Dana 13. veljače 1911. osnovan je ponos Splita, Dalmacije i Hrvatske – Hrvatski nogometni klub Hajduk. Osnovan je odobrenjem Carskog namjesništva u Zadru, a na inicijativu četvorice splitskih studenata u Pragu: Fabijana Kaliterne, Vjekoslava Ivaniševića, Lucijana Stelle i Ivana Šakića

Osnivači Hajduka

Ono što javnost ne zna da Hajduk nije prekinuo aktivnosti uspostavom NDH. Dapače, Hajduk je 1941. želio igrati ligu NDH (tada je i vraćen hrvatski grb na dres), ali ne i talijansku ligu jer su Talijane smatrali okupatorima

Klub je raspušten, a ponovno je obnovio rad 7. svibnja 1944. na dan svetog Dujmaa, ne slučajno, i to pod imenom Hrvatski športski klub Hajduk! Nikako kao klub Narodnoslobodilačke vojske Jugoslavije što se kao laž provlači do današnjeg dana.

Hajduk je rasformiran tek kada mu je onemogućeno da igra ligu NDH. Odluka državnog povjerenika za sport u NDH Miška Zebića bila je da nijedan nogometni klub u NDH ne smije primiti igrače Hajduka u svoje redove nakon što je Fabijan Kaliterna, jedan od osnivača HNK Hajduka, na skupštini 13. srpnja 1941. godine raspustio klub. Svi igrači, uprava i navijači sa velikim odobravanjem su prihvatili tu odluku jer nitko od igrača Hajduka nije želio igrati talijansku ligu.

Prije raspuštanja Hajduk pokušava dogovoriti kup utakmicu sa zagrebačkom Concordiom koja se trebala odigrati 27. srpnja 1941., ali uslijed pritiska Talijana na ustašku vlast ne dolazi do realizacije. Na takvu reakciju Talijani donose naredbu da se klubovi koji ne žele obući talijanske uniforme proglašavaju nezakonitima, iako su praktički svi klubovi već raspušteni sami od sebe. Ta je naredba 1. kolovoza 1941. objavljena i u Službenom listu Namjesništva Dalmacije u Zadru.

Ovaj članak sve govori, a još više govori Miško Zebić, povjerenik za šport NDH koji je zabranio zagrebačkim klubovima da uzmu igrače Hajduka pošto se do zadnjega čekalo da Hajduk zaigra u ligi NDH.

Istina o Hajduku koja se skrivala od Hrvata

Ovo je informacija koja se skrivala od hrvatskog naroda i navijača Hajduka 45 godina, pa čak i više do današnjih dana: Hajduk je obnovljen kao hrvatski športski klub! To je ono što je otkrio hrvatski športski kroničar Antun Petrić i to ponavljamo: Hajduk obnovljen kao Hrvatski športski klub Hajduk, a ne kao “Hajduk – Narodnooslobodilačke vojska Jugoslavije”.

Mjesecima poslije obnove Hajduk je mjesecima još uvijek bio HŠK. Tek nakon utakmice 13. kolovoza 1944. u Gravini, koji su igrali protiv Britanskog garnizona Ortanuova, igrao je pod novim imenom HŠK Hajduk – NOVJ. Poslije utakmice protiv Britanskog garnizona u Traniju 10. rujna 1944. pod strašnim pritiscima i prijetnjama uprava Hajduka je poklekla. Hajduk izbacuje iz imena HŠK i nastupa samo pod imenom Hajduk – NOVJ.

Jedina istina je da po statutu grb i ime kluba može mijenjat samo skupština HNK Hajduk, a nikad skupština Hajduka nije donijela takvu odluku pa ni na Visu. Na Visu je Hajduk obnovljen kao HŠK Hajduk sa svojim povijesnim hrvatskim grbom, a na samom otvaranju skupštine svirala je himna „Lijepa naša domovino“.

Kakvi pritisci su se vršili na upravu i igrače najbolje nam svjedoči Šime Poduje koji je rekao Frani Matošiću na Visu: „jedva smo te spasili, bija si na spisku za strijeljanje zbog igranja u Bologni“ i slično. Isto tako dva Hajdukova prijeratna predsjednika Ante Kovačić, predsjednik Hajduka 1927-1930., i Petar Machiedo predsjednik Hajduka 1938.-1939. su utamničeni. Jedan je ubijen zbog svog domoljubnog djelovanja a drugi poslan na robiju. zbačeni su iz Hajdukove monografije 1981., te iz većine knjiga, jer su bili “državni neprijatelji”. Vraćeni su tek u monografiju kluba za 100-ti rođendan splitskih bilih (vidljivo na priloženoj fotografiji). Do tada očito za komunističke vlasti nisu ni postojali. Na takav način se iskrivljavala ne samo Hajdukova povijest, nego cjelokupna hrvatska prošlost i provodilo se sustavno ispiranje mozgova.

Ovaj tekst napisan je isključivo kako bi se pokazale dugo skrivane činjenice koje se u vrijeme komunističkog totalitarizma nisu smjele iznositi, jer bi vrlo lako završili sa metkom u potiljku recimo na splitskom groblju i bili bi bačeni u jednu od nekoliko jama na istočnom dijelu Splita, gdje su bacani brojni likvidirani intelektualci i disidenti.

U najboljem slučaju bili bi na robiji.

Izvor: Narod.hr/hu-benedikt.hr

Leave a Reply

Your email address will not be published.