Potpuno izgubljeni zbog gubitka vlasi zaigrali su đavolji ples ne shvaćajući kako je on poguban upravo za njih

Braneći još i danas krivotvorenu povijest kreiranu od strane komunističkih monstruma i ratnih zločinaca zbacili su maske i pokazali svoje pravo lice. Uzalud im svi fakulteti i titule kad nemaju ni malo kulture, etike i morala. Da ih i malo imaju ne bi branili one koji su počinili strašne zločine pa bili oni njihovi bliži ili dalji rođaci. Ni jednom riječju nisu se ogradili od toga zla, a što je još i gorje u velikom broju sudjeluju na svim proslavama utemeljenim na tim zločinima. Govori mržnje izrečeni s tih govornica postali su nažalost sve agresivniji i svakom razumnom čovjeku od njih se ledi krv u žilama. Ima li kraja njihovom fabriciranju laži i etiketa te monstruoznoj ideologiji koju zastupaju?

Njihovi dežurni lovci na nepostojeće neprijatelje, upravo onako kako su to radili proteklih šest desetljeća, u trenutku njihovih poraza opet izbacuju ideološke floskule i vrijeđajući pokušavaju steći političke poene i ostati na ili u blizini vlasti. Bi li ti njihovi đavolji odvjetnici uopće bili na političkom nebu kad se ne bi služili tim ideološkim oružjem? Ne bi jer cijelog svog života nisu radili baš ništa korisno. Žalosno je to što su za takav svoj dugogodišnji rad primali visoke plaće o kojima mogu samo sanjati oni koji su im to omogućili svojim poštenim i teškim radom. Pogledajte ih kako sa saborske govornice pokušavaju u narodu stvoriti osjećaj nesigurnosti i straha pa taj prevareni narod iskoristiti u svojoj borbi za povratak na vlast. To nije samo bijedno već je i opasno jer stvara i produbljuje sukobe, a potpuno je u suprotnosti s izrečenom prisegom kako će kao saborski zastupnici djelovati časno na dobrobit Republike Hrvatske.

Koristeći se zastupničkim imunitetom demokratsko načelo slobode govora iskorištavaju za širenje govora mržnje. Ako pažljivo pročitate Ustav shvatit će te kako oni nikome nisu odgovorni pa čak i to da oni koji su ih izabrali kao svoje predstavnike nemaju mogućnost opozvati ih. Sabornicu su pretvorili u sudnicu i pokušavaju osuditi nepostojećeg neprijatelja. Ne mogu a ne sjetiti se kako su sportsku dvoranu u Kačićevoj ulici pretvorili u sudnicu za suđenje uzoritom kardinalu Alojziju Stepincu. Najveća sudnica u današnjem Županijskom sudu bila im je previše mala za dovođenje većeg broja „pravednika“ čime bi se ovom montiranom procesu pridao veći politički značaj. Sve to im je uzoriti kardinal na njihovu žalost srušio u vodu svojom mirnoćom i povijesnim govorom. Žalosno je i to što kardinal Stepinac nekima i nadalje služi kao ideološko sredstvo za pranje memorije te borbu protiv hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta. Postoji li uopće hrvatski nacionalni i kulturni identitet? Dakako da postoji ali se o njemu ni danas u samostalnoj i nezavisnoj Hrvatskoj ne smije govoriti. Oni kojima on smeta svim su se silama borili kako njegov izričaj ne bi ušao u Ustav kao osnovni zakonski akt Republike Hrvatske. Pogledajte kako su Hrvatsku narodnu banku pretvorili u Narodnu banku, Ministarstvo hrvatskih branitelja u Ministarstvo branitelja i tako dalje. Kad ih toliko smeta riječ Hrvatska jesu li oni stvarno Hrvati?

