Kadrovi naziv su izložbe slika poznatog hrvatskog slikara i grafičara Ivice Šiška koja je otvarena 28. siječnja 2016. u Studiju Moderne galerije Josip Račić (Margaretska 3) u Zagrebu, na kojoj se ovaj ponajbolji i u svijetu dokazani hrvatski umjetnik ponovo nakon 6 godina dojmljivo predstavlja Zagrepčanima s 9 recentnih slika, koje obiluju poetikom profinjene ekspresivnosti i koje su slikane s autorski dobro znanim, raspoznajnim likovnim izrazom koji ovog vrsnog umjetnika svrstava među vrhove ovodobne i općenito likovne umjetnosti u Hrvata

ivica šiško otvorenje 1

Piše: Ivan Raos

Uz mnoštvo posjetitelja koji su se okupili na otvorenju o izložbi i autoru sadržajno je govorila autorica izložbe Biserka Rauter Plančić, ravnateljica Moderne galerije, kazavši veći dio onog iz teksta kojega je cjelovito zapisala u izložbenom katalogu, za kojeg je fotografije snimio kao i s otvorenja izložbe ugledniji hrvatski fotograf Goran Vranić

foto galerija

Biserka Rauter Plančić Novi kadrovi Ivice Šiška

Kadar je vrag! Treba ga sjeći, okretati, zavrtjeti, ispuniti znakovljem i uokviriti mu unutrašnji i vanjski prostor kako bi se stvorila cjelovita slika, živ odraz njezina značaja!, što joj je nedavno kazao Ivica Šiško kad su zajednički birali umjetniča djela za ovu izložbu.

I Šiško Drvo života 2015

Prvi izložbeni ciklus Ivice Šiška bila je izložba naslovljena Kadrovi (1982. godine), na kojoj se uvjerljivim umjećem izrazio ovaj umjetnik na papiru u dubokom tisku aquatinte i bakropisa, međutim od tad kao da se ništa nije promijenilo, ali ipak sve je nekako drukčije, gradbeno usklađenije i rafinirano raskošnije. Slikar je i nadalje unutra, negdje iza lišća, gdje u šumi, zelen svojim dodirom s okerom uspostavlja vezu s izblijedjelim izgubljenim suncem, ali je negdašnji prospekt raja na Zemlji i njemu pripadajući Božji zvjerinjak postao pitomiji i uglađeniji. Šiškova se šuma od 2013. godine prorijedila, zvijeri su ustupile mjesto arkadijskoj flori, a terakotna paleta ustuknula je pred nebeski plavom koju u sadanjosti razigravaju tonski usklađene šare. Kadrovi su to novoosvojena, uzbudljiva slikarskog svijeta u kojemu su crtež i boja u suigri koja se promatrača doima kao sretan susret u ozračju edenskoga vrta. „U prostoru svoga slikarstva gledam u ekran svoga mozga, odatle crpim ideje i radim ono što moj karakter traži od mene.“ Zapravo iz njega izvire i zrači krajnja sloboda na slikama koje Ivica Šiško stvara uvijek zaobilazeći uopćene stilske i izričajne trendove u ovodobnoj likovnosti.

Makar se na figuraciju osvrće (dotičući je), ali u figurativnim pojedinostima na slikama osamdesetih i devedesetih godina, na izmaku postmodernističkog zenita. Specifična skolastika geometrijske apstrakcije i uz primjetan odmak od života i prakse slikarskoga umijeća, kao i svekoliki tehnicizam novomedijske likovne produkcije lišene rukotvorja, ne samo da su daleko od umjetnikovih artističkih interesa, već su i posve strani Šiškovoj primordijalno urođenoj prirodi crtača i slikara. Slikarska vokacija mu propituje što mu karakter traži, stoga Ivica se Šiško ne prestaje suprotstavljati općem okamenjenu poretku stvari ili likovnim u djelima Drvo života, Svečana i Odlazak iz kadra autor slika sučeljenu unutarnju i vanjsku stranu prirode, averse i reverse svojih lajtmotiva, rasprostirući u različitim planovima, dok u djelima Drvo života, Svečana i Odlazak iz kadra autor slika sučeljenu unutarnju i vanjsku stranu prirode, averse i reverse svojih lajtmotiva, rasprostirući u različitim planovima samosvojnu fantazmagorijsku ornamentiku. Stvaralački stapajući imaginativne i zanatske značajke autentična slikarskog djela Šiško nam predstavlja, zapravo, vrlo osobnu poetiku rafinirane ekspresivnosti koja ga svrstava u vrhunce ovodobne likovne umjetnosti.

