Skip to content

Tomislav Ćurković – Crteži (2015.)

tcSamostalna izložba Tomislava Ćurkovića, akad. slikara
Galerija Juraj Klović, Rijeka, Verdijeva 19 b
Otvorenje izložbe biti će u četvrtak 28. 01. u 20 sati. Izložba će biti otvorena do 11. 02. 2016.

Tomislav Ćurković – Crteži (2015.)

Izložena serija radova ovdje objedinjenih nazivom „Crteži“ označava segment cjeline jedne vizualne misli na kojoj Ćurković radi posljednjih nekoliko godina, paralelno s drugim radovima. Izvedeni oblici na papiru genezu vuku iz ranijih, plošnih reljefa manjih dimenzija, kolažiranih iz lima, te drugih materijala poput fotografija, u kojima preklapanjem trokutastih sfera jednih preko drugih autor kreira apstraktne forme centralne kretnje, čime na sadržajnoj razini nastoji prikazati „četvrtu dimenziju“. U tim ranijim kolažima, Ćurković uz dimenzije prostora – širine, dužine, visine, izražava dimenziju vremena. Pri čemu, na razini forme, nastaju čudni prostori u prostoru koji djeluju hipnotički i dezorijentirajuće na percepciju promatrača. U pokušaju da si mentalno predočimo zajednički prostor ovih dimenzija dešavaju se promjene u percepciji – u smislu manipulacije tog prostora, njegovog mijenjanja, rastezanja, u koji je moguće proći i zaviriti, unatrag u prošlost, u budućnost. Riječ je o transkripciji mentalnih stanja pretočenih u materiju umjetničkog rada.

Kompozicija ovdje izloženih radova nastala je od polazišne linije – traga spreja na papiru. Rezanjem te preklapanjem fragmenata dešava se negacija linearnosti. Rezultat je rotacijski sklop koji na metafizičkom jeziku funkcionira na razini simbolike trenutka – trenutka koji je beskonačnost – koji svoju vrtnju ponavlja tvoreći istovremeno i kanon i jedinstvenost.

Svaki fragment zasebna je vizualna je cjelina koja može funkcionirati odvojeno, samostalno, pročišćeno, reducirano od ostatka. Kao ideja totaliteta. No tek sukus svih fragmenata – prednjih i stražnjih planova, međusobno udaljenih „umanjenih“ i „uvećanih“ slika, koji ponavljaju istu misao u beskonačnom spiralnom nizu, omogućava uvid u cjelinu. Ta cjelina pak, sa svojom organskom pozadinom papira iz koje proizlazi (ili iz potencijala i mogućnosti daljnjeg nizanja planova), tvori nove i nove odnose u uspostavi nekog eventualnog konačnog pravila i uvida u totalitet slike.

See also  Izložba Pere Topljaka Petrine / najava

Izložba nosi zbirni opisni naziv „Crteži“, s druge strane svaki rad ima svoj individualan naziv, diskretno naznačen na papiru. Naslov pojedinih crteža odnosi se na termine efekata glazbene produkcije; primjerice delay, reverb….., odnosno transkripcije glazbenih efekata u vizualni element, koji ujedno odaju autorovo bavljenje i sklonost glazbi. Mada je značenje tih termina razumljivo uglavnom upućenima u jezik glazbe, ne poznavanje pojedinih efekata ne umanjuje estetsku razinu djela. Riječ je o težnji za tematskom neodređenošću radova. Tim tragom, odmaknemo li se od sadržajne razine, u području smo apstraktnog vizualnog jezika koji inspiraciju nalazi u glazbi. Poput platna Jacksona Pollocka. Da li je uopće danas bitno znati koja je točno jazz kompozicija navela Pollocka na kapanje po određenom platnu ili je točna tvrdnja o dvosmjernosti relacija; gdje transcedencija jednog u drugo rezultira kreacijom trećeg? Negdje na toj razini funkcionira značenjska razina radova, odnosno koncept istovremenosti kaleidoskopski prikazan u radu.