Mnoge zablude u Hrvatskoj stvorene su namjernim i netočnim poimanjem definicija nacije i naroda što je razvidno iz nekih ustavnih izričaja. Nacija je izraz koji podrazumijeva osviješten narod koji ima svoj teritorij, zajedničko podrijetlo, povijesnu svijest te jezično, kulturno i gospodarsko jedinstvo. Drugim riječima Hrvati su u Hrvatskoj nacija a, drugi narodi koji žive na teritoriju Hrvatske su samo manjinski narodi a ne nacionalne manjine. Oni su jednakopravni državljani Republike Hrvatske, imaju jednaka prava ali i dužnosti kao i svaki Hrvat. Neke od tih dužnosti su poštivanje grba zastave i himne, što neki narodi baš i nisu iskazali, čuvanje nacionalnog i kulturnog identiteta, što nekima ni ne pada na pamet, obrana suvereniteta i teritorije Republike Hrvatske, a što većina nekih naroda ne smo da nije pomislila već se odmah preselila u zemlju agresora. Oni koji su ostali u Republici Hrvatskoj i prešli u vojne i paravojne formacije agresora te se borili protiv Republike Hrvatske, a postali su ratni zarobljenici, plemenitim činom Republike Hrvatske amnestirani su. Nažalost mnogi od njih ne znaju što je to plemenitost i poštenje pa i danas svakim svojim činom djeluju protiv Republike Hrvatske i vrijeđaju ju na svakom koraku. Svaka čast onima koji su prepoznali zlo i časno stali na branik naše Domovine.

Ovdje svakako treba spomenuti i „hibridne“ Hrvate koji su u vrijeme Domovinskog rata napustili svoju Domovinu i otišli u svijet, a nakon povratka postali su najveći domoljubi, jedini pravi Hrvati i misle da bi baš oni trebali upravljati Hrvatskom. Dokle seže njihov bezobrazluk pokazuje čin proglašavanja braniteljske populacije filo-fašistima i ustašama. Svoju ljubav prema domovini pokazali su svrstavajući se s lažnim antifašistima koji su totalitarnim režimom 60 godina gušili sve što je Hrvatsko. Braneći takav antifašizam koji je likvidirao 684.000 tisuća neistomišljenika, u tamnice zatočio 3.777.000 nedužnih ljudi pokazuju koliko oni vole Hrvate. Još je tužnije to što su se mnogi od njih deklarirali kao vjernici a svoj glas su dali onima koji su za legalizaciju droge, prostitucije, isto-spolnih brakova i pobačaja koji u biti predstavlja ubojstvo najnevinijih. Očito su se lažno predstavljali jer ni jedan pravi katolik ne može prihvatiti ovako mišljenje i nakaradno tumačenje ljudskih sloboda. Bio je u pravu onaj što uzviknu: „Sve za Krista protiv komunista“.

Jednom prilikom mi je jedan od urednika portala zamjerio što u svom tekstu nisam naveo imena. Očito pripada skupini novinara koji samo traže ili pak fabriciraju senzacionalizam u cilju veće tiraže ili čitanja, a time i više zarade. Ni u ovom tekstu nema imena je ovo nije obračun s pojedincima već borba protiv nakaradne ideološke paradigme koja djeluje protiv Hrvatskog nacionalnog interesa.

Na kraju bi vas želio podsjetiti na tekst koji je napisao jedan od najvećih hrvatskih književnika koji nažalost ni danas nije našao svoje pravo mjesto u povijesti hrvatske književnosti. Anton Gustav Matoš napisao je:

A ti, purgare i građanine zagrebački, prijatelju purana, mlinaca i dobre zagrebačke kapljice, ne prejedi se medenjacima, sarmama i puslerima, pazi, da te fakini večeras ne sašiju na polnoćki s kakvom filjarkom, šnajdericom ili heklericom, a kad izađeš u polnoć, otpjevavši sa narodom „Narodil se kralj nebeski“, pogledaj na nebo i ugledaš li jednu zvijezdu, tihu, samotnu, visoku kao uzor i sjajnu kao sloboda, sjeti se na našu Hrvatsku, kojoj se još ne nađe Spasitelj, premda joj se našla Kalvarija sa svojim mučnim putima i križevima!

Čini se da je Hrvatima preostalo samo geslo „U tebe se uzdam Gospodine“ koje je izrekao kardinal i najveći hrvatski svetac, uzoriti Alojzije Stepinac. No, pravi Hrvati se nikada nisu predavali pa neće ni ovaj puta.