Šiškova pak likovna umjetnosna pregnuća očito su uvjetovala i njegov rani odlazak iz rodnoga Livna, prvo u Sarajevo na Školu primijenjene umjetnosti, pa potkraj šezdesetih godina na studij slikarstva u Zagreb, u kojem je ostvario zavidna postignuća kako u umjetničkom tako i u pedagoškom djelovanju.

Tijekom svih tih karijerno uspješnih desetljeća nisu u Šiška izblijedjele slike zavičaja. Nebesko plavetnilo nad livanjskim krajem, ljetni žar južnoga sunca pod kojim kamen puca, predvečernje svjetlucanje rijeke Bistrice, rascvjetale livade Livanjskoga polja koje mu pobuđuju sjećanja na velikoga slikara Livnjanina Gabriela Jurkića i njegovu sliku Livada u cvatu, duboko su usađeni u slikarovoj likovnoj memoriji. Zato je i razumjeti zašto se u stvaralaštvu Ivice Šiška mogu nazrijeti korijeni i zasade zavičajne tradicijske kulture. Pritom je autorski Šiško samosvojan a, ostvarena djela osebujna i neponovljiva. Stvarajući pod motom (klasičnom slikarskom metieru dati osobni prinos i udahnuti suvremeni duh) ostvario je on tako opus temeljno ugrađen u mozaik ovodobnih hrvatskih postmodernističkih izričaja najviše umjetničke razine.

Već je 1988. godine Jean-Louis Depierris istaknuo kako u Šiškovu djelu vlada carstvo svjetlosti. U Modernoj galeriji ovom smo izložbom, koja je komorna po broju izložaka, a velika po razmjerima slika, željeli upozoriti da čudesna svjetlost Šiškove palete sja i dalje nesmanjenim intenzitetom. Profinjenom osjtilnošću prožeto je slikarovo stvaralaštvo izraženo unatrag tri godine, pritom slike primjetno zrače svježinom i optimizmom što nas je motiviralo da iz njegove bogate atelijerske građe izaberemo devet slika za ovu priliku i prikažemo ih u Studiju Moderne galerije Josip Račić.

Nadamo se da će ova izložba nakon Šiškovih šest sušnih godina od izložbenih nastupa u Zagrebu pridonijeti da njegovo slikarstvo nastavi sjati, a stvaralaštvo rasti. Iz kadra u kadar. Biserka je Rauter Plančić biranim riječima studioznim osvrtom prikazala sve što je mogla znati o umjetničkom djelu Ivice Šiška i njegovom karakterističnom ovodobnom umjetničkom izričaju kojeg je zapisala u preglednom izložbenom katalogu

