Hrvatsko-češko društvo i Češka beseda Zagreb u srijedu 27. siječnja 2016. obilježili su 40. godišnjicu smrti Josipa Salača (1908. – 1975.), pripadnika češke narodne manjine koji je od 1970. do smrti bio pomoćni zagrebački biskup
Ivan Raos
O životnom putu biskupa Josipa Salača u dvorani Češke besede u Zagrebu govorilo je više uglednih govornika, naročito je dojmljivo govorio predsjednik HČD-a Marijan Lipovac
Predsjednik HČD-a Marijan Lipovac govoreći pomno o biskupu Josipu Salači ustvrdio je da se puno toga dobroga i pozitivnoga može kazati, pritom je nesebično iznio mnoge zanimljivosti pred nazočnim posjetiteljima iz biskupova života, ali i izvjestio sve nazočne kako je 2009. zajedno s Vjenceslavom Heroutom objavio Salačev životopis
Govoreći nadalje Lipovac je istaknuo kako je Salač od svih pripadnika češke manjine u Hrvatskoj postigao najvišu poziciju u crkvenoj hijerarhiji i bio među iznimnim hrvatskim biskupima u 20. stoljeću koji nije bio hrvatske narodnosti. Nadalje je Lipovac među ostalim govorio i o Salačevim zaslugama za očuvanje nacionalnog i vjerskog identiteta Čeha u Hrvatskoj, budući da je kao mladi svećenik u rodnom Daruvaru 1934. počeo propovijedati na češkom jeziku, ujedno se izborio za uporabu češkog jezika i pjesama u bogoslužju. Dok je „kao jedan od iznimnih intelektualaca iz redova češke manjine rođenih u Hrvatskoj među svojim sunarodnjacima širio je svijest o tomu da Česi u Hrvatskoj nisu gosti, već da im je Hrvatska jedina domovina i da stoga trebaju u što većoj mjeri surađivati s Hrvatima i sudjelovati u hrvatskom javnom životu, odnosno da moraju biti hrvatski Česi. Biskup Salača je i zbog svojih tadašnjih stajališta bio ispred svoga doba“, kazao je Lipovac.
Među zanimljivostima iz Salačeva života Lipovac je ukazao na podatak kako je budući biskup u mladosti bio protukatolički orijentiran i da je radio kao poštar, da bi nakon obraćenja odlučio postati svećenik. Nakon što je od 1932. do 1935. bio kapelan u Daruvaru, do 1943. radio je u Zagrebu kao vjeroučitelj, a zatim od 1943. do 1969. u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu kao vicerektor i dugogodišnji duhovnik odgojivši brojne generacije svećenika. Od 1950. do 1953. Josip Salač bio je zatvoren u Staroj Gradiški nepravedno osuđen zbog tzv. „neprijateljskog djelovanja“. Za pomoćnog zagrebačkog biskupa imenovao ga je 1970. papa Pavao VI. kao iskusnog svećenika i osobu od povjerenja kardinala Franje Šepera i nadbiskupa Franje Kuharića. Josip Salač bio je i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, kanonik i predsjednik Dijecezanskog liturgijskog odbora, naveliko zaslužan za reformu bogoslužja nakon Drugog vatikanskog koncila. Umro je u Zagrebu 19. prosinca 1975., a sukladno osobnoj želji umjesto na Mirogoju pokopan je u obiteljskoj grobnici u Daruvaru.
Posebno je Lipovac istaknuo da je Josip Salač desetljećima bio nepotrebno prešućivan i zaboravljen (šire) od hrvatske javnosti, pa čak i među pripadnicima češke narodne manjine, međutim danas je uz Josipa Langa jedini pomoćni zagrebački biskup kojemu je objavljen životopis, iako je od svih pomoćnih zagrebačkih biskupa u 20. stoljeću najkraće obavljao tu dužnost. Lipovac je upozorio da u crkvenoj povjesnici zapravo jošm i dan danas nedostaju životopisi istaknutih pomoćnih zagrebačkih biskupa poput Franje Salis-Seewisa, Josipa Lacha, Mije Škvorca i Đure Kokše koji su kao biskupi djelovali mnogo dulje od Salača i bili značajne osobe hrvatske crkvene povijesti.
Predsjednica Češke besede Zagreb Alenka Štokić biskupa Salača nazvala je istaknutom osobom češke narodne manjine u Zagrebu i Hrvatskoj o kojoj i sami Česi nedovoljno znaju. „Ponosni smo što je devet stoljeća nakon prvog zagrebačkog biskupa Čeha Duha ponovno jedan Čeh postao biskup u Zagrebu“, kazala je Alenka Štokić, dok je predsjednik Vijeća češke nacionalne manjine Grada Zagreba i potpredsjednik Saveza Čeha Juraj Bahnik istaknuo da Salač i danas hrvatskim Česima može biti uzor kako se trebaju odnositi prema oba svoja materinska jezika, i češkom i hrvatskom i, čuvati svoj identitet.
Na obilježavanju 40. godišnjice smrti biskupa Josipa Salača nazočan je bio i moderator Nadbiskupskog duhovnog stoga preč. Marko Kovač kao izaslanik zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, konzul češkog veleposlanstva u Zagrebu Juraj Varga i kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons. Lovro Cindori koji je iznio svoje uspomene na Josipa Salača koji mu je kao bogoslovu bio duhovnik u Sjemeništu. Salača je nazvao svetim čovjekom koji je bio spreman saslušati bogoslove u njihovim teškoćama i uvijek im uputiti pravu riječ, zbog čega ga se brojne generacije svećenika i danas rado sjećaju.