Ideja sveobuhvatnosti elemenata – odnosno simultanosti njihovog pojavljivanja – u povijesti umjetnosti nije nova. Tom se strategijom koristio kubizam, analizirajući naličje stvarnosti. Ima ponešto tog pristupa i ovdje, posebice ako uzmemo u obzir i glazbu kao podtekst izloženih radova, često prisutnu i u djelima kubističkih umjetnika početka dvadesetog stoljeća. Dekonstrukcija i kolaž obilježili su umjetnost prošlog stoljeća, jednako kao i geometrizacija. U tom smislu, krećući se linijom apstraktne umjetnosti, mogli bi se naći na razmeđi pristupa Braquea i Kandinskog – odnosno na sjecištu geometrijske apstrakcije i apstraktnog misticizma. Nadalje bi se zaustavili u području geometrijske mistike Mondriana, Maljeviča, Rothka1 te slobodne interpretacije i intuicije Jacksona Pollocka. Na tom tragu funkcionira i simbolična spirala kojom se koristio Newman u svom djelu iz neona, „The True Artist Helps the World by Revealing Mystic Truths“.

„Vidim taj efekt. Točno znam kad je rad završen“, reći će Ćurković, „osjećam kako ga trebam slagati i kada više ništa nije potrebno dodati“. O tom intuitivnom vodstvu u kreiranju rada postoje mnogi opisi unutar povijesti umjetnosti, s druge strane o značaju zvuka kao unutarnjem kriteriju trajanja rada jednako je govorio Bill Viola (1951.) – u čijem radu glazba ima posebno značenje. Bill Viola se, prema riječima autora, u stvaranju djela koristi osluškivanjem unutarnjeg zvuka što ga naziva „undersound“ – zvuk zemljine kretnje. „Kako znam kada isjeći kadar? Samo pustim kameru da se kreće i rez – u mom umu taj ton je moj vodič“2. Unutarnji zvuk kao kriterij djela razlikuje se od praktičnog pristupa eksperimenata zvukom dadaista, sound arta te umjetnika fluxusa; Johna Cagea i njegovih učenika.

See also  ERWIN WURM I NO BORDER ORCHESTRA SASTAJU SE U LAUBI

Sva su Ćurkovićeva djela višeslojna i višeznačna, tako i ovdje izloženi „Crteži. Ujedno, na razini forme ovi radovi označavaju najapstraktnije među svim radovima u opusu autora čija se figurativna paleta radova prostire se u rasponu od plastičnih ready made objekata te prepariranih životinja (morski pas u radu „Paklara“ kojim Ćurković (2015.) parafrazira poznati rad Damiena Hirsta) pa sve do figure tijela stvarnog živućeg čovjeka izloženog u formi eksponata (Izložba „Empire/Carstvo“, (2006.)).

Oprečnost i cjelovitost na neki su način česta odlika Ćurkovićevih radova. Suprotnosti dovedene u odnos cjeline. Nematerijalnost koja traži da se izrazi sredstvima materijalnog.

Nadežda Elezović

TOMISLAV ĆURKOVIĆ rođen u Rijeci 1974. godine. Diplomirao 2000. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. V. Jordana. Bavi se vizualnom umjetnošću, suvremenom glazbom i scenografijom. Autor dva dokumentarna filma Punan i Varanasi, a na 3. Liburnia film festivalu u Ičićima 2005., prikazan je film Punan. Autor scenografije za predstavu “Zločin na kozjem otoku” Uga Bettija u režiji Senke Bulić, 2005. (Istarsko narodno kazalište, Pula). Studijski boravio 2004. u Parizu – Cite Internationale des Artes. Dobitnik otkupne nagrade 15. međunarodne izložbe crteža, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka 2001. Djela mu se nalaze u zbirci MMSU-a. Član je HDLUR-a i HZSU-a. Živi i radi u Rijeci.