ivica šiško otvorenje 24

Ivica Šiško rodio se u Livnu 24. siječnja 1946. godine. Školu primijenjene umjetnosti završio je 1965. godine u Sarajevu (slikarski odjel) u klasi profesorice Mice Todorović. Nakon koje je upisao Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1969., na kojoj je diplomirao 1974. na grafičkom odsjeku u klasi profesora Frane Baće. Završio je i poslijediplomski studij grafike kod istog profesora, potom se od 1974. do 1978. godine nastavio usavršavati kao suradnik slikarske Majstorske radionice Krste Hegedušića i Ljube Ivančića. Od 1986. djelatan je na zagrebačkoj Akademiji, na kojoj danas je redoviti profesor grafike na Nastavničkom odsjeku. Monografije o Šiškovu grafičkom i slikarskom djelovanju objavili su: Jean-Louis Depierris, Šiško: crtež i grafika, 1988. i Jean-Jacques Lévêque, Rajski vrt, 1996. U privatnoj nakladi objavio je grafičke mape: Pad, 1974. (bakropisi), Skice, 1976. (bakropisi i akvatinte), Zapisi iz Turopolja sa stihovima Zlate Cundeković, 1984. (bakropisi i akvatinte) i Hommage à Ante Topić Mimara s predgovorom Vadimira Malekovića, 1986. (mezzotinte). Nakladnik “Mladost” iz Zagreba objavio mu je mapu mezzotinta Moj grob na stihove Ivana Gorana Kovačića i s predgovorom Marka Grčića, 1987. U nakladništvu „Zbirke Biškupić“ objavljene su mu bibliofilske knjige Danteomanija s esejom Tonka Maroevića, 1977. (biblioteka “Iris”, sv. 2., bakropisi i akvatinte); Contre la mort la flaque s pjesmama Jean-Louis Depierrisa, 1978. (biblioteka “Arbor”, sv. 4., bakropisi i akvatinte); Zimovnik (biblioteka “Vid”, sv. 2., bakropisi) i mapa grafika Teber s predgovorom Bože Biškupića, 1979. (bakropisi). Jedan je od osam autora grafičke mape Trag (bakropisi, akvatinti i suhe igle) objavljene u nakladi „Zbirke Biškupić“ 1980. godine i suautor je s Dubravkom Babić grafičke mape Rajski vrt u nakladi HPT Zagreb 1993., ali mape dubokog tiska: Samobor u srcu i Hrvatskih novčanica Kuna iz 1994. godine s Dubravkom Babić i Miroslavom Šutejem.

Uz to Ivica Šiško bio je ugledan član Odbora za izobrazbu Hrvatskog povjerenstva za UNSCO-a, za zaštitu kulturske baštine. Svoj osobni prinos dao je mnogim darovanim djelima u dobrotvorne svrhe i za humanitarne aukcije tijekom dosadašnjeg umjetničkog djelovanja. Šiškova djela upotrebljavala je Hrvatska pošta i telekominikacije u mnogobrojnim objavljivanjima poštanskih maraka i telefonskih kartica Republike Hrvatske…

Izlaže od 1964. godine, kako samostalno, tako i na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i svijetu; od Livna, Zagreba, Bjelovara, Križevaca, Karlovca, Osijeka, Rijeke, Opatije, Krka, Crikvenice, Zadra, Šibenika, Splita i Dubrovnika do Toronta, Barcelone, Havane, Bradforda, Ljubljane, Pekinga, Madrida, Baden Badena, Bologne, Berlina, Vancouvera, Bonna, Beča, Reykjavika, Gorizie, Varpalota, Caligaryja, Münchena, Graza, Friedena, Londona, Stutgarta, Freiburga, Atlante, Budimpešte, Sarajeva, Beograda, Novog Sada, Subotice, Novog Mesta, Mostara i retrospektivno u rodnomu Livnu 2010. godine.

Za grafičko i slikarsko stvaralaštvo Ivica Šiško nagrađen je mnogim nagradama, od kojih ćemo istaknuti: osvajanje Zlatne medalju za grafiku na VII. međunarodnom bijenalu lijepih umjetnosti u Barceloni 1979. godine, otkupnu Nagradu Moderne galerije iz Ljubljane na XI. zagrebačkoj izložbi grafike 1980., Vjesnikovu nagradu „Josip Račić“ 1981. i Nagradu Umjetničkog paviljona Collegium Artisticum Sarajevo na XIII. zagrebačkoj izložbi grafike 1984.

Sve u svemu izložba Kadrovi 2016. potvrđuje moćan stvaralački izričaj i umjetnički identitet Ivice Šiška, kojeg je zasluženo odavno stekao ovaj u ovodobnici ugledniji hrvatski slikar i grafičar koji je svoj umjetnički izraz gotovo pola stoljeća postupno razvijao i pokazljivo predstavljao dokazujući ga s velikim uspjehom na mnogobrojnim izložbama, kako u tuzemstvu, tako i u inozemstvu diljem svijeta.

Ivan Raos

Samostalne izložbe

1964. Livno, Dom kulture
1968. Sarajevo, Malo kazalište, Komiža,
Galerija “Đuro Tiljak”
1978. Zagreb, Galerija Schira
Zagreb, Salon HDLU
1979. Livno, Narodni univerzitet
Zagreb, Galerija Dubrava
1980. Zagreb, Galerija Spektar
Novi Sad, Mali likovni salon
Zagreb, Galerija Instituta “Ruđer Bošković”
Velika Gorica, Galerija Galženica
Split, Galerija Čula
Karlovac, Galerija Zilik
Nova Gradiška, Galerija Kerdić
1983. Zrenjanin, Suvremena galerija
Sombor, Galerija Sombor
Subotica, Galerija “Likovni susreti”
1984. Karlovac, Zorin dom
1985. Zagreb, Umjetnički paviljon
Crikvenica, Stara vijećnica
Ivanić Grad Križ, Dom kulture
Zaprešić, Galerija Rotonda
1986. Zagreb, Galerija A.B., “Homage A.T. Mimara”
1987. Zagreb, Galerija Karas
1988. Zagreb, Galerija Račić
1989. Dubrovnik, Slavistički centar
Banja Luka, Salon umjetničke galerije
Krk, Muzejsko galerijski centar
Sesvete, Atelier galerija V.B.
1993. Osijek, Muzej Slavonije
Novo Mesto, Dolenjski muzej
1994. Đurđevac, Galerija Stari grad Đurđevac
Bjelovar, Gradski muzej
Križevci, Galerija ARS
Križ, Dom kulture “Josip Badalić”
Dubrovnik, Galerija Sebastian, “Rajski vrt”
Šibenik, Galerija Sebastian, “Rajski vrt”
Bonn, Pfarrzentrum der Stiftspfarre
1995. Opatija, Umjetnički paviljon “Juraj Šporer”
1997. Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt
Varaždin, 27. varaždinske barokne večeri,
Galerija MacolićKovačić
Đakovo, Muzej biskupa Josipa Jurja Stross mayera
1998. Požega, Centar za obuku Hrvatske vojske
1999. Rijeka, Pomorski muzej (Rajski vrt)
Stobreč, Art ljeto (ulja na platnu)
Milna, Galerija Servantes
2001. Mostar, Galerija Aluminij
2002. Split, Zavod za znanstveni i umjetnički rad HAZU
Mali Borištof / Kleinewarasdorf, Gradišće / Burgenland (Austria), Galerija Mali Borištof
2003. Zadar, Gradska loža
2008. Rijeka, Galerija Grad
2009. Zagreb, Galerija Forum
Slavonski Brod, Galerija umjetnina grada
Slavon skog Broda
Šibenik, Galerija Sv. Krševana
Metković, Ogranak Matice hrvatske
Čakovec, Centar za kulturu
2010. Livno, Franjevački muzej i galerija Gorica Livno
2011. Zagreb, Galerija Šulentić
2016. Zagreb, Galerija Račić

Nagrade

1969. Zagreb, Nagrada Sveučilišnog savjeta Zagreb za crtež, Galerija Studentskog centra
1975. Rijeka, Nagrada za slikarstvo na VIII. biennalu mladih umjetnika Jugoslavije
1977. Zagreb, Otkupna nagrada Moderne galerije Ljubljana na VI. zagrebačkoj izložbi jugoslavenskog crteža,
Nagrada za grafiku na 9. salonu mladih
1978. Sombor, VI: trienale jugoslavenskog suvremenog crteža
1979. Barcelona, VII. bienal internazional del deporte en las bellas artes, Premio y medalla international de plata (za grafiku)
1980. Zagreb, Otkupna nagrada Moderne galerije Ljubljana na XI. zagrebačkoj izložbi jugoslavenske grafike
1981. Zagreb, Vjesnikova nagrada “Josip Račić”
1983. Karlovac, Otkupna nagrada BiH, na Biennalu akvarela Jugoslavije
1984. Zagreb, Nagrada Umjetničkog paviljona
Collegium Artisticum Sarajevo na XIII. Zagrebačkoj izložbi jugoslavenske grafike
1988. Zagreb, Otkupna nagrada na XV. zagrebač koj izložbi jugoslavenske grafike
1992. Zagreb, Otkupna nagrada na XVII. izložbi grafike, Umjetnički paviljon
1996. Zagreb, Odlikovanje predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana: Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića, za osobite zasluge u kulturi

 

Leave a Reply

Your email address will not be published.